LET 3 U KARANTENI: TRIK PITANJE - JESU LI NAJBOLJE RIJEČKE?

Sigurno ste čuli da smo imali pakleni vikend u Dubrovniku. I mada su požari harali danima, proživjeli smo jednu posebno nezaboravnu noć u kojoj je vatreni obruč dug oko 20 km stegnuo grad, oglašene su sirene za požarnu opasnost, pripremili su brodove za evakuaciju, vatra je na nekoliko mjesta umalo ušla u grad, a gradonačelnica je, jedva živa, poručila da je sada sve u božjim rukama. Te sam noći stajala na balkonu i promatrala vatrenu stihiju kako se, nošena naletima bure jačine 120 km na sat, nesmiljeno približava našem kvartu, znajući da vatrogasaca nema jer brane obližnju trafostanicu (nestalo bi struje i vode u gradu da ju je zahvatio požar), benzinsku crpku i plinsku stanicu (a vatra je zaustavljena na samo nekoliko metara, jer je vjetar promijenio smjer), da nema kanadera jer ne mogu letjeti po buri. A kada se vatra spustila do naših zgrada, znate li tko ju je zaustavio? Dečki iz kvarta, koji su, bez trunke kolebanja, šlaufove priključili na vodu u zgradama i čitavu noć držali vatru na svega nekoliko metara od zgrada.
Dečki, volimo vas. Evo toliko smo bili blizu da postanemo pepeo i prah. Pa sada znate u kakvu atmosferu je Let 3 došao u Grad. Posvuda pepeo i dim, miris požara i ljudi željni oduška.

Ne znam koliko se upravo tome može zahvaliti što su ovaj put Lazareti bili puni. Ili je to ili se ovdje stvarno voli Let 3. Sada moram priznati da se pomalo bojim koncerata Leta 3, jer sam se tu zbilja nagledala zastrašujućih prizora. Kap koja je prelila čašu bio je prizor kad sam iz backstagea (dakle iz velike i nepotrebne blizine) vidjela guranje ruža u guzice. E to me naučilo izbjegavati backstage. Ali moram ih pohvaliti ovaj put. Nisam morala prekrivati oči preplavljena paničnim strahom kao pri gledanju horor filmova. Dečki su bili pristojni, a samo je tu i tamo pod svjetlima reflektora izvirio kakav nestašni reproduktivni organ. Publika je bila divlja i rasplesana, pa sam tako prvi put vidjela i intervenciju redara (opomenuli su neke klince koji su se u zanosu previše približili pozornici), ali Let 3 nisu bili u svom najboljem izdanju. Koncert su odsvirali rutinski, bez ekstra truda ili vanserijskih poteza. Oni znaju napamet sve dobre fore koje treba provaljivati, sve pjesme koje je nužno odsvirati (Dijete u vremenu, Vjeran pas, Izgubljeni,…) i čine to bez posebnog napora. Minimalan trud/maksimalan učinak = easy money. Dobra jednadžba za bend.
Publika je pozvala bend na bis skandirajući: ''Riječke pičke!'', a tu su Let 3 jedino pogriješili u koracima, kada su, vrativši se na stage, prokomentirali da OVE nikako ne mogu biti dobre ko riječke. Za to su dobili glasno negodovanje, pa su se ostatak vremena morali uvlačiti ljudima tamo gdje sebi obično vole stavljati ruže.

Imali su čak dva bisa, a u posljednjem su me ugodno iznenadili sa Sam u vodi. To me podsjetilo kako su Let 3 postali Let 3, a prije kurcem-u-čelo faze. Ovaj put su ljudi ostali u klubu i nakon koncerta. Muzika je bila dobra i raznovrsna, puštana s katastrofalnim miksanjem (što je Močvarin zaštitni znak), a puštalo ju je nekoliko razularenih dj-eva golih do pasa. Što je, koliko god neprivlačno izgledalo, ipak bilo bolje nego da su, kao neki, bili goli od pasa prema dolje.
Bilo je plesanja u rasponu od System Of A Down do Denis&Denis i ovaj su me put morali odvući van. A još sam dugo poslije s tugom pogledavala prema Lazaretima iz obližnjeg snobovskog koktel bara na plaži, jedva se koncentrirajući na duboko potresne i visoko intelektualne razgovore: it's so beautiful here, so easy to fall in love, you're so wild, real rock'n'roll girl. A ja mislim: opet kurcem u čelo - bar je to svuda isto. I poželim reći: Stari, mislim da zapravo hoćeš pitati što tako grozna cura radi na ovako divnom mjestu. Al umjesto toga se smješkam i odvraćam: Yeah, yeah, I think I'm allready in love. Takav vam je Dubrovnik - sve je u prilagođavanju.

lola // 15/08/2007