Nakon više od dva mjeseca gledanja koncerata preko ekrana, jako me razveselila vijest o "živom" koncertu i baš mi je drago da je ekipa Začarane močvare uspjela biti prva, jer su nas oni redovno održavali u kondiciji, svojim internet koncertima tijekom pandemijskog bivanja kod kuće. Nije da sam nešto ljubitelj takvih "koncerata", kao što nisam ni ljubitelj online predavanja s kojima se borim svakodnevno već 75 dana, no situacija je takva, pa daj što daš. Chris Eckman uz dvojac najpoznatiji po svom radu u ŠIROM-u činio se kao dobar izbor za provesti večer uz rijeku Savu. 50 ulaznica je brzo planulo, a s obzirom da se moglo kupiti jednu kartu ili stolove za dvoje, troje ili četvero, baš me zanimalo kako će to ispasti.

A doživio sam to da me vode do stola u Močvari, ko da sam u nekom najfinijem restoranu. Samo je falio šampanjac i svijeće na stolu. Naravno, ekipa standardna, "močvarna". Chrisa ne treba previše predstavljati. Bio je kod nas i solo i s The Walkabouts i samo s Carlom, a bome se u zadnje vrijeme druži i s ekipom iz The Strange. Na tragu toga bio mu je i repertoar te večeri. Počeo je s The Stopping-off Place, s vjerojatno najpoznatijeg Walkabouts albuma "Devil's Road" i nastavio sa Horizon Fade, sa zadnjeg "Travels in the Dustland".

Komentirali smo da se ništa nije promijenio otkad smo ga prviput gledali 1999 u Aquariusu. Malo skraćena kosa, no faca ko da je zacementirana. Glas je malo ogrubio, no to mu daje još veći šarm. Nakon toga se prebacio na dvije svoje solo pjesme, i zaključio da je prošlo previše vremena od njegovog zadnjeg solo albuma. Bile su to Nothing Left To Hate te Stranger, gdje je uglazbio poeziju Dane Zajca. Naravno, nije ni on ostao imun od pisanja "quarantine song", pa smo čuli i kako njegova zvuči.

Za kraj je ostavio Echo Chamber od The Strange, a to me navelo da se zapitam zašto baš nitko od članova tog benda nije došao podržati pjevača?! Kako god bilo, Chrisov glas + gitara super su sjeli u tu prohladnu vjetrovitu večer uz Savu. Malo smo protegli noge od sjedenja, dok su se Anja i Samo pripremili. Oni su donijeli čitav set svojih instrumenata "poput violine, viole, çiftelija, zvončića, tampure brača, rezonatora i hurdy gurdya", a kad su krenuli rekli su da će nam odsvirati svoj album snimljen ove zime pod nazivom "Cumulus Spores". Nije to lagana muzika za slušanje. Puna je svakakvih čudnih zvukova, i hipnotizirajućih ponavljajućih ritmova, a atmosferu je pojačao i vjetar te granje koje se njihalo u ritmu njihove muzike. Ostali smo dvije pjesme, jer da smo ostali duže kočija bi se pretvorila u bundevu... i znate već kraj.

pedja // 27/05/2020