Originalnost Žen potvrđena i na djelu. A od Gilbert ćemo još zasigurno čuti puno iznenađujućih aranžmanskih majstorija.

Za zagrebački trojac GILBERT može se konstatirati da su supergrupa. Melita na akustičnoj gitari i vokalu nekoć je bubnjala u Spini, a bubnjar Filip Riđički je ne tako davno držao palice u Luftu. Oboje se znaju još iz osnovne škole, dok u dosje basiste nisam upućen. Počeli su nešto prije 22h s pjesmama "Rešetke" i "Žuta" koje su nalikovale na klasični kantautorski rock; legato svirkica, umjereni tempovi, onako, naizgled ništa osobito. Ali zato je "Ormar" bio vrlo žestok komad kojim su se posve odvojili od pling-plong igre uplovivši u vrlo slične vode benda Svemir. Teme, a i glazba su im vrlo slični - emotivne s nabijenim riffovima i upečatljivim refrenima 'svi sve znaju' ili 'ljubav je ljepota' u odličnom komadu "Vojn luka" gdje je Filip pokazao zašto je poseban i specifičan bubnjar, umnogome drugačiji od ostalih. On naime nije samo suhoparni održavatelj ritmova, već i skladatelj koji svojim tehnikama razvezuje priču i opisuje temu nadograđujući taktove i tempove briljantnim performansima, te pratećim vokalom. To se moglo primijetiti i kod Lufta, no nekako mi se čini da u ovoj akustičnoj varijanti daleko bolje dolazi do izražaja taj njegov originalni smisao za kreativno korištenje ritmike poput akademski obrazovanog perkusionista koji gradi cijele kompozicije. Nije on samo bubnjar već i mnogo više od metronomskog balansa. Zadnji dio set liste bile su neke laganije stvari u kojima se Melita dokazala kao vlasnica vrlo lijepog vokala kojeg je, neznam zašto godinama skrivala iza senzibilne Maje u Spini, te jedan moćan rock komad, ako sam dobro shvatio, s veoma erotskim, a pomalo i perverznim tekstom. Moguće da se zove "Navodnjavaš". U globalu gledajući imaju vrlo skladne aranžmane, nerijetko isprepletene kompleksnim, pa i iznenađujućim obratima u više dijelova, te vrsnu kompozitorsku spregu da od naoko suhoparnog akustičarskog klišeja stvore uistinu zanimljiv i maštovito izgrađen rock. KSET se fino popunio, taman onako da nije gužva i da se komotno može prolaziti od pozornice do šanka, toaleta i izaći na dvorište na poneku čik pauzu dok se pripremala pozornica za ŽEN. Cure su se očigledno dugo i brižljivo pripremale za ovaj nastup i promociju sjajnog debi albuma "I onda je sve počelo" koji je objavljen još prije punih 5 mjeseci. Koliko mi se čini od tada nisu imale nikakvih svirki u Zagrebu, a ja osobno zadnju pamtim još s početka 2012. kada su svirale na rođendanu našeg portala u Mediki.

I ovaj puta su imale video projekcije tokom cijelog koncerta, a kako su napredovale strahovito mnogo, one definitivno više nisu bend koji samo nešto pokušava. Ranije se moglo uočiti da imaju slojeve aranžmana nanizane kao da su spojene sekvence post-punka, post-rocka, indie-rocka, kraut-rocka, dream-popa, psihodelije, eksperimenata, noisea, math-rocka i elektronike, no ta činjenica više ne drži vodu. Sve je tu sada sklopljeno u jedno i ne mogu se striktno vezati uz samo jedan žanr ili stil kao što imamo recimo čiste stoner, thrash, black metal, industrial, EBM, post-rock/ post-metal i slične žanrovski precizirane bendove koji ne odstupaju od glavnih načela datiranog faha. Naravno, ove tri djevojke su potpuno originalne u svojem izrazu i apsolutno ne kopiraju nikoga, te s ama baš niti jednim svjetskim izvođačem nemaju nekih podudarnosti kao što to možemo naći za većinu naših bendova da na nekoga podsjećaju. Od svega što su ranije radile, uspjele su složiti jedan fantastičan kolaž koji spektralno klizi iz jednog segmenta u drugi. Po mom mišljenju, one rade najmoderniji progressive indie-rock natopljen svime i svačime od shoegaza do psihodelije, noisea i math-rocka, a sama osobitost senzualnih tema i finih vokala Eve i Sare koje osim gitarom i bubnjevima upravljaju synthom i elektronikom dodaje im poseban dojam kao da u bendu imaju još barem dva instrumentalista. Ako ste slušali taj njihov fantastičan debi album, one gotovo u tančine prezentiraju studijski rad dokazavši da ipak on nije samo djelo Nikšine produkcije, vještih mikseva i harmonično sređenih balansa. Takvu kompleksnu glazbu treba znati i odsvirati, a one su je izvele briljantno naredavši gotovo kompletan materijal s njega. Jedan zlobnik je u prolazu dodao 'pak i ništ drugo nemaju', ma brus starino, imaju one i ranijih demo snimaka iz vremena kad su se zvale Ž/Buka. Mogle su nafilati još toliko svirke, ali nije bilo potrebno. Koncizne su, detaljne, ozbiljne, artistički nastrojene, tehnički neprestano napreduju i potpuno uživljene u ulogu sofisticiranih feminističkih tema. Za sada im je KSET taman klub po mjeri, a u dogledno vrijeme možda će im biti i pretijesan.

horvi // 12/10/2013