Ususret službenom Tabor Film Festival warm-up plesnjaku odlučila sam iskoristiti priliku i razmijeniti pokoju riječi s Miranom Bistričićem, članom jedinstvenog vokalno-instrumentalnog sastava Drvored.
Deveteročlani kolektiv izuzetnih pojedinaca predstavlja neobjašnjivu pojavu u prirodi još od godine 2010. Ako bi se odlučili pozabaviti raščlambom njihovog glazbenog izričaja naišli bi definitivno na zavidan spektar žanrova i podžanrova, od šansona, prizvuka balkanske tradicije, neizostavnih ska ritmova i šarolikog world musica, no i dalje ne bismo obuhvatili baš sve što proizlazi iz njihovih instrumentarija. Zato ću ih jednostavno predstaviti onako kako su se i sami prozvali balkankan, pa što god to bilo, samo neka traje još dugo.
Ustvari, uzeti ću si za pravo i dodijeliti im još jednu titulu - ambasadori dobre volje, jer osim što apsolutno svaka pjesma zvuči kao soundtrack sunačanog dana, još bitnije od ranije navedenog na njihovim svirkama naše plesne cipelice nezaustavljivo skakuću u duboku noć.

Okupiti na jednome mjestu zajednicu od devetero kreativnih individua na prvu zvuči kao savršeni recept za stvaranje bezvremenskog glazbenog nasljeđa, ali kada bolje razmislim kako isto ima potencijal stvoriti i kaotičnu masu. Na svu sreću, prva opcija je prevladala u vašem slučaju, pa možete li nam se predstaviti i objasniti nam kako izgleda kad devetero traži kompromise?

Drvored je mala glazbena obitelj, neću reći kolektiv jer smo već prerasli na neki način sve svoje tinejdžerske dane i naučili kako tko razmišlja i diše, iako i to zna biti varljivo.
Uglavnom, za to je potrebno vrijeme. Devet glazbenika je bome izazov, kako u karakternom tako i stvaralačkom smislu., ali unatoč tome to ti može otvoriti vrata za bezbroj mogućnosti, pogotovo kad se stvaraju nove pjesme.

Bit ću iskren s tobom, kompromis je tabu tema. Zamisli nas devet kad krenemo pričati u isto vrijeme, to ti je kao jedan kućni party. Ima dana kad se odmah složimo ima dana kad se malo pofajtamo, ali to je sve zdravo i normalno ako šamari ne polete, a do sada srećom nisu.
Uglavnom, stvorili smo neku svoju osobnu demokraciju koja je više na strani prijateljstva pa onda često kao pojedinci znamo raditi kompromise za dobrobit cjeline. Nema druge kad nas je ko Rusa.

Iako ste obišli nebrojene festivale i klubove diljem Lijepe Naše i brdovitog nam Balkana, mene osobno zanima jeste li do sada dobili ponude da svoje milozvučne melodije predstavite i u bijelom svijetu?

Upravo se dogovara jedna kratka turneja po Njemačkoj i za sad samo čekamo zadnje "da". Bili smo u Srbiji i Sloveniji i bila je apsolutna fešta (oni imaju ples u krvi) ,ali BiH još nije čula za Balkankan tako da se nadamo da ćemo u skoroj budućnosti i tamo zasvirati.

Čini mi se da u Hrvatskoj još uvijek predstavljate pojavu na sceni, definicija ste originalnosti i unikatnosti, što može biti dvosjekli mač, kako se to odražava na stjecanje priznanja od strane publike i nekih stručnijih institucija?


Hvala ti na ovim lijepim riječima, izmamila si mi osmjeh na lice. Sama činjenica što nas ima jako puno (devet u originalnom sastavu i još pridruženi članovi na pojedinim koncertima) igra svoju ulogu. Ta mnogobrojnost stvori jednu neobičnu atmosferu koju ja gledam na način što više to bolje iako se ne bi svi članovi benda složili sa mnom.

Raznolikosti instrumenata pa i karaktera ljudi obogaćuju cijeli bendovski organizam, glazbeni ili koncertni koncept, pa to prepoznaje i publika. Također, treba znati i istraživati.

