Da mi je netko prije desetak godina rekao da će Šibenik (p)ostati ljetno sjedište kulturološki i aktualno relevantne glazbe na Jadranu, sumnjičavo bih ga pogledao. Bilo je to doba gašenja Terranea i pokretanja njegove privremene reinkarnacije u Superuho festival, koji se nakon starta u Šibeniku preselio na manji prostor pokraj Primoštena. Sve je mirisalo na još jedan pokušaj s neslavnim ishodom zbog "neisplativosti i nedostatka interesa, kako publike, tako i lokalne zajednice". A onda su kroz godine nadošli klub "Azimut", projekt "Tvrđava sv. Mihovil" i aktivacijom cijelog niza sadržaja kulturološki je ponovno živnuo do tad uspavani Arsenov grad, pritom ne zaboravivši svog cijenjenog šansonijera uz dužan pijetet i poštovanje iskazano kroz djelovanje Kuće umjetnosti Arsen. U svemu tome, tvrđava sv. Mihovil radom ekipe koja stoji iza tog projekta, prometnula se u najljepšu otvorenu pozornicu, koja uz to nudi i hvale vrijedan program. Primijetit ću i da je otvaranje ovogodišnjeg "Ljeta na sv. Mihovilu" krajem svibnja, koncertom (not only) jazz kanađana BADBADNOTGOOD, osim što je meni bio najbolji koncert godine, bilo i zoran primjer involviranosti lokalne publike u održavanje ovakvih programa u Šibeniku. U publici su, uz nas par kontinentalaca, većinom bili baš lokalni zaljubljenici u aktualan glazbeni i kulturološki izričaj te pokazali da Šibenik živi, sada i ovdje. Ima scenu. A jednak osjećaj imao sam u nedjeljnu večer, dok smo se, nakon ispijanja cuge u Azimutu, uspinjali uskim šibenskim kalama prema tvrđavi sv. Mihovila poslušati Air kako izvode "Moon Safari" iliti djelić Air plays Moon Safari turneje koji je dohvatio i naše prostore. Kultan album, tražena turneja, Šibenik kao stanica. Wow!
Moram priznati da me fenomen albuma "Moon Safari" i njegove chill-out revolucije mimoišao. Te sam 1998., zasićen post grunge kopijama, radije vrtio npr. Deserter's song Mercury Rev, a retro-futuristicki ambijentalni pop s francuskim štihom koji su stvorili Jean-Benoit Dunckel i Nicolas Godin doživio kao lounge glazbu pogodnu za nesmiljeno iskorištavanje u filmovima i reklamnim spotovima. Nešto što će Moby godinu dana kasnije poslovno usavršiti rasprodajom svake pjesme s albuma Play upravo u marketinške svrhe. U mom doživljaju, "Moon safari" je definitivna glazba za (nesnimljeni) film, skladana u retro francuskom štihu i pop formi. Prizivanje atmosfere i glazbe tri desetljeća unazad kroz ambijentalni soundtrack u kojem je većina pjesama sažeta u 3-4 minutne pop scenske vinjete. Nešto što će kasnije postati standard u snimanju glazbe za film, kad umjesto raskošnih partitura, scoreovi sve više poprimaju trominutnu pop formu.
Ako je "Moon Safari" glazba za film, sviranje albuma uživo mora biti prikazivanje filma u dizajniranom kino formatu dok hipnotizirana publika potaknuta zvučnom kulisom vrti svoj vlastiti sadržaj. Tako zamišljena putujuća glazbena kino predstava stigla je i do Šibenika, ljetne, tople večeri. Retro stilizirana pozornica i uniformirani outfit sviračkog trojca, bacaju nas u doba bjeline hladno minimalistički dizajniranih kubrickovskih setova "Odiseje 2001" i još više "Paklene naranče". Iz logističkih poteškoća smještaja iste u ograničeni prostor tvrđave sv Mihovila, ostali smo scenski uskraćeni za zatvorenu sobu kinemaskopskih mjerila slike 21:9 i vizuano-zvučni doživljaj kako je originalno zamišljen i većim dijelom ove turneje upriličen. No sav "unutrašnji dekor sobe" uključujući veliko 21:9 platno za prikazivanje animacija i igru boja i osvjetljenja, bio je tu, sabijen u zadati kinemaskopski oblik. Uz prozračnost prostora tvrđave i vjetar, koji pirka ili pojačava intenzitet ovisno o vašoj poziciji u amfiteatru, dobili smo arhitektonsko-klimatski ambijentalni produžetak dekora i sastavni dio zvučnih meditacija samog albuma. Prikazivanje je moglo početi.
