home > koncert > Mark Lanegan + Duke Garwood @ Kino SC, Zagreb, 23/10/2013

kontakt | search |

Mark Lanegan + Duke Garwood @ Kino SC, Zagreb, 23/10/2013

Kino Studentski Centar, iako nedovoljno iskorišteno (ili možda baš zbog toga), postalo je sinonim za koncertne glazbene poslastice. Osim kvalitete bendova i muzičara različitih žanrova i profinjenog izričaja, postalo je i garancijom savršene akustike i ozvučenosti prostora. Stoga sam najavu povratka Marka Lanegana i nastup u toj dvorani pozdravio s entuzijazmom. Doći u priliku čuti Laneganov vokal u idealnim uvjetima zvuči kao dream come true, tim više što smo na nastupu prošle godine upravo za to bili uskraćeni. Većina komentara onih koji su bili na koncertu prošle godine u Pauku odnosila se na (standardno za Pauk) očajan zvuk, a i meni je iz tog razloga cijeli nastup ostao u sjećanju s gorkim okusom u ustima. Također, malo drugačija postava u odnosu na prošlogodišnji nastup s kojom Lanegan sada dolazi, činila se zanimljivom i dvoranski nastup najprikladnijim odabirom. Sva tri Laneganova studijska izdanja koja su se pojavila u tih nepunih godinu dana nudila su mirniji i sneni zvuk. Prepoznatljiv Dark Mark potpis na albumu obrada tradicionalnih božićnih napjeva "Dark Mark does Christmas", albumu obrada omiljenih pjesama Laneganovog djetinjstva (a i nekih novijeg datuma) "Imitations", te autorska suradnja s Garwoodom "Black Pudding" zaziva uljuljkanost u toplini doma i ugodnu šuškavost kreveta. Dubina "fotelja" kina SC stoga je omogućila da se prikladno i udubno zavalim i slušam mračne elegije.

Da će večer proteći upravo u znaku mračnih tužbalica, bilo je jasno već po prvom izvođaču koji je nastupio kao "zagrijavanje" za Lanegana. Lyenn, belgijanac koji je u Pauku otvorio večer pred šačicom ljudi, ovdje je imao nešto veću skupinu posjetitelja pred sobom. No ono što je pružio bilo je pomalo dosadnjikavo i beskrvno nizanje tugaljivih folk naricaljki s imitacijom vokala a la Bonnie Prince Billy. Prema Pedjinom izvještaju s koncerta iz Pauka ni tamo nije pokazao puno više. Činjenica da svira bas gitaru u Laneganovom pratećem bendu očito je dobro iskorištena prilika za samopromociju, no da bi to imalo ikakvog jačeg učinka trebao bi imati i osobniji pečat. Što on za sada nažalost nema. No barem je pokazao smisao za samoironiju kad je nakon 3-4 tužaljke u mikrofon najavio "and another sad song...".
[ Duke Garwood ]

Duke Garwood   © edi

I Duke Garwood je nastupao prošle godine. I prošao jednako nezapaženo kao i Lyenn, iako je iskusniji glazbenik s više materijala i iskustva u glasu, rukama, a valjda i nogama. Ovaj britanac se trudi zvučati kao amer, pa je skrenuo smjer prema pustinjskim vestern krajolicima. Dok su mu stvari iz tugaljivog raspoloženja prelazile u ljutnju i gitara u njima zvučala sve bolje, ono što je kvarilo ukupnu zvučnu sliku bio je vokal. Pomalo slabašan ostavljao je cijelo vrijeme dojam da bi bolji vokal te stvari rasturio. Pogotovo kad imamo na umu kakav vokal dolazi nakon njega na pozornicu. Što više reći nego skrenuti pažnju na činjenicu da niti pojavljivanje zajedničkog albuma s Laneganom ove godine nije potaknulo nijedan portal (pa ni ovaj na kojem ovo čitate) da se u najavama i recenzijama prisjeti njegovog prošlogodišnjeg gostovanja u gotovo identičnom svojstvu, kao drugog predizvođača prije iste zvijezde večeri. Nakon ovog dvostrukog uvoda u večer treba priznati jednu stvar, a to je da nije specifične lokacije održavanja koncerta gdje gotovo pobožno sjedimo u dvorani koncertrirani na zvuk, obojicu ovih likova opet ne bi slušalo više od šačice posjetitelja kao što je bilo prošle godine u Pauku. Je li to dobro ili loše prosudite sami, ali osobno ne bih izgubio ništa da sam ih propustio. A sad kad čitam napisano vidim da sam i previše o njima rekao.
[ Mark Lanegan ]

