Od njihovog prijašnjeg koncerta u ovom prostoru prije 13 mjeseci u diskografskom smislu grupe nije se desilo ništa novo. No, TBF su jedan od onih domaćih bendova koji po kvaliteti spadaju u sam vrh iste skupine što znači da poseban razlog za odlazak na njihov koncert zapravo i nije previše potreban jer je dobar provod u startu zagarantiran. Očito da mladi u Varaždinu i Čakovcu, 2 najbliža grada klubu EX, ne misle tako pa koncert nije bio napunjen kao već spomenuti njihov prošli (i onaj 1999-e), što je u prevodu značilo, manje gužvanja (prostor pred stageom je ionako vrlo mali), a više uživanja. O splitskoj trojci (Mladen, Saša, Luka) se zna već mnogo, pa posebno predstavljanje nije posebno. Reći ću samo da su po svojem jedinstvenom spoju inteligentnih (i vrlo često socijalno angažiranih) textova, velike doze humora&zajebancije te maštovitih glazbenih aranžmana koji često uključuju vrlo zabavne semplove (spomenut ću samo Branka Kockicu i burek i već ćete znati na što mislim, a to je samo vrh ogromne sante) oni unikatni na ovom prostoru (hip-hopera u nas ima sve više, često i vrlo kvalitetnih, ali svi oni briju neki drugi film). Oba njihova albuma su zaživjle i kod kritike i kod publike, a za svoj prošli album "Uskladimo toplomjere" su od bivšeg pop magazina Nomad dobili ogromno priznanje kada je on izabran kao najbolji HR album svih vremena! Koncert koji je povod ovog texta je donio TBF u nešto drugačijem svjetlu; ukratko rečeno: stare stvari uz nove aranžmane (čini se da je to nešto najnormalnije u njihovom radu i za svaku je pohvalu - drugim riječima, svakih godinu dana uredno možete otići na njihov koncert i uvijek ćete dobiti nešto drugačije). Iako bez onakvih brutalnih tehničkih poteškoća koje su ih pratile prošle godine, ni ove nije sve prolazilo baš naj, no o razglasu ne želim pričati jer mi se to čini kao već mnogo puta prožvakana priča. Spomenuti trojac pojačan bendom (gitara, bas, bubanj, sax+semplići - ovaj put bez Lukija, oprostite Lvkyja) nam je isporučio nešto lakšu funky varijantu svoje glazbe, uz više njihanja bokova nego "jump around" skakanja. Uz obaveznu zajebanciju koja se čini vrlo iskrena i na momente vrlo spontana, dečki su nas proveli kroz svoj poznati repertoar od čega su meni osobno najupečatljiviji ostali legendarna "Triologija grada...", nenadjebiva "ST stanje uma" te, za razliku od ostalih stvari na koncertu, ubrzanija i luđa verzija "Odjeba" nego što je to na albumu. Sve u svemu, oko 2 sata dobre svirke pred za bend kakav su oni premalo ljudi (cijena karte definitivno nije razlog, možda su curice otišle na Varni Paljak u obližnjoj diskoteci u susjednom selu). Uz novi Urbanov dugosvirač, najočekivaniji domaći CD mi je upravo njihov za koji se nadam da nećemo previše dugo čekati!

sale // 30/12/2002