Poluprazan Kset i nedjelja navečer nisu tako rijedak prizor. Nažalost isto se ponovilo i u nedjelju na nastupu francuske grupe Idem. Da li je riječ o poznatom hrvatskom neukusu koji nagrađuje polucajke poput "Bižuterije" i sličnog ili o alternativnosti benda možemo samo nagađati. Prilično energična pjevačica u svojim kasnim četrdesetim pokazala nam je da su godine ponekad zaista samo stanje uma. Lijep i izvježban vokal gotovo je zapalio atmosferu dvadesetak ljudi u klubu. Lagani headbanging lagano se raširio prostorijom i čak ni tri prisutna novinara nisu istom odoljela, u manjoj mjeri (iako nekako ne odgovara uz glazbu, ali pjevačica je pokrenula trend). Insturmentalni vrhunac cijelog koncerta koji je trajao oko sat i pol, bili su predasi ove, za takav bend, vremešne pjevačice. Idem zvuči nadasve usklađeno, dečki otkrivaju podosta svirke na svojim mladim plećima no mali nedostatak same svirke suptilno se skriva u srazu između pjevačice i ostatka benda. Isabellin vokal ponekad zvuči kao muški (to samo govori koliko duboko pjavačica može doprijeti) i nekako se, ne u akustičnom već u doživljajnom smislu, sa ostatkom benda ponekad ne poklapa. Koncert je tako u neku ruku djelovao kao performans neshvaćene umjetnice uz moćnu pozadinsku glazbu. Vizualno je njihov performans bio popraćen prihvatljivo dobrim svjetlosnim efektima i pozadinskim slikama. Kada bi efekti bili složeni tako da pričaju priču uz glazbu, čije riječi i uz najbolju volju nisam uspjela razaznati ( francuski engleski i/ili ogavno pšenično pivo iz plastične čaše u presudnim količinama), bend bi se bez problema mogao prebaciti u muzej suvremenih umjetnosti ili neki srodan prostor u kojem se takvi događaji odvijaju. Facijalna ekspresija pjevačice na rubu je glume (u pozitivnom smislu) a iako nisam uspjela razaznati tematiku pjesama, svojim stavom i pokretom svakog mišića vjerno je prenijela svaku emociju, tako da je samo razumijevanje postalo nepotrebno. Ostavlja dojam da bi sa svojom izvedbom i glazbenom obrazovanom podlogom kojom odiše, mogla potražiti i nešto ozbiljnije od skakutanja i headbanginga u mrežastim čarapama koje unatoč godinama još uvijek čisto lijepo prianjaju uz nogu. Za vrijeme instrumentala inače suzdržaniji dečki pokazali su svoje vladanje pozornicom koje je bilo u rangu zadovoljavajućeg. Zvučeći ponekad ugodno ambijentalno isto koliko u nekom drugom trenutku energično i glasno, te večeri jednostavno nije bilo dovoljno ljudi za feedback kakav je njima trebao da bi se dobio još bolji dojam od onog kojeg su ostavili. Sve u svemu, idealna stvar za poslušat/pogledat u nedjelju naveče, ipak čini mi se da ih subotom ne bih ocijenila nečim višim od prolazne ocjene no to bi i onako bila neka sasvim druga priča.

gemmel // 24/05/2011