home > koncert > HELMET + Local H @ Kino Šiška, Ljubljana (SLO), 01/03/2017

kontakt | search |

HELMET + Local H @ Kino Šiška, Ljubljana (SLO), 01/03/2017

Helmet, kaj ti još postoje??

Ima tako bendova koji me natjeraju na vraćanje u prošlost i prisjećanje koga sam sve i zašto propustio gledati uživo. Kako to obično biva u doba adolescencije kad ti se interesi često mijenjaju, tada je to bio je najčešće mladenački prijezir prema bendu koji se prodao, pa umjesto scena neposredno gledanog ljubljanskog nastupa, moje najživlje sjećanje na Nirvanu su scene gledanja MTV awards iz 92., što je u to doba bio glavni vizualni kanal za upoznavanje s glazbom. A tada nekada sam i otkrio Oasis, pa interes s grungea prebacio na britpop. Takvi su "ideološki" principi uglavnom bili razlog propuštanja koncerata u mojim dvadesetima (uz manjak para u ratno-poratnom razdoblju). U tridesetima koncerte sam propuštao iz razloga što neke bendove "fakat nisam slušao od doba adolesecencije", pa tako nisam otišao na čuveni nastup Pearl Jam u Domu Sportova. Nepogledani Helmeti 2008. u Pauku također spadaju u tu kategoriju "davno sam to prestao slušati". A onda čovjek dođe u četrdesete i odjednom poželi nadoknaditi i neke stare, poluzaboravljene bendove. Prije circa dvije i pol godine Helmet su u ljubljanskom Kinu Šiška imali prvi nastup u Sloveniji, a ujedno su i slavili 20 godina od izdavanja albuma "Betty". Bio je to album kojega sam cd doslovno izlizao (ako se to može dogoditi cd-u uslijed neprestanog slušanja), a nakon kojeg su mi pomalo izlazili iz vidokruga, da bih ih nakon albuma Aftertaste i raspada originalne postave posve prestao pratiti. Na koncert nisam otišao, vjerojatno zbog pomanjkanja volje i društva za vožnju do Ljubljane, čime dolazim do glavnog razloga propuštanja koncerata u četrdesetima (uz zauzetosti poslom ponekad).
I tako kad me drugar Stilin prije koji tjedan pozvao da se priključim mini ekspediciji do Ljubljane, nisam se puno premišljao. Da, znao sam da su Helmet izdali novi album za koji je sranje blaga riječ i to zasigurno nije Helmet kakvog znam i kakvog želim slušati. To je i tako samo Page Hamilton i neki klinci. No, what-a-hell, idemo for good old days Helmete skinuti s tog (nepostojećeg) popisa nepogledanih, pa makar mi ostao gorak okus u ustima.
Kako sam bio čitao, nakon prošlog nastupa Page je bio toliko oduševljen prijemom, da vjerujem da je sam inzistirao da se Ljubljanu uključi u ovu turneju. No ponovni dolazak u Kino Šiška ipak nije polučio jednak odaziv publike, i koncert je prebačen iz velike u malu dvoranu. Pojavilo se otprilike 150 najvjernijih fanova i ovakvi kao mi, koji su propustili sva prethodna ukazanja u ovim krajevima. Da ne duljim više, struganje žica gitare označilo je početak večerašnje bučne priredbe. Da, bilo je glasno, i ne, nisu to odmah bili Helmet. Ovim shredanjem iz lobija Šiške u malu dvoranu dozvali su nas Local H, duo iz Chicaga, jedan od bendova iz post grunge ere, koji se skoro desetljeće kalio lokalnim svirkama da bi se, nakon proboja grungea u mainstream, polovicom devedesetih dočepao ugovora s većom diskografskom kućom (Island). No kao i većina takvih bendova i Local H su ubrzo izgubili ugovor s velikim izdavačem bez da su ostavili bitnijeg traga u globalnoj muzičkoj sceni. Stoga ni ja, ni dvojica mojih suputnika nismo nikad prije čuli za njih, makar im u biografiji stoji da su imali single na 5. mjestu Billboradove ljestvice singleova u '96. Ni ostatak publike također se nije činio kao fanovi Local H, ali vrlo brzo je svirka sa stejdža sve potaknula na odobravajuće klimanje glavama u žestokom ritmu.
[ Local H ]

Local H   © bir

Možda nisu napravili veći odjek, ali nekim čudom je Scott Lucas, pjevač/gitarist Local H, nastavio objavljivati albume i egzistirati do kultnog statusa na lokalnoj čikaškoj sceni, a kad si tako dugo aktivan, vjerojatno odbaciš sve želje za nekim većim uspjehom i usmjeriš se u ono što najbolje znaš - ostaviti sebe na pozornici i živjeti taj rock. A upravo se ta energija rocka slijevala iz smjera pozornice. Samo gitarist/pjevač i bubnjar, a imaš dojam da razvaljuje puni bend. Scott Lucas ima auru iskusnog frontmana, koji plijeni pažnju dok grleno izvikuje-pjeva tekst, a zatim izazivalački i prkosnog stava skače po stejdžu. Jedan od onih nastupa zbog kojih opet zavoliš rock i sebe zato što slušaš tu bučnu glazbu. Pjevač sa stavom "j...bat ću vam mater" kakvog se ni Rollins ne bi posramio, svira tu gitaru da ne znaš je li bas ili gitara ili oboje istovremeno. Bubnjar koji brutalno dobro lupa iz petnih žila, a svaki kick se zabija i odbija kao da ima dvije baterije pred sobom. Njih dvojica isporučili su 45 minuta konciznog bučnog gitarističkog rocka, a svaka sljedeća stvar bila je sve bolja i bolja. Ježeći momenti dok je Scott prijeteći režao i ponavljao stih "...there's nothing worse than people" iz "The Misanthrope", prešli su u svojevrstan vrhunac kad su im se tijekom izvođenja stvari "Hands on the bible" pridružili članovi Helmeta (svi osim Pagea). Sad su tu stvarno bile dvije baterije bubnjeva, dvije gitare i bas, a stvar otišla u zaglušujući krešendo. Scottov vokal zvuči kao hardcore verzija vokala Gavina Rossdalea iz Bush, a što je jedna zapravo odlična i moćna kombinacija. U nekoj osnovnoj podlozi u glazbi čuje se velik utjecaj grungea i Kurta Cobaina, ali se isto tako čuje čikaški zvuk, Steve Albini (bubnjevi za zadnji album snimani su baš u Albinijevom studiju), Offspring style punk i zapravo puno više toga više od samog grungea.
[ Local H ]

