Goribor su se u četvrtak ponovno ukazali u Zagrebu. Makar od zadnjeg nastupa u Tvornici nije prošlo više od šest mjeseci, zanimanje publike za ovaj bend ne jenjava. Jest da je vrlo vjerojatno da je ovaj solo nastup Goribora u neku ruku 'sreća u nesreći' jer pozadina priča je između ostalog vjerojatno vezana i za otkazivanje Glory Dayz festivala koji se trebao održati baš ovaj vikend iza nas a na kojem su Goribor trebali svirati.
Pa kad je već s njima sve bilo dogovoreno, čista bi šteta bila da je datum propao i da njihove svirke nije niti bilo jer se zna da najveću bazu fanova imaju upravo ovdje. Ne vezano uz ovaj koncert ali sličnu situaciju imali su još poneki bendovi koji su uspjeli dogovoriti nastupe unutar par dana oko festivala pa nam na primjer, nakon terapijske fešte prije točno četiri mjeseca, ponovno dolaze i Rebel Star.
Spomenuo sam baš njih jer mi se čini kako upravo ta dva benda, s tim da Goribor malo prednjače, imaju puno konkretniju i brojniju publiku kod nas nego doma. Tu pretpostavku prije nastupa potvrdio je i kolega Horvi koji bi se također mogao strpati u istu skupinu grupija. Zanimanja za ovaj koncert dakle nije manjkalo. Dolaskom na nasip, ta teorija se i potvrdila i izgledalo je da će Močvara biti puna. Osobno me veselilo što će se koncert održati upravo ovdje jer odskače svojom osobnošču od drugih zagrebačkih koncertnih prostora, i na neki način, najbolji je izbor za tmurne i životopisne situacije o kojima pjeva ST.
Znao sam da će i publika to prokužiti i da bi Goribor, uvidi li takvu situaciju, trebao imati odličan nastup. Ne dugo za tim, na prvi zvuk gitare, vojska sa terase se u svega par minuta seli unutar kluba i koncert je mogao početi. Piti, Uža i Darko imali su instrumentalni uvod u nastup a mi smo ga iskoristili da se proguramo u prve redove i spremni dočekamo 'tragičara' večeri. Napokon, uz glasne pozdrave, bend na bini bio je u punom sastavu i na očima publike bilo je vidljivo da su svoju dozu željno čekali. Goribor, ruku na srce, i nemaju baš neki atraktivan scenski nastup i večinom se komunikacija s publikom svodi na poneko 'hvala' ili slično, ali imaju dušu. ST se tokom nastupa sposoban stopiti s pričom koju govori. Na kraju krajeva, on ih i piše. No zanimljivije od toga, a vjerujem i jedan od glavnih razloga njihove popularnosti leži u tome što iza svake otpjevane riječi čvrsto stoji i vidi se da to najiskrenije misli. To se uvelike osječa ali i vidi po grčevitosti kojom recitira tekstove. Teške teme gotovo je instant, tamo ispred bine, moguće shvatiti doslovno onako kakvim ih je autor zamislio i servirao. Upravo u njima leži čar koja najviše i privlači u njihovoj glazbi. Jeste da bluzerska a ponekad i atmosferična glazba ovog tipa savršeno paše na laganije stvari iz njihovog opusa, repetativne melodije zasigurno nisu glavni adut benda a na ovoj svirci su dolazile do izražaja tek kad bi u 'studijsku verziju' dodali malo nabrijanih improvizacija. Set lista sastojala se od nekih petnaestak skladbi za koje je ST naizmjence sa laptopa puštao matricu i vračao se mikrofonu, na njegov klasičan način, pjevajući bočno okrenut prema publici.

Na istoj su se tokom večeri našle dobro poznate stvari poput Sjajnih niti, Bez, Voli me, ali i nekolicine odličnih pjesama sa zadnjeg studijskog albuma 'Evo je banja' dok se na platnu iza bubnjara za vrijeme cijelog nastupa puštalo nekoliko projekcija koje su nerijetko uključivale i dijelove teksta pjesama što je nekako upotpunilo cijelu predstavu kojoj smo prisustvovali. Na kraju, nastup je trajao nešto manje od dva sata a završio nešto prije ponoći. Mislim da nikome nije niti palo na pamet govoriti nešto u bilo kojem negativnom kontekstu o viđenom nastupu jer kako sam već i napomenuo, večerašnjem nastupu upravo je kombinacija tri stvari bila ključna za visoku ocjenu. Bend koji ima jasne ciljeve i poruke koje se kriju u tekstovima, publiku koja upravo to traži i razumije i mračni underground prostor u kakvom se sve odigralo.

mario m. // 01/10/2012