Pionirski radovi rapa na ovim prostorima su pohranjeni u povijest, primjerice "Take money and run" Haustora iz 1985. ili "No sleep 'til pussy" Sexe iz 1990. Tada nitko nije na ovim prostorima ozbiljnije taknuo u sfere hip hopa s izuzetkom Koje i Discipline kičme koji su prvi prepoznali budućnost pop izraza još sredinom osamdesetih tako da praktički prije pojave nekih manje značajnih izleta u ove vode (E.T., Rambo Amadeus, Dreletronik ili Dino Dvornik) nije bilo pravog hip hop izvođača sve do Blackout Project i splitskog T.B.F.

"Ping pong umjetnost zdravog đira" je objavljen koncem 1997. i trebalo mu je više od godinu dana da bi zaživio u medijima. Tek kada je za pjesmu "Ye'n dva" snimljen videospot i emitiran u "Hit depou", počela je medijska ekspanzija ovog albuma, dok ih je naredni video "Malo san maka" postavio vodećim hrvatskim hip hop bandom. Izuzetno intelektualni tekstovi o svjetonazoru "izgubljene generacije" post - ratne Hrvatske podebljani su šarolikom dozom zdravog humora i raznih priča o svemu i svačemu, a jednostavne plesne samplirane dionice izmiksane sa prirodnim instrumentarijem podigle su kreativan hip hop nivo koji se do tada brćkao uglavnom u vodi monotonog minimalističkog gangsta samplinga koji je unedogled ponavljao nekoliko istih ritmičkih isječaka.

Od petnaestak naslova s albuma (od čega je nekoliko skitova i jedan instrumental) uz navedene hitove vrlo dobro su primljene teme "3-logija jada" o Splitu kao narko centru, zatim samoironična himna "St stanje uma" uz podlošku svirke mandoline i klapskih vokala, te "Daleko od zemlje", najdinamičnija tema puna samplova, scratcheva i metaforične lirike. Bio je ovo sjajan debi album kakav Hrvatska pop glazba u devedesetim nije dotada imala.

horvi // 17/11/2002