Nakon otprilike godine i pol dana, grupa Ti se vratila u Tvornicu i ponovno su oduševili zagrebačku publiku svojim nastupom, samom svojom pojavom i pozitivnom energijom. Prije grupe Ti je nastupio i Sergio Lounge kao simpatičan uvod u ugodnu večer.

Što nam treba? Što nam svima treba? Pa možda ne mogu govoriti u ime svih ljudi, ali mogu u svoje ime. Treba mi djelić mira u kaosu, a kada imam problema u potrazi za mirom, znam kome ću se obratiti. Ponekad mi treba i nešto drugo. Znaš onaj osjećaj da ti nešto nedostaje, ali ne možeš točno odrediti što je to pa otvaraš frižider ili pak ormar u nadi da ćeš to pronaći i samo ga opet zatvoriš jer to nešto nije tamo. Sretno ti bilo ako takvo stanje potraje. Meni je očito nedostajala doza grupe Ti. Već neko vrijeme me nije tako lako i u tolikoj mjeri oduševio bend i barem privremeno inspirirao. Na ulasku u mali pogon, dočekao nas je veseli Ilija. Pridržali smo mu vrata dok je iznosio neku opremu. Ili je on nama pridržao vrata dok smo ulazili ili oboje... U malom pogonu već je bilo dosta okupljenih, a Sergio Lounge ili Srđan je zagrijavao atmosferu. Nekako mi se čini da za takvu vrstu glazbe postoje granice dometa. To može biti simpatično i zabavno, neodoljivo podsjeća na soundtrack za Beverly Hills Cop ili koji drugi 80s instrumental, ali ne može te baš dirnuti u dušu. Možda mu treba još neko vrijeme da evoluira, a možda će zauvijek ostati baš ovakav. Kako bilo, simpatičan je do bola. :) Nakon što je simpatični Srđan dočekao veći dio publike, mali pogon se je dosta popunio ljudima i žamorom. Prije nastupa Ilije i Trajčeta, izvanredno su dobro sjeli LCD Soundsystem sa 'I Can Change'. A uskoro je krenula i projekcija fraktala, sve je bilo spremno za početak nastupa grupe Ti.

Sve što pišem već je pročitano. Za otvaranje koncerta Ilija i Trajče su odabrali 'Ke izgoram'. U manje od 15 sekundi bio sam negdje drugdje. Ili sam se napokon vratio? Žamor je većinom nestao, fokus je bio usmjeren u prekrasnu glazbu koju su stvarali Ilija i Trajče. Ilija se nakon gotovo svake pjesme obratio publici s pozdravom i kojom lijepom riječi. Kada nije imao previše posla s pripremom za iduću stvar. Mora se reći da odradi pošten posao s tom gomilom pedala s raznim efektima koje koristi za gitaru pa se prebacuje i na klavijaturu, pjeva i održava atmosferu vedrom. Uslijedile su prekrasne 'Sudbina' i 'Ja tebe nemam'. Većinu vremena sam se trudio zabilježiti koje su stvari izveli, ali nisam uhvatio baš svaku. Tokom pripreme za 'Život u dvoje', Ilija je imao tehničkih problema s kapodasterom koji je četiri puta pao s gitare pa je na kraju prilagodio žice mašinicom i počeo svirati, a sve to unutar desetak sekundi, svaka čast. Imao sam tu sreću da sam i prošle godine bio na koncertu grupe Ti, ali tada još nisam potpuno uronio u novi album. Zato mi je ovogodišnji koncert čak i puno bolje sjeo. A odlično je sjeo i drugima - dobar dio publike je pjevao zajedno s Ilijom i Trajčetom od početka do kraja svake pjesme, a nastavili bi i kada bi Ilija zastao da ih posluša. Uslijedile su 'Pravi čas' uz čagicu, 'Samokontrola' i malo dulja 'Da ti želim dobra jutra' uz jam. Uz sve ostalo, možda su se prikrali koji drugi tehnički problemi, ali je atmosfera tokom cijelog nastupa bila genijalna. Bilo je nekoliko kulminacija tokom večeri, a jedna od je svakako bila uz 'To su samo reči'. Odsvirali su kojih 16 pjesama, čini mi se i sve je skupa trajalo više od 90 minuta. To je dosta vremena ako trebaš samo stajati na mjestu, a kamo li svirati non-stop za druge. Ali kada to rade Ilija i Trajče, čini se kao da te uvuku u Ilijinu kuhinju. Ilija je u nekom trenutku predaha zahvalio na pljesku i ovacijama i dodao kako je lijepo opet biti u Zagrebu, kako je to njihov drugi dom. U nastavku koncerta izveli su još i 'Sve uz put mi je' i 'Našu dramu'. Ah ta drama… 'Smejem se' mi se učinila nekako neočekivano kratkom. Neke su stvari odsvirali nešto drugačije od snimke, što je očekivano, tako da su ih najčešće učinili duljim. Iskreno, učinilo mi se da im je to bila namjera i sa 'Smejem se', ali da su nastavili sa sljedećom stvari jer ih je publika nekako prekinula pljeskom. Možda mi se to samo učinilo. :) Za kraj, a kraj nekad mora doći, odsvirali su 'Vidimo se'. Nakon toga je uslijedila jako duga izvedba pjesme 'Kako da joj kažem da mislim na nju' s još nekoliko prije spomenutih kulminacija. Za kraj su odsvirali još nešto, ali iskreno nemam pojma što je to bilo. Možda je bio instrumental, a trajao je još dosta vremena. Naravno da je publika tražila još, ali već su nam dali sve i bilo je vrijeme za poći.

A otišli smo punih baterija i mira te spremni za suočavanje s kaosom. Plus zujanje u ušima i bol u nogama, al to se ne broji.
Ilija i Trajče, puno vam hvala što ste nas opet posjetili, vidimo se!

trash // 26/11/2016

> vidi sve fotke // see all photos