Open-air festival sa Cinkušima kao zvijezdama večeri. Ostali sastavi bili su redom iz Đurđevca i okolice - Kelymeickle, Hollow Dream, Atentat, Zelena radost i Kosmata neman i odbjegli ljudi majmuni. Rock, alternativa, punk, ethno... uz povremeni egzibicionizam i obilje pozitivne i dobre vibracije.

Nakon podužeg vremenskog perioda i Đurđevac se priključio sveopćem trendu open-air festivala kojeg je organizirala lokalna Udruga mladih Peski. Ova udruga je u posljednjih godinu dana napravila značanje korake glede ne samo vlastite afirmacije, već i solidne infrastrukture u lokalnom okružju. Oni su pod vodstvom umirovljenog branitelja, ex-minolovca Robert Rodmana očistili zapušteni dio nekadašnje streljane i bivšeg zaraštenog komada zemljišta, te su na njemu vlastitim snagama sagradili mini stadion za mali nogomet, tribine i postavili su reflektore, te na istom redovito održavaju različite aktivnosti. Tako najavljuju skore open-air koncerte Zabranjenog pušenja, Hladnog piva i specijalni "Cimbal fest" na kojem će nastupiti poznati i manje poznati cimbulaši s područja sjeverozapadne Hrvatske. Ovog vikenda ista udruga je organizirala jedan od najbolje pripremljenih glazbenih događaja ikada održanih u Đurđevcu, a da je kojim slučajem vremenska situacija bila povoljnija (neprestano je mirisalo na kišu) i odaziv publike je mogao biti znatno veći. Ovako, okupilo se nekih 500-600 ljudi koji su u vrlo dobroj atmosferi popratili veliki broj đurđevačkih rock izvođača. Koncert su otvorili Kelymeickle, rock trio u kojem bubnjeve svira Nino Švedek, današnji član Elektrobude i bivši bubnjar Cote G4, gitaru Filip Orač (ex-Dogs Body), te su na najbolji mogući način zagrijali publiku svojim vrsnim rock tulumom kroz autorski prikaz suvremenog rocka s mnogobrojnim utjecajima različitih perioda od hard, garage, noise i indie sintagmni naovamo. Ugodno i prijatno iznenađenje pripremili su posve nepoznati Hollow Dream, mladi kvintet predvođen simpatičnim vokalom Jurice Rupčića. Sviraju solidan rock sa izletima u slash/metal, a u repertoaru su imali i odličnu obradu Neil Youngove "Rockin' in the free world". Za sada još uvijek nemaju nikakav demo materijal, ali imaju vrlo dobre glazbeno-kompozitorske performanse za vrlo dobru budućnost. Oko 22,30 h, na sjajno opremljenu pozornicu stadiona Peski izlaze zvijezde večeri Cinkuši koji su ovdje već dugo vremena najpopularniji domaći sastav, te su izveli svoj dobro znani ethno-rock/punk tulum. Ovo im je već treći nastup u Đurđevcu i da nije bilo sumnjivih vremenskih okolnosti, te neprestano oblačnog neba koje je od ranih popodnevnih sati mirisalo na kišu i prolom oblaka, ovdje se prema najavama organizatora trebalo okupiti barem dvaput više publike. No, unatoč svemu, Cinkuši su održali još jedan sjajan koncert začinjen svim poznatim hitovima s albuma "Zeleni kader" i prošlogodišnjeg "Domesticus vulgaris". Ispleli su nisku znamenitih kompozicija - "Grad se beli", "Nigde sonca nit' meseca", "Jankić", "Raca", "Pet je kumi", "Recept", "Trava detela", "Oj krapinske vuske staze"..., te kako je koncert odmicao, publiku su sve više bacali u trans, tako da se u nekoliko navrata moglo primjetiti nekolicina umorom oborenih ljudi ispred pozornice i na samoj zelenoj tratini. Sastav je na pozornici, po dobrom običaju bio u odličnom elementu i Cinkušima je ovo bila odlična priprema za nastupajući ulični festival u Zg, a "Picokima" sjajan koncert kojeg su čekali pune dvije godine. (posljednji puta Cinkuši su nastupili u Đurđevcu 2004. godine na stadionu NK Graničar pred oko 1000 