Bila je nedjelja. Ali ne bilo koja, već ona nakon intenzivno proživljene brucošijade FER-a te spontanog aftera ulicama, ruševinama i živicama grada (ne pitajte me s kim sam točno i što na tom d.i.y. afteru radio, jer to nije zabava za ljude koje ne smatraju unsane). Otišao sam spavati u 10h ujutro, digao se u 16h, a dobivao se do 18h. U 19h sam spazio event ovog koncerta, ponukan zanimljivim opisom prevrtio na preskokce par albuma s Jutuba, te donio rezoluciju: "ma idem". Pobogu, pa nisu koncerti da se na njih ne ide. Pogotovo ako se radi o hardcore noise rocku nastalom na krilima post thrash/pre nu metal crossovera 90-ih. A radilo se.

Kako mi je cijeli dan propao na dolaženje k sebi nakon burnog slavljenja svega i ničega istovremeno, nisam imao pametnijeg posla nego upitati se: "zašto se zovu Unsane kada bi ispravno bilo Insane?". Prizvao sam u pomoć Google Translate, ali ne da utvrdim koja je razlika, nego iz puke dokolične obijesti potpomognute ovisnošću o cjepidlačenju na temu lingvističkih smicalica. Rezultati su bili frapantni:

1) "unsane" (eng.) -> "unsane" (hrv.); (Ok, ne prepoznaje riječ.)
2) "insane, unsane" -> "lud, neslan"; (Kako sada odjednom neslan?!)
3) "unsane, insane" -> "bezuman, lud". (Zašto je promijenio prijevod promjenom pozicije riječi u odnosu na zarez?!)

Najbizarniji rezultati su bili:
4) "unsane, unsane" -> "bezgrešna, neslanana"; (Neslanana!? Pa 'ko tu koga jebe?!)
5) "unsane, unsane, unsane," -> "nerazvijene, NEHANE, neslane,". (Judo plesaču!)

Probao sam još par kombinacija zarezom odvojenih "in-" i "un-" te dobivao riječi poput "nerasti". Tko normalan želi reći da unsane isključivo pored četiri insane i dva unsane znači nominativ množine od nerast (vepar kapitalac). No, mislim da sam shvatio razliku. Insane znači biti prihvatljivo lud, šašav i otkačen, a unsane kronično dementan i rastavljen od mozga na ljestvici od 1 do Google Translate.

Ipak, muzika koju nam je Unsane isporučio nema veze s kombinacijom shizofrenije i mentalne retardacije. Ovaj trojac je na sceni prilično staloženog i prisebnog ponašanja dok svira svoje bijesne elegije o raspadnutom društvu i njenim pomaknutim vrijednostima. Frontman reži baš poput pile koja reže metal (kako je stajalo i u opisu benda na fejs-eventu), dok je između pjesama vrlo skroman i nerazgovorljiv. Basist pili po tom svom distorziranom basu nadglasavajući gitaru i vokal. To je bila i krucijalna mana zvučne slike. Uživo su bas i bubanj potiskivali gitaru i vokale koji su na snimci kičma muzike.

Lik koji se najviše zabavljao u cijeloj priči bio je bubnjar. Nije sat vremena skinuo s lica taj svoj blago napušeni osmijeh dok je držao ritam i svirao svaki put neke drugačije prijelaze. Često bi nakon kraja pjesme sukcesivno nastavio svirati u prazno neke improvizacije koje bi se nakon par izmjenjenih pogleda s ostatkom ansambla pretočile u iduću pjesmu.

Publika s brojnošću od stotinjak duša poprilično je mirno pratila cijeli performans. Iako je muzika bila žestinom i ritmičnošću pogodna za muving, kretala se u sporijem i middle tempu, a poznato je da naš narod ne zna rukama i nogama ništa raditi osim držati pivu i cupkati stopalom dok ne dođe brza peglaona. A toga nije bilo. Ipak bend ne svira Njujork HC, iako jesu Njujorčani s hardcore elementima. Tim i bolje, jer ovako zvuče drugačije od svih tih silnih Madballa i Agnostic Frontova. Kada u sebi svojstvenom tempu uđu u HC podneblje, kotrljaju riffove za kakve bi klonovi navedenih bendova prodali bubrege. Na noise rock terenu zvuče pak puno fokusiranije i potentnije od svih tih post/nešto-s-distorzijom bendova kojima je najveći domet sviranje bučnih uspavanki. I s tim osobinama su dost dobar bend, ali da im dodaju više peglaone, bili bi prava Converge "Halo In a Haystack" meets Snot bomba.

Nakon završetka regularnog dijela koncerta, usljedile su nekakve noise blues improvizacije, pa još jedna pjesma za nenaručeni bis i to je bilo to. Dvorana se vrlo brzo ispraznila te se pošlo doma spavati, jer je radnom narodu mrski ponedjeljak već dahtao za vratom. Priča se da je prije 10 godina u KSET-u pjevač silazio u publiku i da je rulja dobacivala gluposti bendu, probala i stejdž dajvati, iako ih je bilo manje. Više bih volio da sam tada svjedočio Unsaneu, ali što je, tu je. Valjda će biti još koja prilika da se i publika iskaže barem upola kao što se večeras iskazao bend.

ognjen bašić // 10/11/2017