Orpheum je klub koji pomalo podsjeća na Kset, s time da je od njega veći za otprilike još jednom, a po riječima organizatora, može primiti oko tisuću ljudi. Američki band Eels koji je te subote proharao Grazom, trenutno čine 4 člana. Krenimo redom:

Kičmu benda koja se nije mijenjala od početaka grupe, čine pjevač, gitarist i tekstopisac E (nekad poznatiji i pod imenom Mark Oliver Everett), te Butch. E, koji je na pozornici bio u radnom mantilu, tipično razbarušene kose i polusunčanih naočala, u početku je bio pomalo povučen, a kako je koncert odmicao, a on mijenjao svoju sviralačku ulogu između gitariste i klavijaturiste skoro svakom pjesmom, sve više je pokazivao suvereno vladanje uzdignutom drvenom podlogom poznatijom i pod engleskim nazivom stage. O njemu je već toliko pisano i toliko se zna (ako ne znaš, saznaj ponešto ovdje), da mislim da je jednostavno nepotrebno sve to ponavljati. Butch je čovjek koji je mnogo mnogo više od samog bubnjara, iako je to instrument kojim on, ne da svira, već iz njega izvlači ono najluđe i najbolje, uz to što ponekad pjeva i prateće vokale. No, kao što i rekoh, on je mnogo više od običnog (odličnog) bubnjara, što je i dokazao svima osjećajno pjevajući tužnu "I am a Sad Clown", na što je publika totalno poludila (E je, ulizivajući se publici ili ne, rekao da je ova publika puno bolje pljeskanjem popratila tu stvar nego sinoćnja bečka, na što se publika još više raspametila - izgleda da i Austrija ima svoje lokalne antagonizme). A treći bis, kojeg dio publike uopće nije očekivao jer su se već popalila sva svjetla u dvorani, otvorio je upravo on, legenda Butch, izvodeći one-man-drums&vocals-only verziju "Novocaine for the soul"! Neopisivo ludilo! Basist (i povremeni proizvoditelj efekata na klavijaturama), među našom ekspedicijom čim se pojavio na pozornici je nazvan Kulerom; grdosija od čovjeka sa frizurom mohikankom i sunčanim naočalama, ne da se skoro niti jednom nije nasmijao (na početku je čak i zijevao), već je u stvarima u kojima nije ništa svirao stajao prekriženih ruku kao kakav izbacivač. Kuler, kuler.

Aco, odličan samozatajni gitarist je možda, iako je to među ovakvim likovima teško odabrati, najveća zvijezda večeri: ne pokazujući se previše, pomalo stidljivo, prašio je svoju gitaru i od srca se smijao kada bi mu publika pljeskala. Skroman, ali majstor.

U sklopu "Bus Driving, Band Rocking 2001-2002" turneje, koncert su otvorili žestokim duom "Dog Faced Boy" + "That's Not Really Funny" sa posljednjeg albuma "Souljacker", da bi nastavili sa starijim ali potpuno prearanžiranim i gitaristički nabrijanim "Going To Your Funeral part I" i "Elizabeth On The Bathroom Floor". Zvuk posljednjeg albuma koji E naziva voodoo rock, obilježio je i većinu starih stvari koje su tu večer izveli, a čiji se novi aranžmani mogu opisati pridjevima: brže, bučnije, nabrijanije.

Iako nisu zvijezde da bi mogli puniti ogromne stadione (a i teško mogu zamisliti stadion ljudi kako pjeva E-ove često duboko intimne tekstove), ovi momci nakon 4 albuma su apsulutno zvijezde u mojem glazbenom univerzumu. Bez ikakvog macho preseravanja ili ikakvog pozerskog nastupa, dečki su otprašili ono što najbolje znaju (Souljacker Pt. I, Bus Stop Boxer, Fresh Feeling, Woman Driving Man Sleeping, Friendly Ghost, 3 Speed, Cancer For The Cure, Tiger In My Tank, I Like Birds, My Beloved Monster,…). Jedna od zanimljivosti ovog izvanrednog koncerta je da su, na neki čudni način, na pozornici zapravo bili hrvatski glazbeni djelatnici. Naime, gitarist benda je pljunuti Aco Konstadinov, Butch pomalo podsjeća na Saleta Dragaša, a E, doduše ne večeras sa ovom malo dužom bradom, ali prije koju godinu definitivno, ima nešto sličnosti sa Antom Perkovićem (pogotovo na njihovom koncertu koji je Viva Zwei emitirala, baš kao da je znala, dan prije našeg odlaska u Graz). A obzirom da se potonji dvojac i nalazio u publici, postojala je mogućnost i trenutne usporedbe. Šteta samo što Ace nije bilo (pretpostavljam da je bio neki izbor za Miss Something, pa je imao puna usta posla)…

Kao što je E rekao: "Saturday night, right? Where I come from, this means only one thing - sweet rock'n'roll…"

sale // 18/11/2001