Studentska fešta za oproštaj od ovosezonskih ispita, predavanja i naukovanja protekla je vrlo mirno, bez izgreda, bez pijančevanja i bez ekscesa. Skupo pivo i ne osobiti izvođači nisu ipak mogli stvoriti euforiju odgovarajućeg fajrunta.

Pošto sam iste večeri bio i na koncertu Desert Blues u Lisinskome, propustio sam nastup prva dva večerašnja sastava Replica i Heroina. O njima ne znam apsolutno ništa, no ako je sudeći prema nastupima ostalih izvođača u sklopu ove studentske fešte, ne vjerujem da su nešto osobito. Prvi koje sam uspio gledati i slušati bili su Brain Holidays, mladi zagrebački reggae sastav koji uz uobičajenu postavu (bas, bubnjevi, gitara i klavijature) još ima i dvije mlade djevojke kao prateće vokale, dok je s ovog nastupa izostala je duhačka sekcija (sax, trombon i truba). Nedavno su objavili debi album "Stereo Roots" u izdanju Dallas Records, te su ga ovom prilikom i promovirali. Njihova glazba je kao i sama ikonografija utemeljena isključivo na reggae frazama i idiomima crveno-žuto-zeleno, od čega je ova posljednja boja najbolja slika njihove glazbe. Mladi, zeleni i neiskusni, sa vrlo malo instrumentalističkog znanja i vještine, tako da im gotovo sve kompozicije sliče kao jaje jajetu, dok su jedine razlike u tempu koji je sporiji ili brži. Osjetno se primjećuje da im manjka odgovarajući intenzitet senzibilnosti i ideja u kreiranju glazbe tako da ostavljaju mnogo praznog prostora kojeg inače reggae umjetnici vrlo umješno popunjavaju sa efektima psihodelije, dubova i intrigantnim dimenzijama. Ovdje to manjka što je vrlo dobro i sama prisutna publika u ne prevelikom broju i primjetila, pa se njihov nastup gotovo sveo na odbrojavanje vremena do nastupa Svadbasa i Six Packa. Nakon sat vremena prilično dosadne i monotone predstave Brain Holidaysa, izlaze Svadbas i u pola noći otvaraju svoj nastup. No, niti oni nisu uspjeli pridobiti povoljan "feedback" premda su se trudili prošarati po svojem best of katalogu jer su ne znam po koji put imali užasno loš zvuk. Vokali su probijali membrane tako da su zvučali kao vriskovi koji nadjačavaju prateću sekciju (gitara, bas, bubnjevi i klavijature), a jedini pravi poziv na ples uspjeli su ostvariti prilikom izvođenja hita "Treblebass" kojeg je skandirao čitav Boogaloo. Kompozitorski i aranžmanski su i dalje vrlo zanimljivi, a da nemaju sindrom preslikavanja britanske indie scene i nekih ostavština ex-Yu post-new wavea glede riffova i nekih dijelova koncepta, te da krenu u izgradnju vlastitog glazbenog profila bili bi vrlo originalan i moderan indie rock sastav jer su vrlo dobri glazbenici i instrumentalisti. Potom u 1 h izjutra kreće sekstet October Light iz jednog sela pored Varaždina i donekle podižu sumornu atmosferu koju su zbog vrlo lošeg zvuka i razglasa stvorili Svadbas. No, i u slučaju October Light, zvuk je opet bio katastrofa, ali to ništa nije umanjilo vrlo površno sviračko znanje ovog ska-hip hop-punk sastava. U postavi osim gitare, bubnjeva i basa imaju još i tri duhača - trombonistu, saksofonistu i trubača, ali njihov glazbeni doprinos je vrlo minoran i svodi se na suhoparne linearne melodije koje ne služe praktički ničemu doli do stvaranja što veće zvučne buke koju je ionako naglašavao loš razglas. Zato zaista nemam pojma čemu ovakav sastav koristu tri duhačka instrumenta pošto sve to može bez problema odsvirati samo jedan. Ipak, u dva navrata sva tri instrumenta su imala vrlo kratke solo dionice, no spram jednosatnog repertoara to ipak ne predstavlja nikakvu osobito veliku glazbenu kreaciju. Još su mladi i nadajmo se imaju dovoljno vremena da sazriju i da svoj linearni melodijski koncept prošire na obogaćivanje ska-reggae-punk fraza što isto vrijedi i za Brain Holidays. October Light imaju podosta žestine u svojem scenskom izrazu, koncept nastupa im je obogaćen sa vrlo dobrim kontaktom s publikom, te su kroz repertoar mješanih tekstova na engleskom i hrvatskom jeziku prikazali sebe da su još uvijek sastav koji se traži u svojem prohtjevu između želja i realizacije. Na kraju, pred već pomalo ispražnjenim Boogaloo klubu, nešto nakon 2 h ujutro na scenu dolaze Six Pack koji konačno dobivaju pravu podršku publike što je rezultiralo sa vrlo dobrim i nadasve zajebantsko energičnim nastupom. Za divno čudo, Six Pack je imao dobar zvuk, te mi se čini da je razglas bio namješten samo za njih. Kroz kombinaciju punk/hc kompozicija u kojima su varirale laganije, brže i najbrže dionice, Six Pack je izveo dobro znanu kolekciju skladbi poput "Delfinov let", "Proći će i ovaj jeben dan", "Srebrni letač", "Francuska ljubavna revolucija", "Crveni makovi", "Anđela", "Hvala ti za ovaj sunčan dan"... koje su sve odreda bile frenetično prihvaćene u općem ludilu koje je vladalo u nekoliko prvih redova ispred pozornice. Oni su vrlo dobri zabavljači, odlično kontaktiraju s publikom i kroz svoj ironično-komičan tekstualni aranžman solidno kreiraju socijalne, društvene, političke, moralne, svjetovne i ine teme koje pogađaju tamo gdje i trebaju. Spram sastava poput Debelog precjednika, Atentata i njma sličnih, Six Pack je vrlo visoka liga, no u usporedbi sa Kud Idijotima, Hladnim Pivom, Atheist rap ili Overflow, nalaze se ipak jednom nogom u nižoj kasti. Razlog tome je možda i ne pretjerana sklonost ka cjelovitijim punk-rock kompozicijama kojima ipak manjka smisleniji glazbeni aranžman i varijacije koje navedene veličine tuzemne punk scene vrlo dobro znaju kreirati.

Sve skupa, cijeli projekt Sound Invasion nije bio ništa osobito spektakularan. Loš razglas, još lošija rasvjeta, nemaštoviti izvođači (izuzev Svadbasa koji su ne svojom krivicom ipak najlošije zvučali), za nekih 1000 posjetitelja, uglavnom studenata bio je vrlo labilan razlog za ugodan subotnji izlazak. Da je pivo bilo jeftinije, te da su bili postavljeni točionici za normalnu, uobičajenu veliku pola litrenu pivu, možda bi atmosfera bila bolja. Ovako ste samo dobili skupo malo pivo i vrlo jeftine, gotovo prozirne izvođače.

horvi // 06/06/2006