Bio je ovo iznimno ugodan utorak uoči Uskrsa, Dementronomes su nakon 8 godina pauze realizirali drugi album "Sakati paun" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33069 i odmah ga uživo promovirali pred zagrebačkom publikom odsviravši ga kompletno u cjelosti pokazavši punu sviračku prisebnost i zrelost. Naravno, kada se radi i objavljuje album razmišlja se o njegovoj učinkovitosti na koncertima, a ne poput onih razmaženih kojekakvih zvijezda iz mnogobrojnih žanrova koji na promocijama izvedu dvije, eventualno tri nove pjesme i onda praše best of. Ah, da, ovdje se toga ne treba plašiti barem do narednih 5-6 albuma jer aduta za sada imaju mnogo i hipotetski se dade razaznati da im je baš upravo ovaj album mogući oslonac budućnosti, odnosno materijal na kojeg će se često vraćati izuzev, ako ne naprave, a ja bih se želio nadati da im više neće trebati toliko godina za novi album s obzirom da su momentalno najjači hrvatski, a i ex-Yu funk band makar koliko god, onako 'iza zavjese' mi prišapnuvše neki cinični muzikanti da ne cjene njihovu mjuzu smatrajući je trivijalnom. Ali, opet, kad idem o tom intimno i subjektivno razglabat, mislim da je u pitanju čista zavist jer ovaj mnogoljudni bend s duhačkom sekcijom i odličnom, rasplesanom vokalisticom Nikolinom Kovačević je potvrdio ama baš svaki ton albuma i svaku furku na koju su se referirali kada su kod Nikše, hahaha, ne Bratoša nego daleko značajnijeg za alter i underground scenu, Hrvoja Nikšića snimali ovaj album. Za početak su nam odsvirali "Himna", ej ljudi, kad ste bili u prilici da vam funk bend odsvira "Lijepa naša domovina"? U vrijeme James Browna? Njega nije nikakva domoljubnost i patriotizam palio, bio je strogi protivnik, buntovnik rasizma i segregacije, onako malen i prgav, preteča Princea i Michael Jacksona, a ovaj bend je ispeglan i uštiman do te mjere da se skoro pa nikakav bijes, osim ironije niti ne osjeti.

U prvom dijelu svirke su otprašili prijatnu porciju za razgibavanje nogu i ležerno opuštanje svih stresova neprestano animirajući na plesni podij ispred pozornice okupljenu publiku koje je bilo poprilično do te mjere da se može reći ugodno ispunjenog kluba, a onda im se u narednih 5 komada koji su počeli i završili instrumentalima "Močibobi" i "Paraliti" pridružio Leo Beslać na klavijaturama unijevši jazz medikamente paralelno se gradirajući u međuigre s duhačkom sekcijom.

Naravno, tu je obavezni dio bio rezerviran za friški hit "Inkasator" koji me podsjetio na kašnjenje ovog raporta. Naime, drugi dan uveče kada sam počeo s pisanjem raporta, oko 23 h mi je nestalo struje. Grmjelo je, sjevale munje i bilo olujno nevrijeme, pa sam pomislio da je grom udario u neku obližnju trafo stanicu, no na ulici, točno pored mojeg prozora je s bandere dopirala ulična rasvjeta. Izašao sam na hodnik zgrade, ti bokca, na hodniku je bilo struje, znači, meni je krepala eletrika u stanu, a sad, tko će ga znati oli mi je PC uspio sačuvati napisani tekst... Ujutro sam odmah vrbovao mojih nekoliko električara na poslu da mi dođu čim prije otkloniti kvar, ali brus, bješe veliki četvrtak, svi me fino otkantali da imaju svoje obaveze, nitko nemere, ustvari, nikome se nije dalo, pa tražio službe hitnih intervencija po internetu i onda, kako to već ide, zovem nekoliko ponuđenih brojeva, oće-neće, cici-mici po špagici i tako to, reče mi jedan od njih da mu poslikam ploču s osiguračima u stanu i glavni pancer za kojeg nisam znao da uopće postoji u hodniku zgrade. Kad sam popodne stigao kući s posla, idem slikati, otvorim tri kištre s brojilima i osiguračima u hodniku, te imam kaj za videti: netko mi odšarafil glavni osigurač misleći da se neće skužiti jer glasi na nekadašnjeg vlasnika stana, a na mojim vratima je jedno sasvim drugo prezime, mamicu mu kalajsanu, tko god da je bio lupež, došlo mi da idem od vrata do vrata da se predstavim kao inkasator za eletriku jer smo u elektri dobili dojavu...

Uglavnom, nema veze, otšo u dućan i kupio osigurač s nakanom da usput nekome od sustanara odšarafim glavu, a da nastavim s ovim spektaklom kada im se pridružila Zdenka Kovačićek izvevši pjesmu "Mali crni brat" koju je snimila 1976. kao poleđinu singla "Hello, Mr. Elton John" (nalazi se i na debiju Dementronomesa "Žurkadelik" 2016.) šarmantno se obrativši 'mislite li da ja pripadam ovakvom bendu?' usput čestitavši Petom Kupeu drugi rođendan, te poručivši bendu da ne radi više ovoliko dugačke pauze između dva albuma.

U svakom slučaju uživalo se u "Sakatom paunu", a za one koji su popratili prvo izdanje ovog raporta sjećaju se da su bili postavljeni video zapisi svih odsviranih pjesama, no bend je tražio da se maknu jer tehnički ne odgovaraju kvaliteti, rejtingu i razini autorizacije.

horvi // 01/04/2024