Mark Lanegan   © edi

U posljednje vrijeme organizatori koncerata pokazaju sluha za rani početak programa i pridržavanje satnice, pa se na nastup zvijezde večeri nije dugo čekalo. Mark Lanegan izašao je iz mraka i ušao u mrak - sablasno osvjetljene pozornice i mračne glazbe i stihova. Stih "Did you call a night porter?" nije tražio odgovor i odmah je izazvao ugodne žmarce prepoznavanja prve i jedne od najjačih stvari s albuma "Bubblegum". Mark nas je poput tamnog putujućeg trubadura ponio skrivenim zakutcima noći, jednosmjernim ulicama, u borbu s vlastitim demonima uz miris užeglog viskija i prolivenog piva (koji se i vrlo prikladno u nekom trenutku proširio dijelom dvorane u kojem sam sjedio). Cijeli koncert bio je očekivano u tom jednom mračnom smirenom tonu koji zadire u intimu i najdublje tajne srca i duše. Od Laneganovih "standarda", poput "One way street" i "One hundred days", do prearanžiranih novih stvari i obrada tuđih, svaka pjesma bila je mali alat da se do tih tajni prodre. Zavaliti se u fotelju i otplutati sklopljenih očiju.

Od dana u Screaming Trees, Mark svoj scenski nastup ne mijenja. Statično oslonjen na mikrofon i koncentriran na izvedbu, pušta glas da nas prožme. Za razliku od prošle godine, kad su većinu pratećeg benda činili članovi "Creature with the atomic brain", za ovaj intimni nastup okupio je druge ljude, no u cjelokupnoj u postavi jedino je nedostajao bubanj. Pratnju su mu činili Lyenn na bas gitari, Duke Garwood na sakosofonu, dvojica gudača (nažalost nisam ulovio imena) i, najveće (ugodno) iznenađenje večeri, Jeff Fielder na gitari. Fielder je legenda Seattle scene i svirao je s nekim od njenih poznatijih figura kao što su Jeff Ament i Mike McReady iz Pearl Jam-a, te posljednjih godina kantautorice Sera Cahoone i Lindsay Fuller. Ne znam je li to do razglasa/miksa u prvim redovima kina ili tu večer ton majstor ipak nije bio na nivou karakterističnom za kino SC, no za mene su od početka u zvučnoj slici postojali samo Mark i Jeff utopljeni u probijanje basa. Garwoodov saksofon i gudači nisu uopće dolazili do izražaja, ali ta je nenametljivost u konačnici postala i vrlina jer nije dopustila ovim "vanstandardnim" instrumentima da odvuku pažnju s centralne figure, Marka.
[  ]

