U svijetu današnjice se čini da gotovo svaki bend koji se pojavi na sceni podrazumijeva postavu gitare, basa, bubnjeva i vokala. Ovo nije nužno loša stvar, ali je u najmanju ruku osvježavajuće vidjeti bend koji se odvažio napraviti nešto drugačije, nešto neobično. Samo je ime, 'Lover is Dim', odličan izbor jer sugerira nekonvencionalan, ali u nekom kutku uma poznat ugođaj. U Vinylu je ovaj mladi, Zagrebački sastav na najljepši mogući način podijelio taj ugođaj s nama. Teško je reći koji su žanr Lover is Dim upravo jer im je repertoar toliko specifičan i raznolik, a dodjeljivanje im naljepnice indie rocka je nepoštena banalizacija. U realnosti oni miješaju blues, jazz, swing, folk i još kojekakve elemente na kreativan, moderan način. Ta se sinteza u potpunosti može shvatiti tek uživo, osobito na lokaciji poput ove. Zagušljivi, mali podrum Vinyla bio je prepun i koliko god se ova tvrdnja čudno činila, to nije oduzelo, već je pridonijelo atmosferi. Zbijenost ljudi je koncertu dala dozu intime koja ide ruku uz ruku s njihovom performansom. Smisao za humor i pozitivan pristup benda stvorili su konekciju s publikom od prvog trenutka kad su stupili na pozornicu te su davali tih sat vremena jako prijateljski karakter. Bilo slučajno ili namjerno kombinacija svih ovih pojedinosti koncerta imala je gotovo terapeutski efekt, osjećao sam se kao da je ovaj neizmjerno ugodni nastup svojevrstan lijek za dušu. Od prvog tona gitara počinje proces liječenja s neobičnom melodijom koju potom bojaju meki zvuci ritma cajoona. Dubok vokal pjevača i razigran glas pjevačice prelijevaju se i stvaraju melodičnu fuziju koja lebdi zrakom. Tad ulaze, vjerojatno najupečatljiviji, jecaji trube koja nam je izložila prelijepe, emocionalne harmonije upotpunjavajući ovu vrsnu igru zvuka. Ovim su Lover is Dim stvorili flow koji je ključan za njihov nastup jer nosi publiku. Flow koji konstantno usporavaju i ubrzavaju, često unutar iste pjesme. Back Pain, Neck i Šareni poljubac svi su sadržavali promjene ritma i jačine zvuka, koje su odradili s finesom te činili zvuk friškim u svakoj pjesmi. Uistinu, za bend koji se čini vrlo staloženo na prvi pogled putem flowa stvorili su energičnost i ritam zbog kojeg mi je žao da nije bilo prostora za ples. Ne mogu ne spomenuti i počasnog gosta Pedžu, ujedno i maestra puhačkih instrumenata. U osobito zanimljivom dijelu večeri izašao je na binu te se uhvatio klarineta pridružujući se tzv. "uglazbljenom kratkom književnom proznom tekstu". Trubač se primio mikrofona, a Pedžov je klarinet popunio tu rupu dajući trenutku svoju posebnost. Pedžov puni potencijal ipak bio je ostvaren tek kad se primio saksofona svirajući skup s trubom skoro orkestralne solaže naprosto orgazmične za uši. Saksofon se ponovno pojavio na bisu gdje je kulminirala ona zdrava pozitivna atmosfera kad se publika uključila ritmičnim pljeskom i podržavajućim uzvicima. Sam koncert je završio jazzy jammanjem u drugom bisu dokazujući da čak i kad nemaju što za svirati sviraju dobro. Vrlo sam uzbuđen za budućnost ovog benda s obzirom na to da ovako rano u svom postojanju rade toliko kvalitetne nastupe. Nekoliko falševa i lagano forsiranje muškog vokala su možda jedine kritike koje im mogu uputiti, ali nisu oduzeli ni trunku od cjelokupnog doživljaja. Kvalitetni tekstovi pomiješani s glazbom koja ponese, glazbom za uživanje i istraživanje emocija učinili su ovaj koncert pravom poslasticom. Sve u svemu, ako ste u potrazi za novim, kvalitetnim, friškim zvukom, Lover is Dim je bend na kojem treba držati oko.

(Jan Vržina)

terapija // 01/12/2017