U klubu Attack se vječito nešto događa. To nešto su često koncerti, a ti koncerti su često punk koncerti. Ipak, ovaj vam put pišem o nešto drugačijem punk koncertu na kojem su izostale marte, prišivci i poderane hlače a ukazala se nešto urednija i njegovanija svita - kako na stejdžu tako i podno njega. Da, hipsteri su nakratko preuzeli Mediku ovoga četvrtka. Ali nitko se nije naljutio jer, na kraju dana, dobra muzika nadilazi sve žanrovske i supkulturne separacije. A muzika je taj dan zbilja bila neloša, pogotovo ako (poput mene, priznat ću) niste došli s prevelikim očekivanjima. Mogao bih vam konačno otkriti i tko je nastupio, bili su to "novi fosili" iz indie rock benda ESC Life te mlada njujorška skupina Chumped za koju kažu da svira pop punk. Logično, domaće su snage nastupile kao predgrupa. Bend ESC Life je ovim nastupom obilježio godinu dana od svog premijernog nastupa koji se odvio na istom mjestu povodom rođendana Potliste. Nisu ni spomenuli tu činjenicu, pa ne možemo reći da su išta obliježili, ali sam smatrao zgodnim tako to napisati. Mislim da, kada se osvrnu unazad (za razliku od osvrtanja unaprijed) imaju razloga za zadovoljstvo. Odsvirali su dosta gigova, stvorili određeni hype, a imaju i premijerni LP koji samo što nije izašao. Olakotna im je, doduše, okolnost bila (i još uvijek jest) ta što su sastavljeni od ljudi koji iza sebe već imaju godine iskustva u raznim bendovima pa su preskočili period traženja i dokazivanja. A imali su od samog početka i garanciju da će im na svakoj svirci doći solidna količina ljudi i to, da se ne lažemo, iz razloga što im je frontmen Naranča čiji projekti dobro prolaze među gradskom omladinom što vozi stare bicikle i pije pive u Krivom. Usuđujem se reći da je ovaj put ta količina bila i više nego solidna - kad je na predgrupi u Attacku stanje stvari takvo da je unutra 150 ljudi a u dvorištu ih pijucka 10, onda pričamo o neočekivano dobrom stanju stvari. Kad govorimo o onome što su nam ova gospoda podarila na samoj svirci, najlakše mi je dojam sažeti u slijedeću izjavu - do sad sam igrom slučaja zaobilazio njihove koncerte, ali ubuduće neće biti te igre slučaja koja bi me spriječila da ih odem čuti. Kad sam tamo negdje na samom početku teksta napisao da se radilo o drukčijem "punk" koncertu, to se nije odnosilo na ESC Life, oni naime nisu punk bend. Oni sviraju jednu uhu ugodnu zvonko-prozračnu varijantu power pop/college rock glazbice koja, u biti, zapišava sličan teritorij kao i Benchwarmersi koje možda i ne bih ovdje spomenuo da nisu baš oni bili ti koji su svojim odustajanjem otvorili mjesto Naranči i prijateljima da nam zasviraju. Pa su zato dobili i zahvalu, što je bio simpatičan trenutak. E, a zgodno je bilo i kad je netko iz publike vikao "Sviraj Hemendex", pa dobio prijekorne poglede s pozornice. Da su zbilja zasvirali Hemendex ,možda bi se narod bio malo i rasplesao, ovako smo bili dosta statični i tihi. Ali, ovo i je nešto introvertiranija muzika koja ne zove toliko na cupkanje koliko na (procjenjujem po feelingu a ne po stihovima, nije ih se dalo razaznati) maštarenje o boljim vremenima uz smiješak i kimanje u ritmu. Bilo je, doduše, očito da se ESC Life nekako svima svidio i ne bih se iznenadio da vidim gomilu istih lica u Tvornici u petom mjesecu na promociji albuma. Članovi Chumpeda su, s iznimkom basista, bili prijatelji puno prije nego što su oformili bend. Zajedno su se 2012. preselili u New York, tamo upoznali simpatičnog medvjeda Douga koji je kompletirao kvartet, i ostalo je povijest. Pretjerujem, ali zbilja su u kratkom vremenu postigli dosta toga, stvorili si reputaciju na sceni. Pošto već spominjem pop-punk scenu, treba naglasiti da Chumped, po mom mišljenju, ipak ne pripada u istu ljigavu MTV komercijalu kakvu praše Panic! At The Disco i Good Charlotte. Njihova muzika ima dovoljno lo-fi estetike, srca, pa i žestine (katkad)da ih se može smatrati rijetko uspjelim predstavnicima ovog raznim sranjima zatrovanog žanra. Okosnica svega, lice benda, je pjevačica Anika. Nju gledate cijelo vrijeme, o njoj razmišljate nakon svirke, neovisno kojeg ste spola. Ne radi to nametljivo ili agresivno, dapače - ostavlja utisak slatke male cure kojoj je jako stalo ne da nam se dopadne, već da nam uspije prenijeti emociju. I dok ju tako majušnu gledate kako stoji na prstima (cijeli gig!), svira gitaru i zatvorenih očiju ispušta svoj sopran u mikrofon, vi joj vjerujete da joj je jako stalo i da je tužna i ljuta i da ju srce boli i želite joj pomoći i zaštititi ju jer je topla i iskrena. I cijeli se raspekmezite i drugovi vam se rugaju što vam je dobar fegolo punk ali vas nije briga jer nekako imate dojam da su ti ljudi sjedinjeni s muzikom koju proizvode, da ju baš ono proživljavaju. Chumped nisu samo pop-punk bend, ima tu utjecaja 90's alt rocka ali i mjestimične shoegazeaste distorzije powered by momak na gitari koji nam je u više navrata dao do znanja koliko mu je divno tu kod nas a i pohvalio se da je ovdje probao najbolje omamljujuće browniese. Kasnije sam saznao da je on Anikin momak (ma, nije da sam se raspitivao nego, eto...), ali ova je ekipica puna neke kemije, doima se kao da su svo četvero u vrlo intenzivnoj vezi. Inače, koncert je imao onu dobru odliku da raste u kvaliteti kako se bliži kraju. Isprva se činilo kao da fali "ono nešto", kao da su svi sastojci bili tu ali je nedostajala kvalitetna kuhača kojom bi ih izmješali. To se od sredine koncerta promijenilo, zvuk je postao čišći a bend kao da je kliknuo, pjesme su postale zaokruženije, s glavom i repom i dušom, ranjenom. Ispostavilo se da su najbolji kad se ne trude ulaziti u prevelike aranžmanske zahvate (predugo čekanje da pjesma dođe do "zanimljivog" dijela, tu i tamo), već kad ostanu dosljedni tom banalnom, pomalo adolescentskom pristupu. Imao sam dojam, sasvim osoban, da su Chumped tu kako bi nam se pojadali, upozorili na svoje greške i probleme nadajući se da će na taj način pomoći nama da se izborimo i pobijedimo iste. Hvala im na tome. Kaže simpatični bubnjar u razgovoru nakon svirke da im je ovo bio najbolji nastup u Europi i da se jedva čekaju vratiti. I nije lagao, vidjelo mu se u očima. Samo, ako se zbilja misle vratiti, neka to urade čim prije. Ovo je bend koji kompletnu inspiraciju crpi iz činjenice da su mladi, ne želim ih gledati u tridesetima. Ni svojim ni njihovim.

ujak stanley // 16/03/2015