ljudi). Nakon Cinkuša nastupili su preostali đurđevački sastavi - Atentat, Zelena radost i Kosmata neman i odbjegli ljudi majmuni. Atentat je imao nezahvalnu ulogu da nastupaju odmah nakon Cinkuša, pa se tako dobar dio publike rasturio po okolnom šanku da se okrepljuje pivama i štandu sa cd-ovima Zdenka Franjića. Atentat je već dulje vremena poznati i priznati lokalni punk sastav kojeg predvodi Ante Bojkić, do sada su imali niz zapaženijih nastupa (Našice, Ljubljana, Zagreb, Slavonski Brod...), te ih se često navodi kao punkere sa angažiranim tekstovima o politici, ekologiji i socijalnim temama. Zvučno su vrlo čvrsti i imaju neke novine u zvuku (discipliniranu distorziju primjerice i vrlo dobrog bubnjara), te ako je sudeći po ovome koncertu, pokazuju znakovite rapidne korake napretka. Pravo iznenađenje večeri pripremili su posve nepoznati momci i jedna djevojka iz sastava Zelena radost koji su dušom i tijelom 100%-tni punkeri iz 1976. i 1977. godine premda su rođeni koncem osamdesetih godina. Njihov zvuk je sirovi iskonski punk bez ikakvih primjesa i to što su pokazali na pozornici ima samo jedan epitet - briljantno. Vokal Marko Vuković je prava opozicija melodioznosti i s time se nosi praktički poput Rottena, scenski nastup mu je energičan, bombastičan i pun euforije, dok je ritam sekcija (Goran Muhvić Muha - bas i Doroteja Jaković Nora - bubnjevi) ushićeni post adolescentni takt koji bez problema može zavesti svakog starog punkera željnog Pistolsa, Ramonesa, Clasha, Exploiteda i ostalih veličina iz najranije faze punka. Gitarist Goran Lisjak Liso je najstaloženiji član sastava i u stvari svojim riffovima i povremenim solo dionicama drži čitav konceptualni dio aranžmana Zelene radosti u svojim rukama. Tekstualno su vrlo jaki, ekspresivni, puni bijesa, ali i vrlo složenih humoreski kroz naslove "Sanduk svetinja", "Army fuck", "Mi", "On", "Blue plavo", "Razmišljam", "Kaos punk", "Bitch", "Jebem ti tata", "Jetra - himna"... Na pozornici djeluju kao iskusne zvijezde koje kao da su obišle cijeli svijet, te im je ovaj koncert poslužio da se na najbolji mogući način predstave domaćoj lokalnoj publici koja ih je čekala cijelu vječnost. Kada pronađu vremena i načina da snime svoje prve snimke, biti će u svakom slučaju prijatno iznenađenje domaćeg punka. Zabavni su, otkačeni, veseli, simpatični i vrlo originalni u svojem show programu. Osim toga, Marko i Dora-Nora su već dugi niz godina zajedno, Muha i Liso su veliki prijatelji (Marko i Muha zajedno studiraju i cimeri su), te i nije prema tome neočekivano da su svi skupa izgradili ovako prepoznatljiv image vlastitog punk sastava. Posljednji na ovom velikom open-air festivalu nastupio je vrlo otkačen i ortodoksan duet Kosmata neman i odbjegli ljudi majmuni koji se sastoji samo od bubnjara i basiste i sviraju vrlo šašavi alternativni rock po sistemu ekspresije uz zvrkaste i ponekad čudne, pretenciozne tekstove na hrvatskom jeziku. Šteta je što je njihov nastup okončan u 3 h izjutra jer organizator nije imao dozvolu za dulji rad, a po onome što su KNIOLJM prezentirali navodi na to da u svojem neobičnom eskapizmu imaju još štošta za ponuditi.

Šest večerašnjih sastava na sjajan način je iskoristilo sav svoj glazbeno kreativni afinitet za veliku rock predstavu, a Udruga mladih Peski i Robert Rodman su se pokazali još jednom odličnim organizatorima koji su definitivno položili ispit zvan open-air koncert.
Stoga, biti će vrlo zanimljivo što će njihov program ponuditi u budućnosti. Nadajmo se urbano.

horvi // 02/06/2006

> vidi sve fotke // see all photos