Ovog četvrtka KSET je bacio novi ZEZ. Ne, ne radi se stand up komediji, a bogami niti o sit down tragediji, već o Zavodu Eksperimentalnog Zvuka koji redovito zavodi zvučni nered u klub bendovima s tendencijom da se na nekonvencionalan način zezaju sa zvukom. Ovog puta KSET je bio korito Svina, danskog eksperimentalnog sastava kojem nije moguće prikeljiti žanrovsku etiketu, već eventualno površinski ocrtati stilske konture pomoću pridjeva free jazz i math/post-rock. Ne mogu odoljeti digresiji da su Svin na Danskom zaista Svinje, a kuriozitet je da i u Zagrebu postoji istoimeni metal/hc-pank bend. Pred neočekivano ugodno popunjenim KSET-om gdje se dalo izbrojati oko 120 ljudi, skandinavski instrumentalisti su nam pokazali da zvuk govori više od tisuću riječi ako ste mu se voljni prepustiti da vas kidnapira. Doduše, to bi se moglo primijeniti i na ove naše pank Svinje. Ali u slučaju Danaca se ne radi se o muzici gdje će se preznojena raja u katarzičnom deliriju hvatati za hookove pjevajući refrene i praviti lom na plesne taktove. Također, uz zvukove Svina rijetko će se koja jedinka nabrijavati na večernji izlazak, puštati ih ujutro uz kavu dok mozak vrši "installing updates: 1 of 666" ili navečer kao meditacijsku zvučnu kupku nakon napornog dana u uredu. Ali ništa zato. Koncert Svina je tu da vas odvede na uzbudljivo putovanje maštom prema destinaciji koju god poželite. I za to vam nije nužno, pa čak ni uopće potrebno predznanje u vidu poznavanja njihovih pjesama. Od opisa benda iz najave bilo je za očekivati da će se kroz muziku provlačiti melodije skandinavskog folka. Time bi bend ponudio kakav-takav hook ušnim bubnjićima posjetitelja. Međutim, glazbena arhitektura ovog benda, kako mu i samo ime kaže, više odgovara mentalitetu lijene svinje. Sazdana je od oporih i ambijentalnih pasaža kojima se lagano dižu dinamičke tenzije. I kada čovjek očekuje da će slijedom postepene nadogradnje stvar kulminirati u nekom poletnom riffu, napetost se smiruje i opet ide sve ispočetka. To je zvučalo kao da se nekoliko minuta borite sa snooze buttonom skupljajući snagu da se dignete iz kreveta i kada napokon uspostavite sjedeći položaj, opet se srušite na jastuk. Neovisno o tome, hipnotičko zavijanje saksofona vas je lako moglo baciti u neki film o safariju gdje kolona Land Rovera trubi u znak podrške krdu slonova koji vrše glasan snošaj na makadamu. Nemojte nipošto pomisliti da su doživljaji iz prethodnog odlomka jedini mogući scenariji uz ovakvu mjuzu. Uz Svin (kao uostalom i uz većinu instrumentalnih bendova ovakvog hibridnog tipa) možete vođenje vlastite fantazije usmjeriti u bezbroj pravaca i da pritom realno poimanje vremena natjerate da padne na koljena. Koncert je npr. prema kazaljkama sata trajao tek nešto više od 45 minuta, a moglo vam se lako učiniti da ste uživljeni u njihove trokirajuće taktove u jednom danu prehodali Sljeme od Gračana do Zagorja u noćnim satima. Ili da ste prošli kroz sjećanja skupljena u posljednjih pet godina života. U tome i jeste čar muzike bez standardnih strukturalnih uporišta. Možete s njom u glavi, srcu i duši ići gdje god hoćete bez da pomaknete ijedan mišić na tijelu. Tko nema para za skupu ekskurziju u Kopenhagen, uvijek može pomoću ovakve muzike za 35/50kn ili uz nenovčanu zamjenu za izvještaj/fotke bestjelesno otputovati i na Mars ako treba. Teško je bilo ne primijetiti da je muzika nerijetko obilovala pauzama između taktova. I tijekom istih gotovo niti jedan čovjek iz publike nije ni pisnuo. A bio ih je skoro prepun podij. Tek se pored šanka čuo sramežljivi žamor. To je zaista krunski dokaz sugestivne moći Svinove muzike koja je pokazala da je kano neka čarolija u stanju zadržati koncentraciju publike na samoj sebi unatoč tome što njezine osobine nisu svačija tegla feferona. Od takve naklonosti i suradnje publike vjerojatno nema većeg priznanja. Publika nije pokazivala veće znakove pokretljivosti. Teško je ovakvom muzikom nagovoriti publiku na išta više od dubioznog drmusanja u maniri nekog pomaknutog šamanskog plesa. Ljudi kao da su se htjeli prepustiti tome, ali sve je ostalo na laganom klimanju. Bilo ih je pomalo sram intenzivnije mobilizirati tijelo, jer vjerojatno nisu bili načisto s time da li bi eksperimentalnu muziku percipirali kao edukativni seminar, kulturno uzdizanje ili zabavu. Ni inače nemam običaj kao okosnicu reporta koristiti dosadno nabrajanje pjesama sa setliste, a pogotovo ne u slučaju bendova kojima se stvari ne dijele na hitove i filere. Povrh toga, Svinu su sve skladbe zvučale kao stavci jedne velike ambijentalne zimske simfonije prošarane povremenim ispadima rastresenosti i bijesa isporučenim kroz mathrock poliritmiju i dronersko halabučenje. Ali ako vas baš zanimaju naslovi, evo vam setliste pa ju pokušajte dešifrirati: Za bis su nam odsvirali još dvije skladbe u kojima je primjetan naglasak na razigranim ritmovima bez upotrebe samplera i kljava. Iz izvora poznatih redakciji saznajem da se radi o starijim pjesmama. One su taman nabrijale publiku na još, ali dežurni prekidači KSET-ovog programa (čitaj: pripadnici hrvatske policije) su se potrudili da se svirka ne nastavi iako je nas je do ponoći dijelilo još punih sat vremena. Sve u svemu, ZEZ se još jednom pokazao kao idealna platforma za bendove koji nude drugačiju dimenziju uživanja u glazbi od standardnog plesanja na kitica-refren šeme. To je dimenzija duhovnog putovanja krajolicima svijesti koje eksperimentalna muzika u svakoj individui projicira na drugačiji način. Ako date toj glazbi šansu da vam se na koncertu uvuče pod kožu, možete zaboraviti new age seanse na kojima vam kojekakvi prodavači magle (velika čast iznimkama!) uzimaju novac. Za ispuniti tjednu dozu duhovne terapije dovoljno je otići na pokoji ZEZ-ov koncert i biti sam učitelj/ica i vođa svog vlastitog kulta.

ognjen bašić // 12/03/2016

> vidi sve fotke // see all photos