Što to znači kada čuješ da jedan od dvojice ljudi na pozornici pred gomilom kaže "Mi smo Ti."? To najvjerojatnije znači da si na početku jednog prekrasnog koncerta psihodeličnog pop dua Ti kojeg čine Ilija i Trajče. A što drugo? Da si Trajče? Aha, mi smo ti - da, zvuči kao da smo svi mi isti, okupirani istim mislima, istim problemima, istim snovima i željama. A ta okupacija traje i traje i traje. Ona nema početka niti kraja, ona jednostavno jest. Nešto slično bi se moglo reći i za odličnu glazbu koju stvaraju Ilija i Trajče - njihove pjesme imaju jednostavne i lako pamtljive tekstove koji imaju smisla, a opet imaju težinu i ljepotu. Još bi se moglo reći da su njihove pjesme bezvremenske - da su oduvijek, kao od prije godinu-dvije, od jučer, sutra… A da traje i traje i traje, to smo posvjedočili uz još gomilu drugih ljudi u punom malom pogonu. No, vratimo se na početak. Bio je naporan tjedan, vrlo naporan dan pa smo tako jedva stigli na Ensha. Zapravo, stigli smo na njegov bis. Čuli smo jako zanimljive ritmove, njegov glas u nekoliko različitih emocija i doživjeli jako energičan kraj nastupa. Ensh je imao i merch u svim oblicima - čak i u obliku cekera. A prodavača je malo bilo, a malo nije. Da je tko htio zaraditi za pivu mogao je bez problema sjest za stolac i viknuti nešto u stilu: "Akcija! Nevjerojatni popust! Sve mora ići!". Al je stolac ostao prazan. No dobro, to je bilo samo u određenom trenutku. Mislim da je bila Sudbina i Naša drama, ali se ne mogu sjetiti. Veći dio popisa imam, ali prvih par pjesama ne. Ilija i Trajče su odsvirali i otpjevali gotovo sve svoje stvari. Možda bi bilo jednostavnije nabrojati one koje nisu. Sigurno su bile: Ke izgoram, Pravi čas, Samokontrola i Kocka je bačena. A bile su, kao i ostale stvari, glasne i lagane, ali jako plesne. Neke sam stvari čuo po prvi put, a osjećao sam se kao da ih slušam već godinama. I takav osjećaj imam za gotovo svaku njihovu stvar. Dobro, otkako su mi ušli u uho. Prvi put sam ih čuo prije nešto manje od godine dana i to je bila pjesma To su samo reči. Taman kad mi je ta pjesma ušla u uho, izašla je i Vidimo se, a onda je krenulo otkrivanje. Ilija i Trajče su glazbenici već godinama, njihov bend Ti je relativno mlad, ali su jako produktivni tako da imaju već jedan singl i dva albuma s ukupno više od 20 svojih pjesama. I kao što sam već napisao, odsvirali su skoro sve. Ali nisu bitne samo te divne pjesme, bitno je i kako ih publika doživljava. Od punog malog pogona, barem ih je pola u nekom trenutku zapjevalo ili zaplesalo. Ta uključenost publike je uvijek važna, a ovog petka je publika bila izrazito uključena - gotovo bi svaku stvar prepoznali nakon prvih tonova, pjevali su s bendom, a na kraju svake stvari urlali i pljeskali da se Iliju jedva čulo kad bi nešto govorio između pjesama. A osim meni nepoznate gomile, tu su se našli i Poručnik Naranča, Felon / Vlasta Popić, Srećko Horvat i mnogi drugi. A šta ću kad imam oči, sakrijte se ako vam se skriva. Reklo bi se da je uslijedila kulminacija uz pjesme Život u dvoje, Sve uz put mi je, Da ti želim dobra jutra, Koliko dana i Vreme ne postoji. Ali nije, jer najbolje tek slijedi. Ma šta, kulminiralo je u beskraj. Ovaj genijalan DIY bend je u svoj nastup inkorporirao i hipnotizirajuću psihodeličnu šarenu video projekciju s fraktalima koja upotpunjava dojam i uljepšava kadrove. Ilija i Trajče su neke stvari odsvirali na potpuno drukčiji način od onog poznatog sa snimki koje se mogu poslušati na bandcampu ili YouTubeu. Nakon nove žive stvari Kako da joj kažem da mislim na nju, uslijedila je Vidimo se u produženoj verziji s nekoliko vrhunaca i smiraja pa opet pa opet. Vidimo se je bila posljednja stvar prije bisa. Nisu imali kamo pobjeći, a ni publika im to nije dopustila pa su samo uzeli kratku pauzu i vratili se na pozornicu odsvirati Nešto se ne vraća i To su samo reči. Najčešće se dogodi da na koncertima ne čujem barem jednu stvar koju bih htio čuti, ali to se ovog puta nije moglo dogoditi. Mislim, koje bi to bile šanse? I tako su u još jednoj alternativnoj verziji još prekrasnije pjesme došli do još jednog kraja svojeg nastupa i opet se našli na samom rubu pozornice pred istom onom publikom koja im nije dopustila da pobjegnu pa su se morali vratiti na drugi bis. Odsvirali su još par stvari, među njima je bila i Smejem se koja je još jednom publici dala priliku da u jednom glasu pjeva zajedno s Ilijom i Trajčetom. Što dodati za kraj? Sve sam već napisao. Aha, želje i snovi i sve te stvari. Gdje se sada nalazi bend Ti, a gdje će biti za pet godina? Eto, nadamo se da će biti aktivni, da su pronašli pravu formulu i pravo vrijeme za uspjeh, da su okruženi pravim ljudima koji pravo vjeruju da oni to mogu. A nadam se i da ću ih ponovno čuti u što skorijoj budućnosti. Vidimo se, Ti!

trash // 18/05/2015

> vidi sve fotke // see all photos