Tinariwen su nastavili svoj niz pokrenut još prije šest godina i od tada nas redovito svake dvije godine posjete i povedu na dio svog puta. Vjerujem kako je 2005. puno manje publike razumjelo ono što nam imaju za ispričati i kroz ovih nekoliko godina, njihova se publika isprofilirala. Upila je dosadašnje albume i znala je točno po što dolazi te večeri. Moram priznati da niti ja nisam puno drugačiji i ulovio sam se baš tamo nakon tog koncerta prije šest godina. Zahvaljujući njima u međuvremenu sam upoznao hrpu odličnih afričkih bendova sličnog glazbenog izričaja koji nas tu i tamo posjete, no jednako rijetko na samostalnim ili festivalskim nastupima. Za ovu priliku možda se skupio premali broj ljudi pa je i veliki pogon bio odfikaren do pola velikim crnim platnom (ceradom) što je bio odličan potez jer bi inače više od pola prostora zjapilo prazno no ne vjerujem da su organizatori najsretniji zbog toga. Nešto prije 22h nastup je počeo a pri ulasku naša fotografkinja dobiva informaciju da se slika nakon prve tri pjesme jer bend još ne svira u punom sastavu.
Tinariwen @ Tvornica, 26/09/2011 © Ulysea
To je probudilo lažne nade da su možda sa sobom doveli i neke od gostiju koji su pridonijeli u stvaranju novog albuma, no onaj kojeg se čekalo bio je Ibrahim Ag Alhabib. Ipak ne sumnjam da gostiju iz Tv On The Radio ili Wilca na ovoj turneju neće biti, pogotovo ako se pogleda lista država u kojima staju na ovoj turneji. Bez obzira na geografski razbacan slijed koncerata, do kraja godine imaju popunjene gotovo sve dane sa po četiri ili pet koncerata u nizu a nas su posjetili gotovo na samom početku tura. Uz prisustvo frontmena kao da su prebacili u veću brzinu, ako se to kod njih uopće može tako nazvati jer kad sviraju i poneki brži ritam to je kod njih još uvijek dovoljno hipnotično da vas ne probudi iz transa.
Tinariwen @ Tvornica, 26/09/2011 © Ulysea
Njihova posebnost leži u sasvim jednostavnom ponavljanju melodije na pojedinim instrumentima koje je uglavnom praćeno ritmičkim pljeskanjem na koje su tokom nastupa gotovo neprestano pozivali publiku koja nije ostala ravnodušna. Unatoč ne prevelikoj virtuoznosti na istrumentima tokom koncerta pomislio sam kako mi ne bi smetalo ni da sam apsolutno sam ispred njih.
Tinariwen @ Tvornica, 26/09/2011 © Ulysea
Nikakva koncertna atmosfera nije mi niti bila potrebna da mi misli odlutaju u neki zabačeni kutak gdje je i zemlja, nebo pa čak i ciglene kuće, iste crvenkasto narančaste boje i gdje je vrijeme gotovo zaboravilo proći. Razlika u sastavu benda prisutna je tek od početaka rada na novom albumu a to je da nema više ženskih vokala kako na albumu tako i na živim svirkama. Makar to ponekad dolazi do izražaja, čak i one pjesme koje su bile specifične baš zbog tih ženskih vokala ipak zvuče jednako dobro, dok kod nekih, kao npr. kod Arawan, to čak dodaje još malo dubine i ovako ne baš veseloj pjesmi.
Tinariwen @ Tvornica, 26/09/2011 © Ulysea
Odsviravši i novije stvari sa zadnjeg albuma, razlika je bila vidljiva samo u žestini izvedbe. Očito je kako je snimanje materijala u pustinji dovelo do toga da on sam lebdi u nekom spokoju dok u živoj izedbi, uz električne gitare, zvuči puno konkretnije. Kako se ovaj puta ispred njih nalazila publika koja je pratila njihov rad zadnjih godina, koncert se nakon nekoliko izlazaka na bis produžio na gotovo dva sata isprepletenih pjesmama iz kompletnog opusa i završio oko pola sata prije ponoći.
Tinariwen @ Tvornica, 26/09/2011 © Ulysea
Po izlasku iz Tvornice dočekala nas je pusta ulica a filing je bio kao da smo upravo izašli iz neke druge dimenzije. Preostaje nam samo za vidjeti hoće li nastaviti tradiciju posjeta svake dvije godine, no ne sumnjivo je da će se vratiti.
mario m. // 29/09/2011
> vidi sve fotke // see all photos