Jedan od najljepših koncerata imali smo u sklopu MIMO-a u Muzeju suvremene umjetnosti kada smo našu glazbu povezali s teatrom, plesom, glumom, i filmskim dionicama. Kad spojiš takve stvari to ti otvori jedan potpuno novi dijapazon mogućnosti koji tebe i bend čine sretnim pa se to odrazi i na druge ako je iskreno i nije na silu. Postoji jako puno mogućnosti samo se treba ohrabriti i napraviti prvi korak, a ostalo dođe samo od sebe.

Osim što je prva pjesma vašeg albuma prvijenca, balkankan, upotrebljavate i kao legitiman izraz za opis vašeg glazbenog izričaja. Što konkretno za vas balkankan predstavlja i kako ste uopće osmislili tu složenicu?

Balkankan je zapravo točka na i našeg prvog albuma Arhelino. Zapravo je jako jednostavno. Trebaš nekom objasniti što sviraš, ali cijeli taj glazbeni amblem zapravo ne stane u jednu rečenicu pogotovo ako glazbi pristupiš poput slike koja je slikana s devet kistova. Isto tako mi imamo 9 instrumenta koji oplemenjuju jedan drugog pa to cijeloj priči dodaje drugu dimenziju.

S druge strane nije fer podizati granice koristeći već poznatu terminologiju žanrova.
Zar nije to dosadno?
Uglavnom se vrte svi oko iste osi, a glazba je puno više od toga. Ona je živa i sklona interpretaciji svakog pojedinca ponaosob. Balkankan je u tom smislu izletio nekome iz usta na jednoj probi i onda smo ga objeručke prihvatili kao smislenu cjelinu. Balkan - sinonim nečega što je sirovo i Kan kao poveznica s francuskim plesom što ima logike s obzirom na to da imamo pjesme i na francuskom jeziku. Za nadolazeći balkankan plesnjak u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, na kojem će vam se i Radio Aktiv, najavili ste premijeru novih pjesama, ako može za sve čitatelje terapije.net mala eksluziva što možemo očekivati od novog Drvoreda?

Imamo dosta novih pjesama koje smo uvrstili u setlistu, ali vidjet ćemo još koliko ćemo ih i odsvirati. Za sad smo spremili njih 6 ili 7, ali sve se to još može promijeniti na licu mjesta. Naučili smo do sada da ponekad set lista ne znači puno na koncertu jer situacija te nekad odvede u potpuno drugom smjeru. Tu treba stvoriti jedno zajedništvo s publikom i skupa kreirati koncert. Tada je to iskreno i najbolje, ali nove pjesme stižu definitivno.

Neke nove suradnje na pomolu? Dosadašnje su bile i više nego uspješne. Sanjate li suradnju snova s nekim idolima, idealima, uzorima?


Za sad radimo na novim stvarima i polako snimao nove materijale. Trenutno su snimljene tri nove pjesme tako da uskoro stižu novi spotovi,a također uskoro opet idemo u studio pa već na jesen planiramo izbaciti nešto konkretnije.

Za sad nemamo nikakvih planova što se tiče glazbene suradnje, ali ako se otvori kakva mogućnost zašto ne. Po tom pitanju smo otvoreni, nikad ne znaš sto se i kako na kraju može posložiti.

Postoji li već neka uhodana formula u bendu kada je riječ o pisanju i stvaranju pjesama, jesu li uloge dodijeljene svakom članu benda ili stvarate samo kada vam dođe inspiracija? Iz čega crpite uopće inspiraciju za sva ova remek djela? Otkrijte nam tajnu svemira.


Nije to baš tajna, to ti jednostavno dođe. Zapravo taj trenutak nastanka novih melodija može se dogoditi svugdje , dok se voziš u busu, dok si na pivi... i naravno dok si na probi.

Uglavnom Fred i ja nosimo autorski rad u bendu koji onda svi ukrase sa svojim osobnim dodirom, baš kako kad netko od gline stvara neki lik, samo zamisli da tu glinu dira nas devet. Tu ponekad treba malo vremena da se određene dionice poslože, da se na najbolji mogući način povežu instrumenti, ali dok nismo zadovoljni ne želimo prestati isprobavati mogućnosti. Sve je to dio procesa i ako pjesma nastane u jedno popodne i ako ju vrtimo mjesecima.

