Publike za EKV tributeove će uvijek biti. Dokaz tome je krcatost velikog pogona Tvornice kulture ovaj petak. Ovaj put nastupao je Krug , beogradski tribute bend koji se diči time da u svom sastavu ima dvoje članova svojedobnih postava EKV-a, tu su na bubnjevima - Marko Milivojević koji je u EKV došao 1991. godine, svirao na albumima "Dum Dum" i "Neko nas posmatra", i live-u "Kao u snu", a na bas gitari Dragiša Uskoković Ćima koji je u EKV došao 1991. godine, svirao na albumu "Neko nas posmatra" i "Kao u snu". Mladenovu ulogu igrao je Nemanja Dašić iz benda Vampiri, a na klavijaturama - Dejan Tomović Tomke koji je isto svirao u "Vampirima". Uzgred, spomenimo i dokumentarac "Kao da je bilo nekad", ima ga na jutubu, u kojem se može čuti i vidjeti što ona prva dvojica kažu o EKV-u i svojoj ulozi tamo.

Negdje iza 22:30 počinje koncert, sa snimkom pjesme Ogledalo, sa Milanovog solo albuma Angels Breath, snimanog u Sao Paolu sa legendarnim Mitrom Subotićem Subom, znanim još i kao Rex Illusivi, dobra prilika da se podsjetimo koji je to zapostavljeni klasik od albuma, poslušati obavezno.

Krug svira to dosta solidno, premda nekako gažerski rezervirano, hladno, profesionalno. Kad se samo sjetim koliko sam puta preslušao live 88 od EKV-a, kako je nadrealno dobar live album, kako su na vrhuncu svoje igre bili tad EKV, nevjerojatno usviran i jak bend. Ali dobro je čuti i korektnu live verziju, premda dojam kontinuirano kvare gosti koji svoje naporne persone i taštine donose na pozornicu i kvare onu EKV maksimu "u sebe u sebe u sebe i nikako spolja" toliko primjenjivu za razna psihonautiranja, a EKV je takav bend, koji više sugerira nego što doslovno omeđuje, hermetičan i zatvoren u momentima kada Prometej čuči na ramenu i kljuje plave beonjače, a u drugim momentima potpuno univerzalan i osoban istodobno, kristalna vizija svega, oslobođena dosadnog žamora trivijalnih pizdarija i društvenih sranja.

Kao prvi od gostiju, nakon 5, 6, pjesama u igru upada naporni kožnohlačasti ne- znam- dostojanstveno- stariti Renato Metessi, čije zamorno preseratorsko urlanje uništava svaku suptilnost pjesama Modro i zeleno i Radostan dan ( pomalo otužno je zvučalo kada se derao ono "unatrag, unatrag, vrati unatrag", kao nostalgični hropac izlizane karikature).
Kao drugi gost te večeri koja na momente poprima karakter nekrofiličnog karnevala, valjda da kontrira mumificiranom Metessiju upada mlađahni Dino Jelusić, slavni pobjednik dječje Eurovizije 2003. godine, kojemu se na bini pridružuje kosmati Leo iz benda Baltazar , i zajedničkim snagama srčano uništavaju Nisam mislio na to i 7 dana, clap clap.

Srećom, negdje na 15. pjesmi na binu stupa Tanja Jovičević, žena koja stvarno zna pjevati, koja je svoj back vokal pridružila mnogim studijskim snimkama EKV-a, i čitav tribute je sad u sigurnijim rukama, tj. glasnicama, unatoč tome što na "Kao da je bilo nekad" upada mladi Mile iz Šegrta Hlapića, da se i to malo banalizira. Tanja Jovičević jedina od te ekipa umije pjevati sa imalo žara, znanja, vještine, strasti, i uživljenosti, hvala ti Tanja, mozak i uši se odmaraju, resetiraju ostatak koncerta.

Za bis se sviraju stvari od Šarle Akrobate, najzabavnije ukazanje te večeri je bilo kad je vidno razvaljeni Davorin Bogović upao na binu otprilike nekih 20 sekundi, jedanput je otpjevao "ona se budi", i pobjegao sa bine, valjda da se ubije dalje. Na Anesteziji je odsviran zanimljiv solo na bassu, a i Sarajevo je zvučalo baš zanimljivo, koja je to psihodelična stvar, šteta što Krug nije više "svirao" sve te pjesme, što nije bilo više fokusa na sam materijal a ne na predstavu, sve te goste, taj zamorni cirkus. U globalu, unatoč previše čudnovato nerelavantnih gostiju i premalo svirke i srca, tribute je bio korektno odrađen, u samo par navrata i nešto više od toga, ali eto, doza EKV je isporučena, da ne kažemo ubrizgana, u koncertne vene Zagreba, zasad smo mirni, ali idući put je potrebna čistija roba.

i.r. // 20/01/2014