U subotu 11.3. održana je još jedna punk fešta u organizaciji Cbgb Style ekipe. Kao i svaka takva, i ova je bila brutalno vesela, zasvirali su odlični bendovi, jedino što nije došlo previše ljudi kako je to inače znalo bivati. Šteta, jer ovo je bila prva razorno kvalitetna pank gigčina nakon dugo vremena. A osim toga bila je i posebna jer je čak dvama od četiriju bendova ovo bio prvi nastup. Prvi su zasvirali Drotpad, lokalna ekipa sastavljena od tri momka i jedne djevojke koji su mi inače frendovi stoga me njihov prvi nastup dosta veselio. Nedavno su na probi snimili demo uradak od 8 stvari koji možete čuti na njihovom Bandcamp profilu. Oko 23 sata vokal je rekao ''Dobra večer mi smo Drotpad i ovo je naš prvi gig'' i nakon toga su, istim redosljedom pjesama kao na demo snimci, oderali 30 minuta sirovog panka. Kao i kod svakog novog mladog benda, na prvom nastupu javile su se male sviračke greške, ali mislim da to nikog nije posebno diralo. A čak ni sami bend jer ipak oni su napravili ono što su naumili - prenijeli su svoju energiju i poruku, a uz to zabavili publiku i sebe. Nakon druge-treće pjesme stvorio se lijepi pogo koji se održao tijekom cijelog nastupa. Drotpad ima angažiranu liriku koja publici nije bila potpuna nepoznanica. Neki su čak i znali stvari napamet. Oderali su dakle svih 8 stvari s Rehearsal dema, te na bis odsvirali Toni Malera (koji je muzikom, ali ne i riječima obrada theme pjesme Ninja kornjači) i još dvije pjesme. Na idućem gigu moglo bi već doći i do otimanja za mikrofon kako to inače biva u našem lijepom gradu. Tko zna, s veseljem ga iščekujemo! Nakon njih zasvirali su Sv. Jebem s kojim moj bend dijeli bubnjara. Bez obzira što ekipa trenutno nema probe u izvornoj postavi, jer je bubnjar poslom u drugom gradu, njihov prvi nastup prošao je izvanredno. U pola sata predstavili su nam svojih 8 uradaka koje trenutno nažalost nemate gdje čuti osim na snimkama s probi na Youtubeu. Većini publike je i to dovoljno da kod kuće već slušaju bend, jer su neke pjesme (poput Propali Mesija) postale hitovi. Sv. Jebem je lirikom angažiran podjednako kao i Drotpad što je meni totalni plus za jedan punk bend. Osim toga, vidi se da kao ekipa već dugo sviraju zajedno (Damage is Done, Bamovi) jer je komunikacija između pjesama praktički na telepatskoj razini. Gitarist Adžo koji je ujedno i vokal, kad ima neku zahtjevniju vokalnu dionicu, gitaru objesi naopačke na leđa, primi se tog mikrofona i divljački odrecitira što ima za reći. Nekako mi se čini da su izazvali najbrutalniji pogo te večeri jer je dobar dio publike sumanuto i bezmilosno padao po skliskome podu Grey Rooma. Predzadnje mjesto te večeri bilo je rezervirano za headlinere, Motus Vita Est. Oderali su dobrih 17 stvari koje uključuju neizostavne stare hitove poput Holandije i skoro sve s novog albuma. I njima je večeras bio prvi nastup, ali s novim bubnjarom. Motus kao bend koji već toliko dugo svira ima tu jednu dozu profesionalnosti u svirci i konstantu u poprilično dobrom ispoljavanju energije uživo, a bila sam na dovoljno njihovih nastupa da mogu reći kako nikad ne odsviraju ispod tog nivoa. Prije dvije godine izbacili su svoj šesti studijski album, Mašinu, kojem moram posvetiti nekoliko narednih rečenica. Kroz 10 pjesama od kojih bi svaka za sebe mogla biti hit, Hogar se na uobičajeni satirični način dotaknuo aktualnih društvenih tema. I to od onih dobrih i lijepih poput romantičnih pankerskih tekstova i nešto manje romantičnih oda nedjeljnim mamurlucima, do onih ružnih i bolno nepravednih poput sve izraženijih nejednakosti u društvu, ljigavih političara koji iskaču iz pašteta i javnosti se pokušavaju pokazati mnogo boljima nego što jesu i sl. Album je na zavidnoj razini i što se produkcije tiče. Motus nije jedan od bendova koji s godinama propadnu (omekašju) u mainstream, baš naprotiv, i dalje peglaju odličan hardcore punk. Nakon Motusa zasvirali su Boli Te Kurac. Još jedan bend novijeg postanka, nedavno su izbacili svoj prvi album Kae. U 45 minuta odsvirali su svih 13 pjesama kroz koje se uglavnom provlači tematika o pivi i zajebanciji, frendovima, šori, a nađe se i ponekih working class stihova. Rekla bih kako ih lirika spaja s Oi! pravcem a svirka s Hc punkom. Ispoljili su sasvim solidnu količinu energije, publika ih je dobro prihvatila te su na bis odsvirali stvar Murjak i obradu Zagrebačkih Mališana - Jedi, jedi, jedi još. Ako ste jedan/jedna od onih koji se jedva sjećaju njihovog nastupa, popravni imate za manje od mjesec dana u Route 66-u, kad će zasvirati s Otvorenim Prelomom iz susjedne nam Srbije. Sve u svemu, ovo je bila najbolja punk fešta ove godine. Bila je to jedna od onih fešti na koju se nabrijavamo tjednima prije, a kad prođe, posljedice osjećamo još danima... moram priznati da jedva čekam iduću!

lejapeja // 13/03/2017

> vidi sve fotke // see all photos