Zagreb je tog vikenda bio pravim malim centrom svijeta. Na Sljemenu su vožene utrke svjetskog kupa u slalomu za žene i muškarce, a u gradu je bilo zbivanja do mile volje. Kao da su Goribor namjerno zakazali koncert baš toga vikenda kada su u grad stigli velikani poput Alberta Tombe, Ingemar Stenmarka, Bojan Križaja, Gunter Madera, koji su dva dana kasnije odvozili revijalni paralelni slalom, a i sadašnje vedete poput Bode Milera, Reinhard Schoenfeldera ili Nicole Hosp... Njih naravno nije bilo na koncertu, ali zato je u Močvaru došao veliki broj ljudi koji su stvorili ogromnu gužvu pri samom ulazu, prilazu, oko šanka i u dvorani. Piće na šanku je dolazilo cijelu vječnost, za toalet se čekalo u redovima, pa smo prvo odlučili preskočiti ovakvu ipak nenadanu gužvu i odšetati do backstagea gdje je atmosfera bila veoma vesela. Gitarista Peđa bio je namazan ratnim bojama po licu, Sale (St, pjevač) i Pt (drugi gitarist) nisu mogli sakriti svoje oduševljenje našim dolaskom, a tu je bio prisutan njihov web dizajner, manager, promoter (i još štošta), te moj dobar kolega i poznanik Viktor Vilić iz Osijeka s kojim me veže poznanstvo još iz prve polovice '90-tih i vremena čuvenog rock kluba Podravac iz Virja. Predgrupa Tričke nisu osobito oduševili, štoviše, barem na mene su ostavili mlak dojam. Ono što je objavljeno na njihovom simpatičnom debiju "Otkud tebi slovo B" (2007, Slušaj najglasnije) večeras je izvedeno u daleko bržoj punk-rock varijanti, no razglas im je tako nerazmjerno bio uštiman da se od dvije gitare jedva čula jedna, dok se druga morala hvatati negdje u zraku po krcatoj dvorani. Nekolicina prijatelja i poznanika koje sam sreo kazali su otprilike isto, a to je da Tričke ne bi bili zanimljiv band da u postavi nemaju tri vrckava ženska vokala a'la Boye iz Novog Sada. Uz gotovo cjelokupan materijal s albuma izveli su i nekoliko novih skladbi, no evidentno je da su još uvijek neuigrani sastav čija popularnost na top ljestvicama može zavarati. Čini mi se da za njihove hitove glasa samo uski krug prijatelja jer nisu na ovome koncertu ostvarili feedback koji odgovara rangu popularnog banda koji primjerice ima bolje plasirane skladbe na top listama od Goribora. Nakon njihove svirke i kraće pauze u kojoj se pripremila pozornica za bez sumnje uz Six Pack (koji su nastupili dan kasnije pred otprilike sličnim brojem publike u Pauku) trenutno najpopularniji band iz Srbije. Goribor kreće sa plesnim i žestokim novim instrumentalom koji je iznenadio i njihove najvjernije obožavatelje u kojem se na usnoj harmonici odvalio sam pjevač St., a posebnost ovog njihovog koncerta je bila postava u kojoj su imali samo gitare (bez basa), novog člana bubnjara Marka Quarantota i gomilu samplova sa laptopa. Upravo izostanak klasičnog bas gitarista doprinjeo je žestokom, čvrstom i pomalo metaliziranom gitarskom zvuku kojeg su filali posve mirni Pt s plavom gitarom i skroz otkačeni, ratničkim bojama premazan Peđa. On se tokom cijelog koncerta posve uživio u ulogu rock solo gitarista, te je skakao, padao na koljena i radio nemoguće vragolije, dok se St u svojem klasičnom, zabetoniranom stilu uhvatio za mikrofon, no što zbog same postave pozornice, a što i zbog činjenice da ipak mora preuzeti ulogu frontmana, ipak je stavljen na samo čelo ali u njegovom izdanju iz profila. Tokom koncerta su prikazivane i video projekcije, no one nisu funkcionirale na najbolji način zbog niske pozornice, a Goribor je otprašio sjajan 90-to minutni set kompozicija od "Ko sam", "Nije da nije", preko "Sjajne niti", "St.blues", sve do fenomenalne izvedbe "Dalajlama". Sve skladbe su sa novim bubnjarom doživjele znatne promijene, kako aranžmanske, tako i sviračke jer više nisu ograničeni predvidljivim dionicama ritam mašine. Ono što se odvijalo na pozornici potpuno se odrazilo i na publiku koja je u transu vrištala, pjevala i skandirala svaki tekst njihovog teškog i olovnog bluesa tako da su dva posve zaslužena bisa skroz iscijedila i publiku i Goribor koji je dan kasnije nastupio u Varaždinu. Nakon koncerta mislim da je svim nevjernim Tomama postalo jasno zbog čega su Goribor toliko veliki, značajni i popularni band u Hrvata. Toliko su glazbeno jednostavni, a opet toliko sofisticirani u tekstovima da igraju samo na kartu s kojim imaju 100%-tne adute. Ne igraju na zicer i slučajnost. Kada im se to počne događati tada njihov blues trip-hop/ rock više neće imati vitalnu funkciju magije. Sada je imaju i čarobni su, jedan su od bez sumnje najboljih rock sastava na ovim područjima u 21. stoljeću.
Fenomenalno.

horvi // 20/02/2008

> vidi sve fotke // see all photos