home > koncert > REPETITOR, RUSTI, MOSKAU @ Tvornica, Zagreb, 31/01/2015

kontakt | search |

REPETITOR, RUSTI, MOSKAU @ Tvornica, Zagreb, 31/01/2015

Kad bih imao priliku izabrati bend na čije bih odgledane nastupe volio čim prije zaboraviti, odlučio bih se za Repetitor. Oh, kako bih volio ponovno biti prostodušni mangup koji je prvi put ugledao ovo troje tankih, blijedih ljudi na bini. Ne bih tada znao što očekivati i ostao bih, jamačno, zabezeknut njihovom surovom, esencijalnom energijom koja izvire iz svakog tona i pokreta i prolijeva se po publici u količni tolikoj da se na kraju svi skupa cijedimo. Eh, da - to bi bio doživljaj. Pa ipak, otišao sam, ne dvojeći ni trena, ove subote ponovo na Repetitor baš kao i toliko puta do sad. I ići ću opet, prvom slijedećom prilikom. Zašto? Zato što ako je vidjeti Repetitor po prvi put najbolja stvar koja vam se može dogoditi, onda je vidjeti Repetitor po sedmi put sigurno negdje između druge i sedme najbolje stvari koje vam se mogu dogoditi.
[ moskau ]

moskau   © vedran matica

[ moskau ]

moskau   © vedran matica

Ovoga su puta, odgovorno tvrdim, veliku ulogu u stvaranju večeri za pamćenje imale intrigantne predgrupe. Upravo to je riječ za koju mi se čini da najbolje opisuje prvu, koprivnički Moskau. Izrazito su, naime, intrigantni. Sviraju čudnu muziku, nekakav neurotični art/noise kojem se čovjek isprva opire, vjerojatno zbog nedostatka bilo kakve melodijske niti za koju bi se mogao primiti, ali se vrlo brzo pomiri s činjenicom da je taj njihov eksperiment na pozornici zapravo podjednako pitak i probavljiv koliko i ekscentrično težak. Veliku pažnju pridaju vizualnom dijelu nastupa i nekako se vidi da je cijeli performans dosta osmišljen i razrađen, na svim poljima. Isprva su na bini samo tri mladića, da bi im se s vremenom pridružili razni živopisni likovi koje vam neću opisivati pošto vam ne želim ni najmanje pokvariti doživljaj jednom kada ih vidite uživo. Reći ću samo da ih se na kraju skupi desetak i da se radi o škvadri koja ima do te mjere upečatljiv identitet da se čak i njihova kakofonija doima nekako zavodljivom i simpatičnom. Ono što ih u mojim očima spašava od optužbi da se izdrkavaju i opaski da nek' smanje doživljaj je činjenica da, barem mi se tako čini, oni nemaju želju objelodaniti nam neki koncept ili nas prosvijetliti svojim uzvišenim zvukovima (dobro, ajde, tonovima). Njihova glazba nema dublji smisao, ona je tu samo u larpurlartističkoj funkciji ostavljanja utiska i izazivanja "vau!" efekta. Mišljenja sam da im je to ove subote u Tvornici u potpunosti uspjelo. Imam i još jedno mišljenje a to je da, kako bi doživljaj bio potpun, ovaj bend ubuduće treba nastupati posljednji, makar i nakon nominalnih headlinera. Nekako držim da bi više do izražaja došli u doba kad su ljudi već popili par pivica i odslušali par sati muzike, pa su automatski i otvoreniji za avangardniji pristup nego što su to suha grla u devet navečer netom nakon što odložiše jaknu u garderobi. Iz neba pa u rebra nas je zveknuo Moskau. Unatoč tome, siguran sam da su stekli pokojeg novog fana, čak i među onima kojima na prvu nisu sjeli. Jer, nekako ih je teško izbiti iz glave, vrlo su upečatljivi.
[ moskau ]

moskau   © vedran matica

[ moskau ]