Meditatvno-plesni ritam bubnjeva i prebiranje tipki analognih sintova (kojima je zapravo i snimljen album, unatoč elektroničkom etiketiranju glazbe) uvode nas u La femme d'argent, otvaranje albuma, i glazbeni space-pop safari započinje. A kad se gitaristički sviranom bas melodijom priključuje Nicolas Godin, u publici smo začas u psihodeličnom svemirskom transu i prepušteni nostalgiji uzlijećemo ponad tvrđave prema nekim drugim vremensko-prostornim sferama i emocijama. Osvrnuvši se oko sebe tijekom koncerta, vidio sam lica prepuštena opuštenom sanjarenju i uživanju u savršenom zvuku i muziciranju benda. Sama "predstava" odvija se matematičkim perfekcionizmom, kojim je album i snimljen, no Air su živi doživljaj uspjeli iznenađujuće razigrati prog elementima i produžiti trajanje albuma za desetak minuta. Dunckel, između dva stupa klavijatura, koje često u rokerskom stavu svira u isto vrijeme. Godin svoj bas svira odmjereno i nježno tvoreći svemirske melodije i solaže (o hereza!), podsjećajuć da je i Paul McCartney, čovjek od melodije, bio originalno guitarist. Nonšalantni bubnjar je svojom dječačkom zaigranošću sušta suprotnost usredotočenom perfekcionizmu druge dvojice, te kao da je zadužen da hladnom francuskom profesionalizmu dodaje topliju ljudsku crtu. Psihodeličnost sola na basu kojim La femme završava, otvorila je koncert, a i album, ambijentalnom pop ostatku repertoara. "Sexy boy" pokrenuo je lagani mrdoguz, što obilato iskorištavamo mi koji smo skočili sa stolica i natiskali se u malom prostoru između prvih redova i pozornice. U skladu s retro-futurizmom glazbe, vokali su robotski, provučeni kroz vokoder. Čak i oni koje je na albumu otpjevala Beth Hirsch. Dok su komentari poslije koncerta najviše išli u smjeru žaljenja zbog neangažiranja pjevačice u tih par stvari u inače savršenom nastupu, meni to nije smetalo. Dapače, podcrtava stav da kod Air vokali nisu potrebni i samo su sredstvo u stvaranju zvučne atmosfere. Pitala me Edi u nekom trenutku blizu kraja koncerta "Što nam neće ništa reći?". "A što bi rekli stajliš mutavi francuzi. Riječi nisu dio njihovog životnog stila. Često i najbolji albumi imaju "fillere", stvari koje su tu samo da popune minutažu. Zbog svoje hermetičnosti i kinematografske ambijentalnosti, Moon Safari mi u drugoj polovici studijski zvuči kao neprekinuti filler za čilanje, u kojem je samo Ce matin-la stršala kao najljepši soundtrack nekog prošlog easy-going vremena. Stvar koja pobuđuje instant navalu nostalgičnih sjećanja. Uživo, Ce matin-la bila je to i puno više. Snenom i zamišljenom ljuljuškanju, kojim smo pratili cijeli koncert, pridružio se savršeni moment kad je svatko u publici nastojao dati do znanja koliko je ponesen ljepotom i osjećajima nostalgične melodije. Krenulo je zborno praćenje melodije kroz "pa pa pa paaa, pa-pa pa paaa, pa-pa pa paaa" prigodno vokaliziranje. Savršenoj melodiji nije potreban tekst kako bi proizvela osjećaj sing-a-long zajedništva. Bila je to ona melodija i onaj moment u kojem djevojka s kojom ste došli na ples postaje vaša buduća supruga. Ultimativni Je t'aime… moi non plus moment. Je t'aime i jest srž cijelog albuma Moon Safari, melakolične ljubavne ode prošlim nepovratnim vremenima i djetinjstvu, Materijal za sanjarenje i opuštanje, ljuljuškanje uz ogradu pred pozornicom. U tom ljuljuškanju me iznenadio produljeni aranžman posljednje stvari s albuma, koji joj je dodao nužno potrebnu prog teatralnost svakog pravog zatvaranja koncerta. Taman da živnemo. U našem slučaju živnuli smo kao uvod u nastavak, jer su se nakon minimalne pauze Air vratili s probirom stvari nastalih nakon Moon Safari, zaključno s albumom Walkie Talkie iz 2004. Koncert je od nostalgično-futurističkog filma postao prog rock ekstravaganza s dodatkom Radioheada, ponajviše zahvaljujući stvarima s drugog albuma 10.000 Hz Legend. Nostalgiji, svemiru i filmovima vratile su nas Alone in Kyoto i Highschool lover, beatlesovska vinjeta s klavirom, akustičnom gitarom i "svevremenskom melodijom". Još jedna bez teksta, a koja je zvala na sing-a-long. Cheery Blossom Girl bila je snoliki ljuljajući mrdoguz al pari Sexy boy. No pravi muving pokrenule su Don't be light i zakucavanje uz Electronic Performers, koje su rejv parti tulum završavale u najrokerskijim prog solažama i produženom improviziranju. Baš kak se šika.
Vjerujem i da bi Arsen, i sam skladatelj filmske glazbe i praktični šansonijer, s koncerta otišao zadovoljan

bir // 05/08/2024

> vidi sve fotke // see all photos