Do sada smo hvalili samo vaše glazbeno stvaralaštvo, kao što i zaslužujete, ali moram vam priznati da i ono vizualno je na zavidnoj razni. Tko je glavni i odgovorni po tom pitanju?
U vašem slučaju bit će da je sve što stvorite dio sfere nekog, običnom puku, nepoznatog svemira i možemo biti samo zahvalni što nas tako otvoreno pozivate da budemo dio njega.

Slika je jedna dimenzija koja stvarima daje dublji značaj. Ponekad objašnjava, a ponekad navodi na jedan drugačiji put i zato bi spotovi i pjesme trebali ići ruku pod ruku, ne u smislu da slika prati tekst već u smislu izražavanja. Spotovi mogu biti poput poezije ili riječi pjesama i mogu te tjerati na razmišljanje .

Pjesma Baš sam sretanje jedan takav primjer "igre". Redatelj Marin Nekić ubrao je osjećaj pjesme i predočio to u priču koja se može gledati s različitih stajališta. Svaki pojedinac je može gledati drugačijim očima i u tome leži dio zabave, a dodatnu dimenziju stvara to što je snimljena u Brazilu. Toga smo svjesni u bendu i u tom kontekstu držimo do vizuala što više možemo i koliko nam mogućnosti pružaju.

Jako dobru suradnju imali smo i sa Sanjom Bistričić i s Dinkom Doringom što se tiče snimanja i fotografiranja. Oni baš u tome uživaju, a to se na kraju odrazi i na bend.

Smatrate li da ste se do sada već ostvarili kao bend, jeste li postigli sve ono što ste sanjali kada ste krenili s Drvoredom ili vaš bucket list još nema sve kvačice? Sjećate li se nekih uspomene s dosadašnjih svirki ili samih putovanja na iste koje bi izdvojili kao priče koje ćete pričati djeci jednoga dana? S druge strane, jeste li koji put zapitali čemu sve ovo, vrijedi li znoja, krvi i suza?

Naprijed te tjera to zajedništvo i glazba koju stvaraš, pa kad to drugi prepoznaju to ti nitko ne može oduzet. TAJ osjećaj iskrenosti s publikom i njihova reakcija na koncertima šlag je na kraju cijele priče.

Nije baš da imamo listu svih stvari koje ćemo napraviti i da vodimo evidenciju, kod nas ti to više dolazi spontano i po nekom osjećaju. Ponekad pojedinci pokrenu cijelu priču, ali to je normalno, na koncu bitno je da se slažemo kao cjelina, iako se ponekad razlome koplja kad se najmanje nadaš, ali na greškama se uči, a ponekad vrijedi i ona dobra stara tko se tuče taj se i voli. Sve je to zdrav način odrastanja.

Osim ranije najavljene svirke na službenom Tabor Film Festival warm-up plesnjaku 27.travnja u Vintageu, kakvi su daljnji planovi. Hoće li ljeto biti festivalsko, imate li već dogvorenih datuma?

Imamo par dogovorenih svirki za ovo ljeto, ali odlučili smo jedan dio ljeta ostaviti za prožvakavanje novog materijala. Već sam spomenuo da planiramo izbaciti nove pjesme na ljeto, pa će trebati malo stisnut u tom kontekstu, ali definitivno ćemo i koncerte odraditi, ne možemo izdržati bez toga . Sad se trenutno sve planira, ali prvom prilikom objavimo što, kad, kako i gdje.

I za kraj, ukoliko upravo tebi koji sad ovo čitaš, nismo dali i više nego dovoljno razloga za pohoditi koncerte Drvoreda, evo, dajte im vi još pokoji razlog zašto baš Drvored? Udijelite nam malo pozitivne energije, svijetu malo boje!
Već sam spomenuo da s publikom volimo stvarati taj koncertni filing tako da su svi dobrodošli. Nema filozofije, malo dobre volje i plesanac čine čuda.
Vidimo se u Vintageu!


Sada kao što smo vam i obećali u najavi, šlag na torti, iznenađenje za sam kraj.
Nova pjesma i spot o Zagreb gradu, opjevana iz perspektive francuskog skladatelja Frederica Lanza.

DRVORED - Zagreb

astrid // 18/04/2017