Local H   © bir

No ono što je najbitnije, nikakvo preslušavanje studijskog materijala ne može vas pripremiti na ovu kvalitetu žestokog nastupa. Već dugo me nije nepoznati bend tako zalijepio za pod i natjerao da ga pažljivo poslušam od početka do kraja. Sve u svemu, nastup je bio tako dobar da sam nakon njih bio uvjeren da će Helmeti ispasti blijedi i nikakvi.

No srećom nisu. Ili barem nisu potpuno.

Točno pridržavanje satnice i obzir prema onima koji rade sutradan (neki i 200 km dalje od mjesta koncerta) je isto stvar koju sve više cijeniš što si stariji. Helmet kreću točno u najavljenih 21:30. Kratak jazzy aranjuez gitara uvod i odmah kreće poznato isprekidano razmrdavanje s "Give it". Da, to je taj Helmet zvuk. Teško, masno, a zove na "jump around". Tonac zna posao, pa bas udara baš tamo gdje treba. Bubnjar nije John Stanier i njegov snare kick ne udara tako zvučno, ali dečko se trudi biti precizan i ubojit kad treba. Nisu to Helmet, nego Page i plaćenici, ali dečki efektno odrađuju posao. A Page Hamilton je pojava. No to je i bila jedina stvar iz te rane, najbolje faze u prvom dijelu koncerta.
[ Helmet ]

Helmet   © bir

Većinu repertoara prvih sat vremena čini novi album i materijal nastao nakon reuniona 2004. Melodiozni metal u kojem Page nešto kao pjeva nisu Helmet koji pamtim i Pageu baš nikako ne leži to pjevanje. Ni atmosfera nije ona prava. Želim da reži, želim da laje, želim da se ljuti, želim da pljuje. Pjevanje prepusti Joshu Hommeu. Još kad uleti stvar poput "I love my guru", na kojima im roadie pomaže bekvokalnim "o-o-o-o-o", stvarno ima previše trenutaka za otići na pišanje. No, moram priznati da uživo i takva hipeproducirana sranja zazvuče vrlo Helmetovski, a za što je uvelike zaslužna Pageova požrtvovnost. Iako se melodioznoj strani njegovog vokala može svašta zamjeriti, Page to nadoknađuje unesenošću dok pritom slini i pljuje vičući "shut the fuck up, shut the fuck up". Nakon galopirajućih 6-7 stvari evo i prve pauze u kojoj imamo i Page Hamilton talk show.
[ Helmet ]

Helmet   © bir

Trenutak je to da povrati dah, ipak je već u godinama. A u tom intermezzu saznajemo da je stariji od Axla Rosea (Helmet su bili predgrupa Guns'n'Roses u dvijetisućitima), da mu članovi benda dolaze iz mnogoslovnih gradova, te da je prije koncerta bio kod frizera negdje prekoputa Šiške, što ga je koštalo 7 eura. Bagatela. Hardcore. U nastavku slijede još četiri davež stvari, od kojih je jedna sporija verzija stvari iz prvog dijela koncerta (Life or death (slow)), a koja je stvarno prerasla u poigravanje sa mojim strpljenjem. I onda prije samog kraja razbuđivanje s Wilma's rainbow. Konačno nešto na što i publika skače i pjeva tekst, da bi je na kraju začinili i produžili preko deset minuta jazz, progresive dodacima i mikrofonijom. Službeni dio koncerta (i onaj sa setliste) je gotov.
U drugom dijelu koncerta (prvom bisu), kojeg je činio uglavnom materijal s Meantime i Betty, kao da se i Page Hamilton naglo probudio, vratila mu se mladalačka energija i bio je to neki novi/stari Page. Iskupio se za sve one "melodije" u prvom dijelu. Probudila se i pubika. I u publici i na stejdžu val energije i dobre vibre, skakanje, čašćenje smijehom i cugom. Nazdravljanje s guštom. Imamo svoj Helmet. Page se spušta među nas. Potpuno je drugačija atmosfera i između ovog drugog dijela s starim materijalom i onog s novim. Pjevaju se stvari. Nijedna ne prođe Unsung. Ne kažu uzalud "sviraj staro" i budi pritom mlad i lud. Dobijamo i drugi bis. Milquetoast. To možemo pratiti, to znamo. Nemoj biti star i lud, jer ta je ludost samo tvoja. Unrecognized. Well preserved. Don't forget what you've heard. Nikad dosta buke. Izađeš gluhiji i mlađi u pol sata skakanja, sreće i veselja.
[ Helmet ]

Helmet   © bir

bir // 03/03/2017

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*