Gdje je Jura?? Otišao po vremeplov i vratio nas u grotlo garažnog rock and rolla 60-ih

Oko 22.20 stiže prijateljev sms "Sad sam došao, Hereticsi još nisu krenuli". Hvalabogu, jer javni promet je baš morao kapitulirati putem do Spunkovog Prostora Do, na petak 11-sti, taman pred nastup Erotic Biljan and His Heretics-a.

Više djevičanskih prvih puteva za mene večeras. Prvi put u Prostoru Do, otkad je Spunk renoviran, prvi put na živoj svirci Hereticsa i prvi put na ovako iscrpnom bisu od 7 pjesama, da 7! Neobičan postav stejdža - nasuprot šanka, u prizemlju, ali na dohvat ruke svima (vidjet ćete zašto je to bilo bitno izdvojiti). Gužvanac oko šanka i impro-bine, uglavnom iskusnijih slušatelja. Krajičkom oka primjećujem velik broj žena u publici. Pred sam početak koncerta didžej Viduka za idiličnu garage atmosferu pušta, kao po ćeifu, stvar od The Dead Weather - I cut like a buffalo. Oko 22.50 postrojavanje spremnih Heretika kod svojih instrumenata, no čeka se Jura (vokal). Dječje poznati crtanofilmovski upit "Gdje je Jura??" prati duhovit i otkačen Jurin ulet, ravno s wc-a, na improvizirani stejdž.

Kreću sa Supersticky, terasa se prazni, a Prostor Do dupkom popunjava. Prestiž je bio zauzeti mjesto na stepenicama sa boljim pogledom, no tek kasnije shvaćam da u ovoj priči samo gledanje koncerta nije dovoljno bitno. Peteročlani Heretici uz bass i dvije el.gitare uspijevaju proizvesti glasan i autentičan zaprljani noisegaragezvuk 60-ih prašnjavih garaža, te na sasvim dovoljnom setu bubnjeva bez pol muke točan i precizan ritam. Nakon Hey girl hey man sa novog albuma, Jura se uz (ponovno autentičan) izgled starinskog mikrofona osebujno uživljava u publiku. Penje se na prve slobodne stolce i poziva ljude sa terase na silazak bliže bendu. Kako je sve egzibicije samouvjereno uspio izvesti uz otežavajuću okolnost zvanom mikrofonska žica, ne znam, ali je nezaboravan, impresivan i nesvakidašnji koncertni doživljaj osiguran (referenca na spomen "dohvata ruke" od ranije). U biti, tek sad shvaćam da sam došla na R'n'R performans, a ne samo koncert. Heretici komuniciraju sa fanovima. Publika nije samo NEŠTO ispod ili sa strane, publika je zbilja dio koncerta u punom smislu te riječi (stoga vas molim, dajte da i dalje sviraju u ovakvim prisnijim prostorima!). Uz to, imam osjećaj da je gotovo svaka žena tu večer u Spunku zadovoljno bila ženom, a ujedno i priželjkivala da joj Jura izbliza i prisno otpjeva koji stih iz trajno žareće heretične peći. Priznajem, ja jesam, i stigla me ta antikletva negdje kroz pjesmu Sugar Sugar Honey Pot (khm..). Fora je taj grupie osjećaj 60-ih! Nakon Candy Man i Silver Pieces, najavljuju "stvar sa spota" (koji, doduše, nije bio prikazan) - No Ma'am.
Nakon takvog otvaranja svirke, čovjek se pita može li atmosfera postati još užarenija. Sviraju starije stvari i one sa zadnjeg albuma. A pametan potez nam je bio, u jednom trenutku, poslušati Juru i spustiti se sa stepenica tik do benda. Sasvim je drugačiji filing biti uz bok gitaristi, ili čak iza njega. Kvaliteta zvuka se ne mijenja, još se pojačava, a vi bez pretjerivanja imate osjećaj kao da ste dio starog glazbenog spota. Mogla sam i komotno zamisliti kako zasluženo nahvaljeni Jack White uživa i razdragano dalje cupka skupa sa cijelim Spunkom na Kerosene Lips, You Make Me Bad, Burnside blues, Honey pot, i Massacre, uz posebno upečatljivu najavu stvari R'N'R Revolution No. 5.
Kad izvještavači s koncerata napišu izraz - užarena atmosfera, ne znam misle li pritom na pucanje gitarskih žica, vapaj za još gitara i na ispadanje palica, jer to se sve uredno događalo u klimaksu giga. Ali to nije sve! Satovremensku svirku okrunili su bisom dugačkim 7, da, 7 pjesama (od čega su ponovili Tips from the lips i Massacre), uz obradu City of people. Čestitke Hereticima. Do ponoć i 15 uspjeli su održati moju pozornost, odličnu atmosferu čitavog kluba, uvesti me u svoj svijet štovanja "punk prije punka" pravca, inkarnirati u tijelo grupie djevojke, te pokazati kako jedna R'n'R svirka treba zvučati i izgledati.

Mora da je Jura u wc-u pred početak koncerta cijelo vrijeme skrivao vremeplov jer doživljaj zvuka i filinga vrištećih i užarenih plesnih podija 60-ih, u retro prostoru onoga Do, drugačije nije mogao biti postignut. A, ujedno i odgovorno, tvrdim da uživo zvuče još energičnije, nabrijanije i življe od inače besprijekorne snimke s albuma. Bolju najavu za slijedeći lajv koncert Heretika nećete moći riječima opisati, samo slika i ton - i to lajv!

suzie q // 14/05/2012