Srijeda, kao i obično, sredina tjedna, kiša i sivilo vani, dan za odustajanje i leženje pred televizorom sa kutijom keksi u krilu...tako je nekako vrlo lako moglo završiti, ali nije, na svu sreću. Ono malo energije, koju nisu iscrpile zimske viroze, uložila sam u odlazak u šarenu Mediku i tako se odlično zabavila da ni sama ne vjerujem još uvijek. Znala sam da se radi o islandskoj electro indie-pop četvorci čija sam dva albuma (Sticky Situation i Dry land) preslušala dva puta i na prvu činili su mi se naelektrizirani i zabavni, no čuti ih i vidjeti uživo bilo je pravo ludilo od zadovoljstva. Unatoč malom prostoru za njihove razmjere (uzmimo u obzir da su nastupali na Norwind Festivalu, Great Escape Festivalu, Eurosonicu i mnogim drugim europskim festivalima), ispunili su svaki atom Medike svjetlucavim šarenim zvjezdicama energije. Imala sam dojam kao da me netko uštekao u struju i nije bilo nimalo nelagodno.

Reputaciju jednog od najatraktivnijeg live act banda, Bloodgroup su svakako zadržali. Boje su prštale na sve strane, a oko objektiva uživalo. Moram priznati da me cijela večer pomalo nostalgički odvukla u prošlo ljeto i na Harteru gdje bi ovaj band zasjao u punom sjaju. No, nema smisla debatirati o neostvarenom već pohvaliti njihov prvi, odlični nastup u Zgarebu u sklopu Indietronice. Ljudi pomalo bojažljivo stajali su s odmakom od stagea s početka nastupa, ali kako je večer odmicala, ljudi su se toliko otvorili da ne znam je li bilo ikoga tko nije skakao i urlikao od sreće na My Arms, This Heart, Moving Like a Tiger i ostale electro slatkiše. Genijalni vokali Sunne i Janusa u jednom trenu zvučali su gotovo vanzemaljski, dok u drugom mračni i pomalo zastrašujući, ali ni u jednom monotoni i jednolični.

Bloodgroup je pokazao da svojim albumom Dry Land zaista ima razloga ući u konkurenciju za najbolji album godine, te ako nastavi ovako marljivo i kreativno raditi, čeka nas još dugi niz poslastica. Band je odlično reagirao na bis publike koja nikako nije htjela odustati od namjere da čuje još pokoji electro hit, pa nas je počastio s još četri dobre pjesme koje su rasplesale i najtvrdokornije neskakače.

Bloodgroup je osvojio i nezavisnu diskografsku nagradu 'Kramur' i svakako vjerujem da neće stati samo na tome, te se toplo nadam da ovo neće biti njihov posljednji nastup na ovim prostorima. Iako ih se najčešće može vidjeti i čuti po Njemačkoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Austriji sa sigurnošću tvrdim da će ovaj band imati svoje poklonike gdje god se pojavi. Drago mi je da nas je malo izvukao iz zimske letargije i ritmički nas odvukao u ljetne vrućine. Mene bar je. Svi oni koji su mogli, ali nisu zbog lijenosti i dobrog (čitaj:lošeg) tv programa nisu htjeli doći, vaš veliki propust, jer ovaj band je zaslužio stopostotnu pažnju i obavezni dolazak.

ulysea // 21/02/2011

> vidi sve fotke // see all photos