Već nekoliko godina tražim i pratim bendove koji bi se mogli opisati labavo definiranim terminom "afro-punk". Taj žanr (nažalost) službeno ne postoji, i nije lako naći takve bendove, no riječ je o zvuku s beskonačnim potencijalom, a nadam se da bi se kad-tad negdje mogla pojaviti i službena "scena", ako ne u Africi, onda negdje u multikulti melting-pot gradovima poput Brisela odakle nam i dolaze Avalanche Kaito. Uglavnom, afro-punk: sam vrh mi je apsolutno bend Ukandanz iz Etiopije, koji tugu i melankoliju etiopske tizite i jazza spajaju s math rockom, hardcoreom, psihodelijom, progom… Zatim je tu pariški dvojac Tshegue koji radi fuziju glazbe iz Konga s elektronikom i garage punkom. U Portugalu Scúru Fitchádu spaja funanu i mornu s Cape Verdea i angolsku batidu s digitalnim hardcoreom i synth punkom (album Nez Txada Skúru dentu skina na braku fundu jedan je od zanimljivijih i originalnijih izdanja 2023.). KOKOKO! iz Konga također spajaju afričku tradicionalnu glazbu, elektroniku i punk. A tu je, naposlijetku, i bend kojeg smo u srijedu gledali u Močvari, Avalanche Kaito.

Avalanche Kaito nastali su 2018., kada je mladi "griot" (vrsta "trubadura," pjevača/pripovjedača i čuvara tradicijskih priča) iz Burkine Faso, Kaito Winse, upoznao noise punk duo iz Brisela, Le Jour du Seigneur, nakon čega bubnjar Benjamin Chaval i gitarist Nico Gitto nastavljaju s Winseom u novom bendu koji spaja eksperimentalni punk sa zapadnoafričkom glazbom.

Koncert u Močvari započinje s jamom bubnjara i gitarista, a Kaito Winse nas je iznenadio prikradanjem odozada i ulaskom u klub kroz publiku, kao u nekoj modernoj kazališnoj predstavi. Idućih sat i pol uživamo u jedinstvenom zvuku - zapadnoafričkom pjevanju na eksperimentalnoj/noise/post/jazz-rock podlozi, sve prožeto punk energijom. Odlična kombinacija, s tim da je kod Avalanche Kaita, u usporedbi s meni najdražim suvremenim afričkim bendovima poput južnoafričkih BCUC, naglasak manje na ritmu i plesnom aspektu, a više na eksperimentiranju s anksioznim i nervoznim zvukom. Eksperimentalni rock je dušu dao za kombinaciju s afričkim neortodoksnim strukturama - kome trebaju strofe i refreni? Kaito je sve to začinio upečatljivom maničnom svirkom flaute i nekoliko "suradnji" s publikom kada smo svi uključeni u tradicionalnu "call and response" formu gdje Kaito pjeva, a mi mu odgovaramo ponavljanjem jednog te istog motiva. Dvije nove pjesme s nadolazećeg albuma su zvučale odlično i još neobičnije i "out there" od starih. Svakako jedan od najoriginalnijih bendova koje smo imali prilike gledati u Zagrebu posljednjih godina.

dora p // 23/02/2024