home > koncert > Arsen Dedić, 29/04/2008, Lisinski

kontakt | search |

Arsen Dedić, 29/04/2008, Lisinski

Arsen je 29. travnja u "Lisinskom" uz Zagrebačku filharmoniju proslavio 50 godina na glazbenoj i 70 na životnoj sceni. Imao sam sreću i zadovoljstvo prisustvovati toj priredbi u čast ovog uvaženog i značajnog umjetnika, pa evo nekih mojih promišljanja.

Zagrebačka koncertna dvorana i ja smo se ranije susreli samo jednom, prije nekoliko godina, kad sam tu prisustvovao jednom koncertu humanitarnog tipa. U međuvremenu su u ovom "hramu kulture", koliko sam primijetio, napravljene određene sitnije preinake (stolice su dobile "novo ruho"), ali je ugođaj arhitekture i dizajna ranih sedamdesetih ostao isti, čak u tolikoj mjeri da "Lisinski" podsjeća na svojevrsni vremeplov.

Interesantno je nakon učestalih posjeta koncertnim prostorima poput "Tvornice" svratiti u jedan ovakav, u kojem vladaju neka sasvim druga pravila ponašanja. Uglavnom se ne osjećam sasvim ugodno na takvim mjestima i manifestacijama na kojima se očekuje "pristojni" način odijevanja i takozvana "ozbiljnost" , ali mora se priznati da i to ima svojih prednosti. Ovdje su šanse da vas netko za vrijeme koncerta zalije pivom ili opeče cigaretom ravne nuli, a miris koji se osjeća u zraku nije onaj vezan uz znoj i već spomenute supstance, već uz fine damske parfeme. A i ozvučenje u "Lisinskom" je mnogo bolje, moglo bi se duhovito primijetiti.

Premda uopće nisam "alternativac" po stilu odijevanja, ekipi iz osiguranja sam brzo zapeo za oko prilikom ulaska u zgradu, pa su mi čak dva puta pregledavali ruksak koji sam ponio sa sobom. Očito su u meni uočili potencijal bombaša samoubojice ili nasilnog "skinheada", što s obzirom na moju frizuru i nije nekakvo čudo. Među gostima je te večeri bilo mnogo "važnih faca", od premijera Sanadera preko Antuna Vrdoljaka i Zlatka Galla do Igora Mandića, pa ih je očito trebalo dobro zaštititi od ovakvih sumnjivaca poput mene.

Mlađih osoba gotovo da nije bilo, pa smo ja i prijatelj zaključili da smo, iako obojica oko tridesete, među najmlađima u dvorani. Tu naravno nisam računao Zagrebačke mališane, koji su na koncert pristigli u pratnji roditelja.

Toliko o hrvatskoj glazbenoj instituciji koja se naziva imenom Vatroslava Lisinskog.

Što se one druge glazbene institucije, koja se odaziva na ime Arsen Dedić tiče, s njim sam ranije imao također samo jedan susret i to u "Saxu" pred dvije-tri godine kad je "headliner" večeri bio Matija Dedić, a stariji Dedić mu je bio gost. Tom prilikom je Arsen samo uz pratnju "starih tipki" posjetitelje koncerta počastio nizom ubojitih hitova iz svojeg arsenala. Za ovaj koncert u već spomenutoj koncertnoj dvorani odabrao je pratnju Filharmonije, a u ispravnost tog odabira nisam previše sumnjao jer je Arsen ipak pripadnik "stare škole" pedesetih i šezdesetih godina i većina njegovih pjesama, koliko god dobro zvučale samo uz klavir, svoju pravu podlogu ipak pronalaze uz orkestar. Neugodnu asocijaciju mi izvođenje pop-rock repertoara uz orkestar proizvodi zbog nekih drugih izvođača koji su istog konja neuspješno pokušali upregnuti u svoja kola, a takvi pokušaji su se često odigravali baš u "Lisinskom" Ali Arsen Dedić je ipak nešto drugo.

Ne bih volio da već ovaj prvi dio mog teksta čitatelja dovede do zaključka da se ovdje radi o još jednom suhoparnom i stereotipnom hvalospjevu spomenutog umjetnika, jer mi je namjera da u ovom tekstu budem i kritičan prema Arsenu, a pogotovo prema nekritičkoj recepciji njegovog nedodirljivog "lika i djela".

