U petak My Buddy Moose promovirao je svoj novi album Shine! Shine! Shine! u Zagrebu. Lokacija je bila novootvoreni klub Vintage Industrial Bar. Natiskalo se ljudi iz glazbene branše, raznih muzičkih kužera, lica koja viđaš na svakome koncertu, ali i onih koji jednostavno vole ove "pristojne" rockere iz Rijeke, a izgleda je takvih sve više i više. Njihov album "Wonderful Feeling of Emptiness" vrtio sam u winampu ljeta gospodnjeg 2012., a osjećaj pri slušanju istog bio je poput onog iz spota za pjesmu "Scary Feeling" gdje se Zijad Gračić voza u autu po praznim ulicama grada, prije nego mu Luka Benčić ukrade onu zgodnu tetu. Nakon objavljivanja trećeg albuma na red je došlo testiranje novog materijala u metropoli. Klub je bio pun, te je i sam bend bio vidno iznenađen koliko im je ljudi došlo, što zapravo, uz pohvale na sve strane od strane glazbenih portala i stvarno jeftinu ulaznicu od simboličnih 20 kuna i nije tako čudno. Publika je u početku stidljivo ocjenjivala bend, da bi se brzo opustila, čemu je kumovao vjerojatno kasni početak koncerta, što je zapravo ostavilo prostora prisutnima da se dobro podmažu točenim pivom u Vintageu, ali i očita napaljenost samog benda koji je htio Zagrebu predstaviti nove pjesme. Redale su se pjesme sa "Shine! Shine! Shine!" koje su prekidane starijim sa njihovog, po meni puno dražeg i puno pitkijeg albuma, "Wonderful Felling of Emptiness". Kako je koncert odmicao sve je više ruku bilo u zraku, a sretniji su mogli dobiti i poneko pivo za potiljak. Gosti Bambi Dinko, Vava na lap steel gitarama i famozni Chris Eckaman bili su na zadatku i nisu krali predstavu bendu već su srasli s četvorkom taman da to zvuči kompaktno i nepretenciozno, pa ste u jednom trenutku mogli dobiti dojam da skupina starih prijatelja u najboljoj zajebanciji svira svoje omiljene pjesme americana majstora. Meni osobno najdraži moment bio je kad je basist Ištvan preuzeo mikrofon i sa promuklim i poderanim glasom otpjevao pjesmu "Roulette" sa novog albuma, koja u najboljem smislu te riječi podsjeća na ono što su radili The Strange. Naravno da se tokom i poslije koncerta povela rasprava pjevanja na engleskom koja će ovaj bend pratiti vjerojatno cijelo vrijeme njihove karijere, ali očito da njih to previše ne tangira. Meni osobno, My Buddy Moose jedan je od rijetkih bendova kojima mogu dati zeleno svijeto kada se o engleskom radi, no svejedno me žuljaju. Volio bih da imaju više hrabrosti (možete to nazovati kako kod hoćete), pa da se okušaju i na "naškem". Najbolji primjer toga je žanrovski identičan srpsko/mađarski bend Rebel Star, koji osim imena i istoimene pjesme, sve svoje stvari pjeva na srpskom, te s pravom njihov glazbeni pravac nazivaju srbijanom. Puno autentičnije i privlačnije ovom podneblju nego plačljivi tonovi i ponizno zazivanje Zapada i neke (ne)moguće internacionalne karijere od strane pojedinih glazbenih kritičara. Meni je osobno koncert u Malom pogonu prije godinu dana bio puno draži. Intimniji i nabrijaniiji sa psihodeličnijim i garažnim kratkim izletima bolje mi je legao od pomalo ziheraškog i ispeglanog koncerta u Vintage Baru. No kako god, My Buddy Moose je ovim koncertom potvrdio svoju poziciju benda od kojeg se u budućnost očekuje ništa manje od najboljeg, a uz glazbene mentore i suputnike poput Bambi Molestersa i novopečenog Kekeca Chrisa Eckmana uopće ne sumnjao u to.

vedran ž. // 17/02/2013

> vidi sve fotke // see all photos