Sjećam se kada mi je prijatelj prvi put pustio njihov album Wonderful Feeling of Empthiness. Sjedili smo kod njega u sobi, slušali album, šutili i samo potvrdno klimali glava u stilu - ovo je jebeno. Od tada ih lovim, uglavnom po Zagrebu, a kako to već ide, viša sila uvijek se umiješala u namjeri da ih čujem uživo, tako da se moj koncertni dejt sa Riječanima odigrao tek ovaj četvrtak. Ugodno popunjeni Mali prostor Tvornice sa vidno pripitim hard core fanovima, ispunjen vonjom znoja u kombinaciji s muzikom My Buddy Moosea ostavljao je privid američke prčije u sred' ničeg. Jedino su falili kauboji za šankom i loše žene. Ako na albumima zvuče samouvjereno i čvrsto, na koncertima My Buddy Moose je rock roll mašina koja melje svu učmalu močvaru hrvatske alternativne scene koja vapi za bendom ovakvog kalibra. Lijepo je znati da uz sva moguća crossover izdrkavanja (svaka čast izuzecima) kod nas postoji bend koji svira rock and roll onako kako to treba - prljavo i s mudima, bez imalo poze. Koncert je iskorišten za pipanje terena s novim stvarima koji će se naći na trećem albumu, a po onome što smo imali priliku čuti, album će bit logičan nastavak prethodnog Wonderfull Feeling of Emphtines. Odsvirali su čak devet novih pjesma od kojih sam po imenu zapamtio samo dvije - Fucking Boring i Lack Of Imagination. Ovim je koncertom My Buddy Moose pokazao da se za svoje mjesto na sceni izborio dugotrajnim i upornim radom te da su zasluženo tu gdje jesu. Drugim riječima, višegodišnjim zaprašivanjem hrvatskih autocesta i koncertima po malobrojnim klubovima u kojima se još može svirati (van Zagreba, naravno), došli su do statusa da njihove stihove na koncertima, publika zborno pjeva, a to može bit rezulat samo predanog rada.

vedran ž. // 17/01/2012

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Volio bih kad bi se My Buddy Moose okušao u pjesmama na hrvatskom, jer iz čisto sebičnog razloga želim čuti kako bi u tom izričaju zvučao bend, koji je poništio moju filozofiju - ne slušam domaće bendove koji pjevaju na engleskom.