Naime, mora mu se priznati da je opravdano prihvaćen kao otac i "dobri duh" šansone u Hrvata i Južnih Slavena (i to ne samo šansone, nego i bilo kakve pop glazbe koja se trudi biti popraćena tekstom koji ima umjetničku vrijednost), ali i kazati da je njegova dugovječna karijera dala i manje uspješnih rezultata, pogotovo u nekim kasnijim fazama, tijekom osamdesetih i devedesetih. Za moje je uši Arsen u svojoj diskografskoj karijeri bio "onaj pravi" u pjesmama razbacanim po njegovim "singlicama" iz šezdesetih godina (koje sve do danas nisu objavljene u digitalnom izdanju, veliki grijeh diskografske kuće Croatia Records, za koju je pretežni dio tog materijala snimljen) i na studijskim LP pločama sa prelaska iz šezdesetih u sedamdesete ("Čovjek kao ja", "Arsen 2.", "Homo volans"). Osim što su njegove vlastite kompozicije tad još bile iznimne, a odabir stihova drugih autora koje je odlučio uglazbiti vrlo dobar, pjesme su izrazito profitirale iznimnim trudom suradnika koji su sudjelovali na snimanju tih ploča (dovoljno je pogledati listu glazbenika koji su sudjelovali u snimanju "Homo volansa", u to vrijeme je očigledno cijela glazbena scena Zagreba hrlila podržati Arsena).

Čini mi se da se autorska nepogrešivost iz tog ranog perioda počela gubiti sredinom sedamdesetih i da je Arsen diskografski i autorski (ne računajući tu glazbu za film i televiziju, kao ni klapske pjesme) sve više uplovljavao u osrednjost. Dedićeva lirika iz tog kasnijeg perioda nije često ni dobro uglazbljena, zapravo bolje funkcionira kao poezija koja se čita, nego u svojim uglazbljenim verzijama. Vjerojatno je stvar djelomično bila u tome da je Arsen svoju pozornost s kantautorskog aspekta usmjerio na druga područja.

Ta Dedićeva osrednjost kasne faze karijere je dodatno bila naglašena promašenim i nemaštovitim aranžmanima, koji se više nikako nisu mogli mjeriti s onim što je bilo prije. Po tom pitanju dobar primjer je album "Kino Sloboda", koji je produciran u najgoroj "mehaničkoj" i "elektroničkoj" maniri tog vremena (1987.). Ali dobro, činjenica je da ih je malo koji su kroz osamdesete prošli neukaljani, pa bi se i Arsenu moglo progledati kroz prste.

Problem je najviše u tome što se na takve projekte ne samo gledalo kroz prste, nego su oni u kritičarskim krugovima bili svrstavani u glazbene vrhunce svog doba, a slična je situacija i danas. Arsen je jednostavno postao takva nedodirljiva institucija da se automatski sve povezano uz njega smatra odličnim. Čak su i neke estradne zvijezde "sumnjivog glazbenog morala", čim su se na bilo kakav način vezale uz legendarnog barda, odjednom postale izvanredne u očima kritičara.

Još jedna od Arsenovih mana koju se rijetko spominje je njegov staromodni način pjevanja koji nekim pjesmama odgovara izvrsno, a druge guši i čini ih dosadnima i predvidljivima. Po mom mišljenju, sposobnost da se svakoj pjesmi pristupi na novi način i da se svojom emotivnom interpretacijom u njih unese smisao, nikad nije bila svojstvena Arsenu, čak ni u njegovim najboljim danima. Tu je trebao više učiti od Dylana i Brela, a manje od Endriga i Aznavoura.

Arsena je često od grube kritike njegovog rada spašavao i njegov "urbani" imidž i povjerenje publike u njegovo muzičko obrazovanje. Mislim da odatle potječe i predrasuda nekih da se u njegovim pjesmama krije prava umjetnost, dok su više "ruralni", "sirovi" i glazbeno slabije potkovani kantautori poput Balaševića, Bore Đorđevića i Đonija Štulića zapravo inferiorni u odnosu na velikog Arsena. Često sam znao braniti Arsena i njegov staromodni stil pjevanja i pjesničkog izražavanja pred nekim okorjelim "balaševićevcima" i "štulićevcima", ali moje je mišljenje da su svi spomenuti autori ipak iznad Arsena što se tiče talenta, koliko god im općenita glazbena naobrazba bila slabija u odnosu na njega.

Da zaključim ovaj dio mog teksta o Arsenu, koji sam posvetio njegovoj karijeri općenito, mogao bih reći da smatram kako Arsena treba poštovati kao umjetnika i hvaliti njegove dobre strane, ali istovremeno ne biti u strahu da se ponekad kaže "bobu bob, a popu pop".

