Mora se odmah reći da je drugi nastup Blood Red Shoes bio puno uspješniji nego onaj premijerni iz studenog 2012 g. kada se bila više nego očita premorenost zbog naporne turneje. Prije njih su nastupili njihovi sunarodnjaci Slaves, duo čiji bi se zvuk mogao opisati kao najraniji britanski hardcore, nešto kao Discharge. Puno distorzija, jednostavnog ritma i izvikivanja parola. Posebnost jest što bubnjar koristi stojećki primitivne bubnjeve kao Mo Tucker ili Jesus and the Mary Chain u najranijoj inkarnaciji. Da li zbog toga ili nedostatka skladateljskog talenta, ali sve pjesme zvuče gotovo pa isto, a činjenica što se na gitari nisu od silne distorzije čuli tonovi nije pomogla. Unatoč tome, momci su simpatični i čini se da su svjesni svojih ograničenja te pokušavaju iz toga izvući najviše što mogu pa su tako ispričali koju pričicu čisto da razbiju monotoniju. Čim su Laura-May i Steve izašli, vidjelo se da će ovo biti malo drugačije nego prvi put. Promovirali su najnoviji album nazvan jednostavno po nazivu benda. Zvuk albuma je bio bliže jednostavnosti The Kills-a za razliku od Sonic Youth-a koji je prevladavao na ostalim albumima. To se odrazilo i na nastup koji je bio puno čvršći nego onaj prošli, nije bilo toliko improvizacija, solaža već samo pokušaj što žešćeg reproduciranja studijskih pjesama. Odmah nakon uvodnih Welcome Home i I Wish I Was Someone Better kontakt sa publikom je ostvaren i kolektivno gibanje se nije zaustavljalo do kraja nastupa. Iako je zadržala svoj manekenski ice queen stav tipa Alison Mosshart, Laura-May je bila puno bolje raspoložena nego zadnji put kada je cijeli nastup odradila skoro pa u polusnu dok je Steve bio uobičajeno dobro raspoložen, komunicirao sa publikom, skakao po bubnjevima i uopće davao do znanja da cijeni trud publike koja je ugodno ispunila prepolovljeni Veliki pogon. Bilo je još nešto mjesta po kutevima, ali obzirom na to da se Blood Red Shoes još uvijek takoreć' probijaju, sasvim respektabilno. Ono što je bitnije od samog broja ljudi je reakcija koja je bila iznad svih očekivanja. Svi su znali sve pjesme, bilo je poganja, plesanja, sve u svemu odličan feedback. Iako su promovirali novi album, većina set liste se sastojala od uspješnica sa prethodne turneje pa su tako najviše odobravanja postigle Don't Ask, Say Something, Say Anything i You Bring me Down dok su sa novog albuma nekako najbolje prihvaćene Everything All at Once i An Animal. Čini se da je bend bio zadovoljan, čak je i poslovično šutljiva Laura-May rekla par rečenica te su rekli da će se sigurno vratiti. Sve u svemu možda ne najuspešniji koncert po posjećenosti, ali po sinergiji benda i publike zasigurno uspješan. Veselimo se drugom susretu.

tomislav // 05/04/2014

> vidi sve fotke // see all photos