"TRAIL OF STARS TOUR"

Pred sam kraj sušne zagrebačke koncertne godine, ukazali su nam se dobri stari WALKABOUTSi i po ko zna koji put razbili učmalost koja traje već godinama na klupskoj sceni. Ovaj put došli su predstaviti svoje prijatelje i glazbene istomišljenike, skupinu WILLARD GRANT CONSPIRACY. Priznajem da o njima dotad nisam čuo niti W, ali vjerovao sam da su dobri čim ih Chris, Carla i društvo vuku tak daleko za sobom. I tako, ne budi lijen istražih malo ko su ti tipovi. Oformili su se 1996. u Massachusettsu (gradu iz kojeg su i veliki Throwing Muses i Pixies). U nas su došli promovirati svoj treći album "Mojave" s kojeg su u svojem polusatnom nastupu odsvirali i najveći broj pjesama. Iako je na albumu sudjelovalo mnoštvo ljudi, u Aquariusu su se pojavili kao trio (glas, violina, gitara). Glazbeno slični WALKABOUTSima, glasovno TINDERSTICKSima, s "kindly-bear" vokalom (kako su u MM-u opisali glas Roberta Fishera), vrlo simpatični i ugodni uhu, pred kraj svojeg dijela ugostili su i Terri, "drummer girl" WALKABOUTSa, i Chrisa na klavijaturama. Na taj način vrlo dobro su zagrijali prepun klub za zvijezde večeri.
WALKABOUTSi, s novom klavijaturisticom i basistom, predvođeni Chrisom i Carlom i nakon 10 objavljenih albuma zvuče lijepo i svježe, ponekad tužno, ponekad veselo. S posljednjim albumom "Trail Of Stars" ponovo su se vratili na njemački Glitterhouse, ujedinili sve ljepote prethodnih WALKABOUTS albuma i uz malo elektronike svoj zvuk učinili modernijim i možda komercijalnijim, što, u ovom slučaju ne može naškoditi. Koncert su započeli prekrasnom novom "Desert Skies", koja se pretopila u "Hightimes". Iza toga nešto starija "Bordertown", pa tako redom - red novih, jedna stara sve do "The Light Will Stay On", vjerojatno jedine WALKABOUTS pjesme koju su svi na ovom planetu čuli. To je pokazala i zagrebačka publika zbornim pjevanjem od početka do kraja. Sve do posljednje pjesme, Chris & Carla su mijenjali gitare, dok su ih ostali pratili uigrano i bez previše ulazaka u koridor koji ovdje pripada samo pjevačko/gitarističkom dvojcu. Chris je svakomalo pokazivao koliko duguje svom velikom uzoru Neilu Young, pa bi se tako i "Jack Candy" u koncertnoj izvedbi vrlo lako mogla prozvati "Neil Young Is My Guitar Hero" (nema tu ništa loše - op.a.). "Jack Candy" trebala je biti i posljednja pjesma, no kak to već ide - uslijedio je dodatak. Tu su još odsvirali "Bonnie & Clyde" (pjesmu Sergea Gainsborougha koju je s francuskog preveo Steve Wynn), Caveovu "Loom Of The Land" i za kraj "No One The Wiser". Na bis su im se pridružili i momci iz WILLARD GRANT CONSPIRACY, da im vrate za sudjelovanje u njihovom dijelu programa.

Nakon toga otišli su ko zna kam, a nas ostavili da žalimo kaj ovakvih koncertnih trenutaka nema više u našim životima. Još jednom WALKABOUTSi su pokazali svu raskoš glazbenog pravca koji nazivaju Americana, doveli sa sobom jedan zanimljiv bend i obećali da ćemo se vidjeti opet. Što se mene tiče - može.

pedja // 08/08/2000