Za početak jedan savjet za introverte koji posjećuju koncerte, ali i za sve one koji se ponekad tako osjećaju. Ako idete solo na koncert, a relativno vam je nelagodno da ste sami prije koncerta i između bendova (ako ih ima više) tajna je doći kad koncert već počne, a eventualnu međusmjenu ćete već preživjeti (šank, zauzimanje redova itd.). Naravno da u većini slučajeva koncert kasni pa za svaki slučaj zakasnite i vi, posebice ako je riječ o predgrupi koja vam ne znači mnogo. Kad počne koncert sve postaje svejedno. Dalje gledajte samo u bend da slučajno ne vidite nekog poznanika za kojeg niste sigurni pozdravljate li se jer ste ga upoznali na nekom koncertu preko treće osobe. No pravilo kaže da ćete uz malo truda na putu do šanka, posebice ako je riječ o žanru kojeg redovito posjećujete, naići na još jednog solo posjetitelja pa ćete se udružiti i izgledati kao da provodite unaprijed osmišljeni plan socijalizacije (Fala, Zokka!). Naravno, ponekad ti posjetitelji mogu biti skoz novi ljudi u vašem životu što zna uroditi kvalitetnim druženjem, najboljim koncertima i dugogodišnjim prijateljstvima i/ili poznanstvima. Za takav slučaj potrebno je malo više truda te izlazak iz introvertnog okvira, a tome može pomoći već spomenuto piće sa šanka. No to je već riječ o nekom drugom koncertu, doduše na istom mjestu - zagrebačkoj Močvari. Za prave aktivne vjernike metal koncert na Veliki četvrtak se vjerojatno ne bi uklapao u kontekst Velikog tjedna. Možda bi se čak smatrao blasfemijom. Posebice jer je prvi metal bend neka mješavina black metala. No ono što je bilo prigodno je miris tamjana u zraku. Mislim da mi po prvi put nije bilo zlo od tog mirisa, štoviše, godio mi je. Prvi bend Tribulation predvode tri aktivna člana koji vješto izmjenjuju pozicije na stejdžu i komuniciraju s publikom, možda i plaše plašljive. Riječ je o vokalu/basistu i gitaristima. Bubnjara nisam vidjela, ali čula jesam, što je mnogo važnije. Ali u četvrtak me nosio vizualni dojam, moram priznati, a Tribulation definitivno na tome radi iako ublažena izvedba corpse painta i oltarski paravani s kosturima nisu znaci originalnosti, dok se u zvuku to više osjeti. Bend svira pitki death/black metal s primjesama gothic rocka. Ugodno prohodna publika je dobro prihvatila ovaj zvuk, bez obzira na krčanje u prvim redovima, upoznatiji s bendom su više reagirali, ali inače nije bilo odgovora na zahtjeve benda za interakcijom. Znate one hrabre pokušaje predgrupe da rukom poziva publiku na pljeskanje, ali ništa? No ne zamjeram(o).

Prvi dio glavnog koncerta u četvrtak otpao je na čitav novi album finskog melodeath benda Insomnium. Da, dobro su najavili u intervjuima, skroz drugačije iskustvo za publiku slušati jednu veliku pjesmu u manjim dijelovima što rezultira drugačijom atmosferom. Srce i osmijeh ti zatitraju na poznati riff ili prijelaz, ali uglavnom se izgubiš u blagomelankoličnoj atmosferi koju Insomnium kreira. Misli lete, lete…
Smiješno kako je Močvarin stejdž malen pa su paravani s bendovskim ilustriranim inicijalom prekrili natpis s pozadine "Insomnium" od kojeg je jedino ostalo "omnium", podsjećajući na drugi melodeath finski bend u kojem najnoviji Insomniumov član Vanhala čak i svira (Omnium Gatherum, op. a.) Drugi dio došao je nekako brzo. Pa zar je već odsviran Winter's Gate? Pozdravili smo se sa zimom i ušli u proljeće. Iako je proljeće započelo primarnom tamom (The Primeval Dark), možda jer dolazi iz Finske, ipak je obasjalo članove benda svjetlom koji su u prvom dijelu bili samo siluete. Proljeće također znači odabir jednih od najvećih hitova kako bi se zadovoljila publika, bez obzira na to što je najviše pjesama odsvirano s pretposljednjeg albuma Shadows of the Dying Sun (2014). Dobra zagrebačka publika ludi, ide i mosh pit na zahtjev benda. Znate ono kad bend kažiprstom napravi krug, pa se u publici napravi reda i organizira mosh pit? Plješće se i podižu rogovi kako dirigent Sevänen naređuje. Hoćemo još… hoćemo još… Simboličan neki epilog: The Only One Who Waits i The Killjoy. Hvala Insomnium! Treći put Zagrebu, prvi put meni.

Prošli put bili su predgrupa Dark Tranquillityiju, a idući tjedan već njih očekujemo.

kata.strofa // 31/03/2018