moskau   © vedran matica

Ne volim pisati izvještaje s koncerata odmah sutradan iz razloga što mi se čini da se tada dojmovi još nisu do kraja slegli i posložili. Činjenica je da se percepcija doživljenog bitno mijenja protokom vremena i da ne valja trčati pred rudo (što je uopće rudo, zna li tkogod?). Mogu stajati iza riječi iznesenih o nekom koncertu tek kad prestanem biti mislima "u njemu" i kad ga pospremim u ladicu uspomena. Naprimjer, da sam o izvedbi benda Rusti pisao vruće glave, vjerojatno bih ih nahvalio na sva usta. Sada, moram priznati da mi je slika njihovog nastupa, omeđenog dvjema takvim pojavama kao što su Moskau i Repetitor, prilično izblijedjela. Radi se o trojici mlađahnih momčića koji sviraju indie rock obavijen distorzijom koja (sigurno ste to već negdje pročitali o njima ali baš me briga kad je živa istina) opasno baca na Dinosaur Jr. i garažnom punk/noise/lo-fi estetikom koja me, iskreno, dosta podsjetila na Repetitorovu predgrupu s istog mjesta iz 2013., njujorški Japanther (ne tvrdim da su im ti dripci utjecaj, samo da imaju brdo zajedničkih uzora). Unatoč tome što su se odlično uklopili u namijenjeno im mjesto i vrijeme i uspjeli uzrokovati poskakivanja mladeži u prvim redovima, sumnjam da su ikoga oborili s nogu. Ma vjerojatno su jednostavno trebali svirati prvi, to je sve. I inače sam dojma da u Tvornici Kulture organizatori imaju odličan nos za predgrupe ali malo kiksaju što se tiče redoslijeda. Simpatični Rusti su se tako našli u situaciji kad su nam priznali da nikada nisu svirali pred toliko ljudi. U tom sam se trenutku i ja malo osvrnuo oko sebe i ushićeno ustvrdio da predgrupe još nisu ni završile a u velikom je pogonu već gužvasto. Obećavajuće, pomislio sam. Nisam se prevario. Rusti zasad imaju samo live EP iz zagrebačkog Kluba i treba pričekati neko konkretnije izdanje da bi se iznosili konačni zaključci o njihovoj muzici. Zasad se čini da nemaju potencijala da postanu novi Repetitor, ali možda mogu zaleći u sjenu njihovog uspjeha i postati nova Vlasta Popić.
Samo malo, greška. Dopustite mi da se ispravim. Ne da se čini, nego nema apsolutno nikakve šanse da itko postane novi Repetitor. Jer oni odavno nisu klinci koji obećavaju. Oni su prestali biti dio neke "nove srpske scene". Oni su goropadi, divovi, dinosauri. Ovdje, danas, sad! Postigli su to na uvjerljivo najbolji mogući način - rastući postepeno iz svirke u svirku, iz mjeseca u mjesec, godine u godinu. I to ne zbog jakog PR-a izdavačke kuće ili bilo kakve medijske eksponiranosti. Nećete ih čuti ni na televiziji ni na radiju. Čak i na youtubeu njihove stvari nemaju više od par desetaka tisuća pregleda. Kako je onda, pobogu, došlo do toga da je Repetitor napunio veliki pogon Tvornice Kulture? Radi se o zakonu velikih brojeva. Jednostavno su radili ono što najbolje znaju, odsvirali desetak koncerata u gradu od kojih je svaki pojedinačno bio toliko dobar da je stvorio masu od 50,60,70 ljudi koji su odlučili otići ih čuti ponovno. I tako u svakom gradu diljem JugosIavije. To je to; naočigled vrlo jednostavno ali uspijeva samo najboljima.
[ Rusti ]

Rusti   © vedran matica

[ Rusti ]

Rusti   © vedran matica

A oni to jesu. Najbolji su. Ne zbog virtuozne sviračke tehnike, odlične produkcije, dubokih tekstova ili originalnih aranžmana. Na svakom od tih polja postoje neusporedivo kvalitetniji izvođači od njih koji nikada neće doseći status koji Repetitor trenutno zasluženo uživa. Zašto su onda najbollji? Zbog sjaja u oku. Zbog nabreknute žile na čelu. Zbog strasti s kojom pristupaju svakom novom koncertu. Zbog toga što se Mileni dok bubnja lice izneredi do neprepoznatljivih razmjera. Zato što Ana Marija mazi i miluje taj bas senzualnije od ljubavnice iz snova. I zato što Boris unatoč svojoj zabrinjavajuće slabašnoj konstituciji s tom gitarom u ruci svejedno uspijeva ostaviti dojam neustrašivog ratnika spremnog umrijeti za pravu stvar. Eto, zato. A to se ne može fejkati, ni slučajno. To se "ima".
[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

