Kako sam iz raznoraznih razloga propustio Lukine oficijelne promocije novog albuma, a tjeran izvrsnim kritikama i albuma i nastupa, odlučio sam se i sam uvjeriti u istinitost pisanja drugih.
Lagano iza 22h u dvorištu SC-a graja i vreva nakon taman završene predstave i činilo se da će se ta gužva nekako razići, međutim izgled je varao. Dugačak red na ulaz u MM Centar ostavio je upitnik iznad moje glave i nije bilo druge nego stati u red s ostalim začuđenicima. Čini se da nitko nije očekivao ovakvu gužvu, pa čak ni organizator, a ni Luka. Kako mi je kasnije sam priznao, zbog činjenice da karte nisu bile u pretprodaji nisu mogli znati koliko će se ljudi pojaviti, a da su znali sigurno bi prebacili koncert u veći prostor.
Simpatična prostorijica MM centar bila je premala za sve koji su htjeli vidjeti uživo Luku Belanija, pa su se osim na stepenicama ispred improviziranog stejdža ljudi okupili i oko glazbenika. A glazbenici su te večeri bili u prilično čudnoj formaciji, i za dio publike (koja ne čita fejsbuk gdje je bio najavljen akustični koncert) s neočekivanim instrumentima. S lijeva na desno na pozornici su bili cajon, jedna udaraljkaška kutija s podrijetlom iz latinske amerike, a koja u ovom slučaju zvuči ko pravi bubnjevi, akustična gitara nepoznate marke, te Aries bas. Jedno pojačalo, dva monitora, četiri mikrofona i tri stolca. I puno žica. Srećom da je sva ta gomila ljudi bila toliko pažljiva da se nije ništa odspojilo.
Pogled na školsku ploču, na kojoj je bila zapisana set lista, odavao je još jedno iznenađenje. Naime, umjesto klasične promocije novog cd-a, dečki su se očito zasitili sviranja samo novih stvari, pa su se skoncentrirali više na starije pjesme, neke obrade i tu i tamo ubacili poneku novu stvar. Biti će zanimljivo čuti kako su u stvari te nove, električne stvari, zvučale u svojim prvim fazama, akustičarskim. I brojka od 24 pjesme na ploči značila je da se dečki neće baš brzo maknuti sa stejdža.
Bend se na izlasku na stejdž, nije nimalo prestrašio količine publike (valjda im je bilo dojavljeno), pa su zauzeli svoja mjesta, s lijeva na desno Frano Homen, Luka Belani i Miodrag Prelec. Započeli su s par starijih pjesma (We're Sky, Love insomnia, A Bombi n the hood), i presjekli s meni najdražom (valjda profesionalna deformacija) Roundabout, s novog albuma. Odlične pjesme, odlično raspoloženje i publike i svirača. Kontakt s publikom je ostvaren vrlo brzo. Luka je izrastao u pravog šoumena i frontmena benda.
Nastavili su tako šarati po oba albuma, pri čemu Luka impresionira svojim sviračkim umijećem i vokalom, dok mu ritam sekcija drži sve konce u rukama. Moram priznati da sam se sad prvi put susreo s cajonom uživo i oduševljen sam. Gledajući Franu kako svira, zamišljao sam da sam mogao postati "bubnjar" tam negdje '95 da mi je bila pri ruci ta "škatulica".
Negdje na pol koncerta došlo je vrijeme za tzv "The Melancholic Set", kada su se Frano i Miodrag povukli u &td na pivo, a Luka je ostao sam s gitarom i svojim duhovima prošlosti. Naime, Luka neprestano ističe svoje uzore, bilo da im posvećuje pjesme, ili odsvira tu i tamo neku obradu, pa su se sinoć na repertoaru našle pjesme od Rolling Stonesa, Ry Charlesa, John Martyna, CSNY-a i mnogih drugih.
Kad su mu se dečki natrag pridružili, krenuli su oštro prema kraju koncerta i većina toga se više baš i nije mogla zvati akustičnim koncertom. Za kraj su ostavili hitove s prvog albuma Guarded By Angels i Stealin', te moćne stvari s novog albuma, naslovnu Changin' Chapters i odličnu Smile za kraj krajeva.
Vrijeme od skoro dva sata svirke prošlo je ko u trenu, a
iako je publika frenetično tražila još, bend se nije dao već je otišao na zasluženi počinak. Ipak, vjerujem da nitko te večeri iz MM centra nije otišao nesretan.
pedja // 03/06/2011
PS: Pretpostavljam da ste već i sami zaključili da je text pisan
italik slovima plod moje mašte, iako bi uz ovakve glazbenike u nekoj drugoj državi ovako nešto bilo vrlo lako ostvariti. Nadam se da mi dečki iz benda na zamjeraju na ovakvoj prezentaciji.