Te vesele, po napaćeni hrvatski narod, subotnje večeri na izbor se davalo mnogo koncertnih uzbuđenja u glavnom nam gradu, a u mojim se razmišljanjima stvorila dilema. Naime, te večeri trebao sam stići pogledati novu postavu Luke Belanija i prijateljski dub čakovečkih Waitapu.

Krenuo sam prvo prema Saxu gdje se činilo da će večer početi ranije.

S manjim zakašnjenjem od najavljenog početka, Erna je prva izašla na pozornicu Saxa. Mlada kantautorica na propupaloj kantautorskoj sceni, već se dokazala publici i raznim žiri postavama, pa je i pokupila neke nagrade. Iako si nisam baš dobar s takvim glazbenim izričajem, red je bio pogledati nešto što drugi hvale.

Oboružana samo gitarom i s dobrim stavom kojeg prati odličan glas, Erna nije imala problema na početku. Problemi su počeli kada joj se na sceni pridružio bend kojim je trebala popuniti svoju zvučnu pozadinu. Električna gitara, bas i bubanj uz njenu akustičnu gitaru, nažalost zazvučali su mi kao loša parafraza kvazi hard rock bendova osamdesetih (Divlje Jagode) i jedva sam čekao da to završi. Mladi su i ako su spremni vježbati moguće je da ispadne nešto od toga, no te večeri to je bio čisti promašaj. Luka Belani, osim što nastupa kao solo igrač, ponekad ima i prateći bend. Ponekad se taj bend sastoji od jednog člana, ponekad od dvojice, a te večeri ukupno su činili kvartet. Dvije gitare, bas i bubanj trebali bi garantirati dobru i žestoku rock svirku. U ovom slučaju i bilo je tako.

Krenuli su oštro i moderno. Gitare su se međusobno naduponjavale a ritam sekcija moćno je odrađivala svoj dio. Šarajući kroz dva albuma, Luka se ponovo predstavio kao vođa, i pojavom i pjevanjem. Šteta je jedino što u publici nije bilo skoro nikog kome bi ova svirka nešto značila, pa se nadam da će im se u ovoj postavi uskoro pružiti prilika za svirku u nekom podobnijem prostoru.

Uz Luku, i ostatak benda trenutno njeguje ležeran bradati imidž, pa su me tako i zbog glazbe i zbog izgleda podsjetili na Kings of Leon. S tim u mislima i "zaštićen anđelima" krenuo prema Močvari, gdje me dočekao tmuran i masan, basovima začinjen dub grupe Waitapu. No, o tome u nekom drugom textu.

pedja // 20/11/2012