Subotnja večer u KSET-u ponudila je drugu večer finala domaćih demo bendova koji se ove godine prvi put organizira pod imenom Čuješ?! i svojevrsni je nastavak nečeg što se svojevremeno znalo pod imenom Demonstrator. S Ugom Stegnjaićem koji je organizator ovog prvog Čuješ?! ugodno sam se družio prije, za vrijeme i nakon koncerta, te mu se i ovim putem zahvaljujem. Ono u što sam se uvjerio na licu mjesta, jest da je ovo jedan od rijetkih domaćih demo festivala gdje se organizator trudi maksimalno ugoditi svakom bendu, otkud god da došao i da im ne fali niti ptičjeg mlijeka. Jedina zamjerka je nedostatak publike, ali to je već boljka koja dulje vremena muči naš glavni grad. Imam feeling da je underground glazba bilo kakve forme u debelo silaznoj putanji, a bendovi nikad nisu bili bolji. Zašto kvaliteta glazbe i posjećenost publike moraju biti u obrnuto proporcionalnom savezu, ne znam. Večer je otvorio karlovački Humanofon. Četvorka s dvije gitare, basom i bubnjem ponudila je indie zvuk, u kombinaciji s reggae i dub elementima, uz poneki izlet u psihodeliju, ponajviše zahvaljujući vokalnim dionicama "posuđenim" od Beach Boysa. U današnjem moru indie bendova, Humanofon su veliko osvježenje kako zvukom, tako i nastupom. Kao i preostala dva benda, svirali su iskreno kao da je KSET krcat i da nema niti jednog slobodnog mjesta. Pjevač/gitarist je početnu tremu razbijao kratkim pošalicama i njegova iskrenost u interakciji s publikom priskrbila im je veliki aplauz. Pjesme su im na engleskom, koji ako stojite s krive strane pozornice nije lako percipirati, a i kvaliteta dikcije pjevaču je osrednja. Iskreno, puno bih više volio da su im pjesme na hrvatskom jeziku, jer sam uvjeren da bi došli do šireg kruga publike. Još kad bi ubacili klavijature, koje bi im došle kao budali šamar, njihova autentičnost narasla bi za koplje. S grada na četiri rijeke stigao nam je i Udriground, koji su u uvodu svog nastupa rekli da nisu bend, već kolektiv. Instrumentarij koji je večeras nastupio čine vokal, gitara, bas gitara i bubanj uz petog člana koji je pjevao prateće vokale i drmao bućicama. Ono što mi je bila zamjerka u vokalnom dijelu je disbalans. Dok je glavni vokal imao radiofoničan, lako pamtljiv i šarmantan glas, njegov kolega kao da je popušio sve kubanske cigare ovog svijeta, pa je njegov dubok glas razbijao osnovnu melodiju što mi se nije dopalo. Zvuk grupe poprilično je radiofoničan, idealan za ovaj ljetni period, a najbliži su ranoj fazi T.B.F.-a, kao i James Brownu i Songkillersima. Dvije stvari kod ovog benda posebno su me impresionirale; gitarist koji je šarao stilovima i pokazao zavidnu tehniku i glavni vokal koji niti jedne sekunde nije samo stajao na pozornici. Za sam kraj su ubili Rambovu "Džemo voli džem", a ako gospodin Antonije čita ovaj tekst, izazivam ga da pozove Udriground da mu nastupi kao predgrupa na jednom od njegovih budućih koncerata. Eh sad, ono što je uslijedilo na kraju, to je bio zvučni udar koji razvaljuje, grupa koja je shvatila esenciju iskrenog čvrstog rocka gdje nema mjesta za slabiće i one koji glazbu slušaju sporadično. Imate svoje glazbene uzore, to je u redu. Ali koji god bend naveli, ovi dečki s Krka ih jedu za doručak. Znate JSBE dok su još bili pravi bend? Brain Production su za klasu bolji! Hives na prve dvije ploče? Brain Production su moćniji. Black Flag, Joy Division, Dead Kennedys, štogod naveo, smiješno je. Zvuk Brain Productiona ima i post punk i punk rock i stoner elemente, ali kod pravih bendova koji vas toliko odvale, uopće nije bitno otkud im glazba i koji su im uzori. Imaju dvije gitare, bas, bubanj i glavnog vokala koji je pokupio sve najbolje fore od dvije dijametralno suprotne strane, s jedne strane Morriseya i s druge Henryja Rollinsa. I sve one koji su između njih. Dva gitarista i basist koji su iza njega, skaču i divljaju poput luđaka iz NOFX-a, a bubnjar im poput pravog golmana drži leđa. Iako su im tekstovi nekih pjesama na engleskom, a neki na hrvatskom, osobno mi to ove večeri nije bilo važno, jer kad me bend odvali kao ovi dečki, sve ostalo može pasti u vodu. I ovih par dana nakon koncerta razmišljam si i tražim način kako da ih sebi objasnim.

Nakon koncerta bilo je proglašenje pobjednika. Ne morate sumnjati, Brain Production su uzeli titulu po glasovima kritike, dok su po glasovima publike pobjedu odnjeli Humanofon. I jedno i drugo, usudio bih se reći, je i više neg' pravedno i zasluženo.

Finale festivala Čuješ?! je po svim parametrima (osim po odazivu publike, sram vas bilo!) opravdao svoju prvu godinu. Po izboru bendova koji sviraju na ovom malom festivalu, organizator se potrudio pružiti nam nešto novo. Mnogi bendovi koji su svirali u ovoj prvoj godini festivala, nisu toliko popularni, čak niti u underground svijetu. Nadam se da će nas Ugo i ekipa iz KSET-a i idućih godina iznenađivati sa cvebama domaće underground scene. Hvala na ovoj prvoj godini!

jura // 16/06/2015