  © edi

Ovakva postava savršeno je odgovarala snenom tonu koncerta i većini aranžmana, a jedni veći nedostatak osjetio sam na dvije pjesme s prošlogodišnjeg "Blues funeral" koji je pisan za grmeći band, kako je i bio predstavljen u Pauku. Tako je "Gravedigger's song" bila stalno na granici obuzdavanja i emocija i buke, kao da se Mark i čitav bend bore da ju primire, dok se sama pjesma opire takvom stanju. Slično je prošla i "Phantasmagoria blues". To je nažalost taj dio koncerta učinilo prilično jednoličnim i bez nekog jačeg emotivnog naboja. Prvi izvanredni trenutak pružila nam je "Mack The Knife", u izvedbi "za glas i gitaru". Samo Jeff i Mark inače živahnu melodiju Kurta Weila interpretirali su s zadivljujućim osjećajem za tugu i mračnu dubinu pjesme i izvedbe (kao suprotnost originalnom vodviljskom aranžmanu) prodirući poput noža u srce. Sličnu dubinu dobila je i "You only live twice". Ovako lišena orkestracija i pompoznosti svojstvene svim bondovskim temama postala je prelijepa balada. A dubina Markovog glasa savršen je instrument za takva poigravanja s promjenom karaktera. Kako je Edi primijetila u recenziji albuma, Andy Williams, američki izvođač popularan pedesetih i šezdesetih, je Laneganu bio posebna inspiracija iz prošlosti pri izboru obrada na "Imitations", pa je na albumu obradio čak četiri njegove stvari. Izvedba jedne od njih, "Solitaire", nam je tu povezanost gotovo opipljivo prenijela evocirajući uspomene i samoću. U tom sjetnom nizu, pauze između pjesama nastupile bi pomalo iznenađujuće i tišina u dvorani koja bi ih ispunjavala bila je gotovo neugodna, pa smo zahvalni na minimalnom uštimavanju i brzom prelasku iz jedne stvari u drugu. "One hundred days" bila je baš kakvom sam je oduvijek čuo - omamljujuća poput morfija i čeznutljiva poput vremena provedenog u čekanju. Mogao bih je slušati i sljedećih sto dana ako treba. I pedeset minuta prvog dijela koncerta proletilo je u dahu, a "On Jesus program" zatvorila taj prvi dio koncerta.
[ Mark Lanegan as Tom Waits lookalike ]

Mark Lanegan as Tom Waits lookalike   © edi

[ Mark Lanegan ]

Mark Lanegan   © edi

Tek na bisu na svoje su došli svi koji su povučeni reklamom (kako mi se pomalo razočarano nakon koncerta požalila jedna prijateljica) očekivali da će ovo biti koncertno predstavljanje albuma "Black pudding", odnosno studijske suradnje Marka Lanegana i Dukea Garwooda. Tek na bisu došli su na svoje i oni koji su priželjkivali izražajniji saksofon u aranžmanima. Osobno nisam žalio zbog takvog razvoja događaja, no intro u "War memorial" počeo je upečatljivim Garwoodovim solom na saksofonu i pomislio sam kako je možda šteta što je do sad cijelo vrijeme djelovao samo kao tiha pozadina. Garwood se u sljedećim stvarima prebacio na gitaru i Mark je opet zauzeo svoje centralno mjesto. Prearanžirana Cold Molly sa produljenim instrumentalnim dijelom činila je uz War memorial dobitni duo s "Black puddinga". Driver i Pentacoastal malo su spustile atmosferu (iako se čulo više uzvika odobravanja iz publike) i ispratile Garwooda i Lyenna sa stejdža. Samo Mark i Jeff na gitari ostali su da bi još izveli jednominutnu "Bombed", te završli koncert s "Halo of ashes". Ova stvar Screaming Trees opet je u prvi plan stavila virtuoznost Jeff Fieldera, jer je uspio nadomjestiti groove cijelog benda koji ju u originalu izvodi. A reakcija u dvorani pokazala je neprežaljenu veličinu tog benda, jer smo svi odmah živnuli. Duet Mark i Jeff raspametili su i ponovo zapalili sve u dvorani, te nam s tom jednom stvari dali i više nego dovoljno razloga za ponovnim žaljenjem zbog raspada, ali i za većom prisutnosti obrada Screaming Trees u repertoaru večeras. Bilo totalno ludo gledati samo njih dvojicu u manjem prostoru kako prebiru po ST pjesmarici.
[ Mark Lanegan ]

Mark Lanegan   © edi

Za vrijeme Jeffovog sola, Mark je sjeo vidno umoran i pomalo odsutan kao da je odlutao za melodijom u neko drugo mjesto, neko drugo vrijeme. No on je i tako to radio svih ovih osamdeset minuta. Sva glazba koju nam je isporučivao bila je "imitacija" drugih mjesta, drugih vremena s tamnim pečatom Marka Lanegana. Oduševljena dvorana ozarenih lica dokaz je da je u tome u potpunosti uspio.

bir // 25/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*