Moj prvi susret s partibrejkersima bio je davno, davno (kao i sve lijepe bajke...) kad je moj brat odlazio u tadašnju vojsku, a netom prije odlaska kupio ploču koja mi se u prvo vrijeme i nije sviđala. Riječ je o JEDINICI partibrejkersa. Nije mi odmah legla. No, kako bih nadoknadio prazninu u sobi nakon bratova odlaska u pradavnu JNA, sjetio sam se te ploče i stavio je na gramofon ne bih li bar zvukom obnovio sjećanja kak smo burke i ja do pred neki dan bili cimeri i preslušavali glazbu.

I, desio se TERAPEUTSKI učinak. Slušajući brejkerse, nisam se više osjećao SAM. (stoti dan kako sam ovde, niko mi ne piše, niko ne ljubi moje ime, stojim u krugu na jednoj nozi) ONA SVE ZNA

Ti jednostavni tekstovi ispunili su i do danas ispunjavaju praznine. (biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj.) HOĆU DA ZNAM

Jedne godine na španciru kad su 4brejkersi (četveročlana postava) rastepli 7majke (čika Bare i orguljama zamućena prebrojna ekipa) bio sam u prvom redu s Dudijem (ex Krankenhaus) na ogradi, rastepli smo se ko ........... (čovek 2 lica ima, jedno taji drugo pokazuje svima.) ĆUTANJE .... a imali smo već malo više ljeta... No, to je to, kad te ponese.

Kada sam ih zadnji puta gledao, bilo je to u močvari u ZG, bio je to drugi koncert i gledao sam ga s kumicom Zrinkom, u malobrojnom društvu (100tinjak duša) - bila je i Remi iz Elementala i striček Tomislav u boci (prvi koncert su rasprodali pa se pojavila potreba za drugim, pa su rekli da će napraviti još jedan, dan nakon subotnjeg, za koji sam kupio kartu a i fenomenalnu autobiografsku knjigu SRCE KUCA TU JE na koju su mi se usput budi rečeno na pressici potpisali Cane i Anton), A na kojem sam također bio u prvom redu. Bilo mi je ljeto manje nego sada. I da, drugi dan (ponedjeljak, za sve sretnike koji imaju radni odnos, radni je dan!) - nisam išao na posao, (hvala bivši šefe AGrga:-)). Bio sam toliko sam a ujedno toliko presretan. (najbolje se putuje kad putuješ sam) NAJBOLJE SE PUTUJE

Tada sam se zarekao da IDEM na svaki koncert partibrejkersa koji mi bude blizu.

I evo ih opet, ovdje, u VŽ, na špancirfestu. Nisu više 4-vorka, imaju još jednu gitaru tako da Anton može malo lagodnije svirati sola i početke pjesama, jer ima potporu u ritmu drugog gitariste. Bili su odlični, punog režečeg zvuka, a meni osobno najbolje su pjesme u kojima najviše improviziraju (pogotovo Anton sa fenomenalnim solažama) (Put, 1000 godina, Ulični hodač). Cane izvrsnog vokala, mimike i gestikulacije, ritam sekcija čvrsta, pjesme britke i jasne, ma, za preporučiti bilo kad i bilo gdje.
..............................................................................................................................................................
Inače sam sve njihove albume stavio na mobitel. Ako zatreba, u nuždi. Jer, ... (postoji izlaz, postoji put, između dve polovine, između svetla i tmine) BIRAJ

Tu večer, nakon PARTIBREJKERSA (u pauzi je svirao lagani reggae, UB40 ?!) na binu na starom gradu izašao je i band DISCIPLIN A KITSCHME. TRIO. (brojkom 3) Bubnjar, pjevačica i KOJA. Vjerojatno svi znamo ko je KOJA i kakav je njegov izraz. (Rekel mi je Boris, nakon PARTIBREJKERSA, "uf, brejkerse bu teško nadmašiti, treba nakon njih izaći na binu"). Nije fulal, brejkerse je teško nadmašiti, ali ono u čemu je KOJA bio jači, nevjerojatno ali istinito, bila je glasnoća i upravo nevjerojatna količina buke i zvukova koju na ne znam koji način ovaj TRIO uspijeva postići. Ukratko, dojam koji su DISCIPLIN A KITSCHME ostavili na VARAŽDIN, gledatelje, stari grad VARAŽDIN, okolne ulice i naše uši, dugo nećemo zaboraviti.

ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ
ŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽŽĐĐĐĐĐĐĐĐĐĐĐĐŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ
ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ
ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ…………….

OkHRk Ivica

okhrk // 29/08/2012