I ne jenjava. Dapače, kao da se s godinama sve više razbuktava. Repetitor nema puno pjesama ali su zato sve podjednake kvalitete, što u situaciji kad su gore navedene okolnosti prisutne dovodi do jednog ekstatičnog stanja u kojem svi, kakvog li besramnog klišeja, dišemo kao jedno od prve do zadnje sekunde nastupa. Dok ih gleda kako vode svatko svoju privatnu borbu s instrumentom, čovjek ne može da ih ne voli. Pretpostavimo li da je ovo u subotu bio relevantan uzorak, taj je čovjek iz publike najvjerojatnije osoba u ranim/srednjim dvadesetima koja se u njihovim minimalističkim stihovima i te kako može prepoznati. Repetitor su pravi maheri indirektnog dočaravanja posvemašnje otuđenosti prosječnog urbanog balkanskog studenta. Ili su to barem bili na svoja dosadašnja dva albuma, ovih nekoliko novih stvari se, ako sam dobro razaznao, više okreću motivima prirode i nekako su slobodnije, manje klaustrofobične.
[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

Kako je ovo ipak izvještaj s koncerta a ne moje nabacane kontemplacije, osjećam vam dužnost reći da su svirali preko sat i po vremena u kojima su nas podsjetili na veliku većinu do sad objavljenih pjesama, a odsvirali su i te tri-četiri nove koje su mahom zvučale vrlo, vrlo dobro. Publika je bila jako zainteresirana za suradnju pa je tako, osim konstatnog poganja, često držala ritam pljeskanjem, a mnogi su i pjevali uglas sa ljubimcima. I bilo nas je jako puno. Toliko da su čak i Repetitori mjestimice imali pogled u stilu "U, jebote, vidi ovo, a?", što mi je osobno bilo vrlo drago za vidjeti. Lijepo je osjetiti takvu razmjenu energije, znati da nisu samo oni nama pružili sve od sebe već da smo i mi njih učinili sretnima. Od priče među pjesmama smo dobili jedan "Hvala, Zagrebe. Pozdrav iz Beograda!" i to je bilo sasvim dovoljno. Bisa su bila dva. Jedan očekivani i drugi teškom mukom izmoljen, dozivali smo ih valjda deset minuta. Nakon drugog bisa upalila su se svjetla i ljudi su se počeli polako razilaziti. Možda i najgenijalniji trenutak cijele večeri se dogodio u tim trenutcima, nakon jedno 3 minute klasičnog žamora za vrijeme kojeg su tehničari već počeli prazniti pozornicu, odjednom se dvoranom ponovno prolomio sramežljivi poziv na bis kojem je trebalo samo nekoliko sekundi da postane gromoglasan. Nismo htjeli doma te večeri. Kad je skužio da je vrag odnio šalu, tonac je odvrnuo muziku do daske i na taj način spriječio daljnje prohtjeve gladne publike.
[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

Nema veze, Repetitor će se i tako vratiti vrlo brzo, to je neupitno. Povodeći se dosadašnjim konstantnim rastom, ja ću ovdje natuknuti kako vjerujem da će ovaj bend nakon izlaska slijedećeg albuma biti spreman za malu dvoranu Doma sportova. Zvuči nadobudno, znam. Ali nije. I dogodit će se, prije ili kasnije. Ja ću vam tada, bude li sve išlo po planu, ponovno napisati izvještaj s koncerta i uopće se neću naslađivati kako sam bio u pravu nego ću jednostavno biti jako sretan zbog ovih troje mladih ljudi i njihovog ogromnog uspjeha zasnovanog na pravim temeljima.
[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

[ repetitor ]

repetitor   © vedran matica

ujak stanley // 03/02/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Mick Harvey w/ Amanda Acevedo @ Rojc, Pula, 14/6/2024

Mick Harvey w/ Amanda Acevedo @ Rojc, Pula, 14/6/2024

| 19/06/2024 | nina kc |

>> opširnije


cover: Dropkick Murphys @ Šalata, 12/06/2024

Dropkick Murphys @ Šalata, 12/06/2024

| 16/06/2024 | dora pavković |

>> opširnije


cover: Fijuk sajam, 02/06/2024, DKC Pomorandža, Podgorica

Fijuk sajam, 02/06/2024, DKC Pomorandža, Podgorica

| 16/06/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: The (Fabulous) Courettes @ Močvara, Zagreb, 13/06/2024

The (Fabulous) Courettes @ Močvara, Zagreb, 13/06/2024

| 14/06/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: ††† (CROSSES) + VOWWS @ Tvornica kulture, Zagreb, 11/06/2024

††† (CROSSES) + VOWWS @ Tvornica kulture, Zagreb, 11/06/2024

| 12/06/2024 | pedja |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*