U sklopu programa ''Bendovi u rezidenciji'' koncert su te večeri održali Drvored i Doringo Bago. Za one koji još uvijek ne znaju za to, Doringo Bago su ubiti Šta Ima ali se više tako ne zovu. Bina smještena u atrij Teatra bio je odličan potez jer osim što je bila baš super ugodna atmosfera u prostoru osvijetljenom šarenim reflektorima, bilo je toplo baš kao u neke ljetne večeri. Oko 22h na pozornicu se popela osmorka iz Drvoreda i mada za njih nisam imao ikakvog pojma šta očekivati, (moja sramota) kad sam ugledao kakvi se sve instrumenti nalaze ispred, optimizam je rastao. Ipak, prije koncerta sam imao neki dojam da mi neće biti nešto posebno zanimljivi. No, valjalo ih je prvo poslušati, razuvjeriti se i momentalno shvatiti da se radi o odličnim glazbenicima. Lakoća kojom se poigravaju glazbom i melodijama nikog od nas koji smo zapunili terasu nije ostavila ravnodušnim. Oni sviraju mix svega i svačega pa i onakve muzike kakve osobno nikad ne bi pustio za slušanje niti poznajem nekog tko bi. To se odnosi na dio koncerta koji je zvučao kao da dopire iz nekog stereotipnog američkog cirkusa, no unatoč tome u živo zvuče odlično i pravo ih je zadovoljstvo slušati. Kombinacija gipsy jazza sa raznim ska-oidnim uletima zvuči odlično. Pogotovo zvuk harmonike koji nekim pjesmama daje skroz francuski štih, dok bi pak u sljedećoj glavnu ulogu imao neki drugi instrument a glazba odletjela u neki soundtrack crnobijelog filma šezdesetih, punog manouche jazza. Zanimljiv je bio i kontrabas čije je tijelo napravljeno od metalne posude, onakve velike kakvih se sad nađe samo na selu. Kako odlično zvuče u live izvedbi, ostavljaju si dovoljno mjesta za razne improvizacije koje dosta koriste no pri tom ne djeluju ni malo napadno ili dosadno kako to zna ponekad biti. Naprotiv toga, jedva sam čekao da netko od njih osmorice povede jer se nisam mogao nauživati. Stoga je za zaključiti da prvi susret s Drvoredom nije mogao proći bolje od ovog.
Nakon nekih jedanaest izvedbi uslijedila je pauza prije DB-a a mi smo si dali na razmišljanje kako će oni sad zvučati nakon ovako odlične osmorke uzimajući u obzir da je harmonikaš i vokal Drvoreda ujedno klavijaturist i sveopći zabavljač u Doringu Bagu...

Ima i onih koji ne mogu prežaliti promjenu imena pa su to pokazali tu i tamo kojim uzvikom na početku nastupa Dorigo Baga no nama je bilo apsolutno svejedno. Toliko čak da ni nemaju ama baš nikakvo ime, bili bi jednako zanimljivi i znalo bi se tko je ta četvorka koja nemoguće dobro svira kad se nađe zajedno na bini. Razglas je na svu sreću bio odlično naštiman pa su sve majstorije na gitari, klavijaturi a pogotovo na basu i bubnjevima, imale tretman kakav i zaslužuju. Kako im usred pjesama glavne dionice ponekad drže po dva instrumenta plus bubanj, gitarist i klavijaturist su znali imati kratke pauze od svojih instrumenata koje je Frederic koristio da skoči s bine u ples s publikom dok bi iza njega ostalo troje nastavili pržiti. Ne znam dali im je pred nekoliko mjeseci kad sam ih gledao bila loša večer ili što već, no oni su ovdje izgledali odlično uigrani, pogotovo uzevši u obzir to koliko zahtjevnu glazbu sviraju. Znam da je Horvi jednom prilikom u izvještaju s njihovog koncerta napisao kako se nakon nekog vremena publika lagano razišla jer su im zvučali prezahtjevno. E pa toga tu nije bilo. Tu je bend od pune terase (odokativno 100-120 ljudi, no samo nagađam) dobivao sve veći aplauz nakon svake odsvirane stvari a to može samo značiti da stvari idu pozitivnim putem po njih. Šteta što još ne raspolažu nekim većim opusom kojim bi mogli odsvirati još ponešto, no ne sumnjam da toga neće biti.Na kraju može vam ostati samo iskrena preporuka, ako do sad niste, ulovite jedan od ovih bendova ljetos, ako bude sreće za njih, na moru ili nekom nastupu na otvorenom po mogućnosti intimnijem ambijentu i budite sigurni da vam neće biti žao. I Drvored i Doringo Bago mogu vas odnijeti puno dalje od onog šta bi ste možda očekivali.

mario m. // 15/05/2011