Prvi dio koncerta je činila retrospektiva Arsenove glazbe za film i televiziju. Orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja je izvodio kompozicije koje sve redom izazivaju emocionalnu reakciju vezanu uz prisjećanje na odlične TV serije kao što su "U registraturi" i "Prosjaci i sinovi". Glazbeni materijal se kretao u rasponu od vedrih i nadahnjujućih tonova suite napisane za putopisnu seriju "Jedrima oko svijeta" do prijetećih tonova glazbene podloge uvodne špice "Glembajevih". Zagrebački mališani su se pojavili da izvedu "Himnu zadrugara" iz filma "Vlak u snijegu" ("Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može…"), a sam Arsen nam se prvi put te večeri ukazao da bi otpjevao pjesmu "Geste i grimase" iz Vrdoljakove serije rađene po motivima pripovijetki Ranka Marinkovića. Prvi dio koncerta je, po svoj prilici, imao ulogu da ukaže na Arsenovu sposobnost da se izražava u raznim žanrovima (dakle, ne samo na matičnom području šansone) i da prezentira njegovo akademsko glazbeno obrazovanje.

Nakon kratke pauze slijedio je "kantautorski" dio koncerta. Arsen je uz pratnju orkestra, u čijem su se ravnanju izmjenjivali Josip Cvitanović i Valter Sivilotti izvodio svoje klasike i nekoliko pjesama s novog albuma. Nije bilo "faktora iznenađenja" jer je posjetiteljima podijeljen prospekt s popisom pjesama koje će biti izvedene. Među pjesmama su bile i nezaobilazne "Kuća pored mora", "Moderato cantabile" i "Sve što znaš o meni", a Arsen je uz pratnju orkestra odrecitirao "Ne daj se Ines" (ta mi pjesma, koja je sigurno jedna od najboljih potvrda da Arsen zaista jest pjesnik, ipak bolje legne u Šerbedžijinoj nadahnutoj interpretaciji). Neočekivano je bilo izvođenje pjesme "Ofelija" s albuma "Homo volans" u sasvim novom aranžmanu, uz gostujuću sopranisticu i harfu kao jedan od dominirajućih instrumenata. Gabi Novak je otpjevala dvije pjesme, Petar Grašo (prisutan očito kao simbol Arsenovog utjecaja na estradu) je pjevao uz Dedića u pjesmi "Ima a ne zna", a klapa Maslina je sudjelovala u završnom, "mediteranskom" dijelu koncerta izvevši pjesmu "Zaludu me svitovala mati", a asistirajući Arsenu u pjesmi "Povratak". Njihov nastup mi je bio jedan od najdražih momenata koncerta.

Matija Dedić je bio gost u samo jednoj od pjesama ("Pijanista"). "Ćaća" mu ovaj put nije dozvolio da pretjera u jazz improvizacijama na klaviru, pa ga je nakon te pjesme pozdravio uz komentar "Mlade treba krotiti, a stare sokoliti".

Posebni gost je bila i grupa "Zabranjeno pušenje". Sejo i ekipa su izveli začuđujuće dobru verziju pjesme "Takvim sjajem može sjati" (inače meni najdraža Arsenova pjesma), kojom su ovaj put, umjesto flaute i akustične gitare, dominirali bubnjevi i električna gitara. Prisustvom Zabranjenog pušenja je podcrtan Arsenov utjecaj na jugoslavensku rock scenu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Činjenica je da su Arsena kao uzor isticali gotovo svi protagonisti te scene, pa čak i oni najegocentričniji, koji su rijetko kome priznavali bilo kakav utjecaj (Štulić).

Nakon što je pozvan na "bis", Arsen je izveo prekrasnu pjesmu "Nisam ti dospio reći", kompoziciju s albuma "Kinoteka" (2002.), koja uvelike podsjeća na njegove klasične balade iz šezdesetih. Nakon što se orkestar povukao sa scene Arsen je uz pratnju klavira izveo još "Tvoje nježne godine" i "Kulture neće biti" (premda je tehnički nešto "zaštekalo" pa se njegov glas u prvoj od ovih pjesama uopće nije čuo).

Bila je to ugodna večer uz Arsena Dedića, možda ne baš "večer za pamćenje" s obzirom na predvidljivost repertoara, ali visoka razina organizacije i glazbena profesionalnost su također bile predvidljive u pozitivnom smislu. Osobno se nadam da ćemo još puno puta imati priliku vidjeti Arsena uživo, a vjerojatnost za to je nažalost sve manja s obzirom da on više nije u "nježnim godinama". Iz tog razloga se smatram privilegiranim što sam prisustvovao ovom događaju, a moguće je da će ljepota ovog koncerta "pravim sjajem sjati" u mom sjećanju tek jednog dalekog dana "kad sutra bude jučer, a ja budem tko zna gdje", da se poslužim mislima pjesnika.

vjexi // 08/05/2008

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*