Sad već tradicionalni Pozitivni koncert koji se održava u svrhu podizanja svijesti kako mladih tako i svih drugih populacija na problem HIV pozitivnih osoba u Hrvatskoj. Održan je ove godine u dvorani Dražena Petrovića sa impresivnim popisom izvođača počevši od britanske novovalne legende Hugha Cornwell, domačih legendi iz tog razdoblja Laibachom i Let 3, do T.B.F., Lollobrigide i Kino Kluba. Sve je ukazivalo da će ovo biti odlična i glazbeno šarolika manifestacija ali nije sve tako glatko prošlo al idemo redom. Na Kino Klub je pao teret da probije led pred polupraznom dvoranom. Bend koji je u zadnje vrijeme hvaljen sa svih strana kao "osvježenje" na našoj estradi otvorio je koncert sa novim singlom "Vrati se u Zagreb" za koji su nedavno snimili i spot. Cijeli nastup su se patili sa očajnim zvukom, boljka koja će pratiti i Lollobrigidu i Hugha Cornwella čiji je nastup tonac u potpunosti upropastio. No, vratimo se na Kino Klub. Dečki sviraju pitki pop-punk na tragu bendova kao što su Sum 41 i Blink 182 sa lako probavljivim tekstovima i radifoničnim refrenima. Iskreno taj žanr mi nikad nije bio drag, štoviše bježao sam od njega kao vrag od tamjana, ali Kino Klubu se mora priznati predanost u onome što sviraju i rade, a da imaju svoju malo bazu fanova pokazalo se na koncertu gdje su djevojčiće stidljivo "đuskale" u prvim redovima dok je najveći val oduševljenja bio za vrijeme njihovog prvog i za sada jedinog hit singla "Za nju". Nakon što nam je Zoran Šprajc prodao kratku "lekciju" iz seksologije na stage se popela Lollobrigida predvođena gospođicom Idom Prester. Od kada iza sebe ima cijeli bend Lollobrigida zvuči puno uvjerljivije i močnije. Njihov trash/disco/punk na trenutke zvuči čak kao La roux i Le tigre da bi u nekim trenutcima zaplovio i u vode Ladytrona. Ova vrckava kombinacija trasha, šljokica i čega sve ne bio je pun pogodak za mlađariju koja se u tom trenutku našla ispred stagea. Za vrijeme Lollobrigidinog nastupa zvuk se nešto kao popravio al još uvijek nije bio ni blizu zvuka kakav se očekuje na ovakvim događanjima. Zapravo cijelo vrijeme njihovog koncerta sam vrludao okolo po dvorani tražeči mjesto na kojem bi zuk bio relativno ok i pokušao zauzeti strateško mjesto za nastup gospodina Cornwella zbog čijeg sam nastupa prvenstveno i došao. Slušao sam Cornwella na njegovom zadnjem koncertu u Tvornici gdje je oduševio sve prisutne pa čak i Ludog Jimmya (luckasti starčić koji izgledao kao da je ispao iz jedne od epizoda Mučki, navodno je bio na koncertu Stranglersa u Zagrebu 78. i ako mu je za vjerovati na riječi pohodi sve moguće koncerte i zna sve žive a i oni znaju njega). Ovaj put najpoznatiji "davitelj" je zakazao al ne svojom krivicom. Ne volim soliti pamet niti vrijeđati ljude ali tonac je debelo zakinuo prva tri izvođača.

Danas izgleda svatko može biti tonac ( kao što svatko može pisati o glazbi…hehehe), ovoga su vjerojatno pokupili negdje sa ulice, jer zvuk koji je izlazio iz razglasa bio je u rangu zvuku na priredbama u Sikirevcima. Dosta o toncu. Hugh je otvorio koncert sa starim Stranglersima i to ni manje ni više nego sa pjesmom Nice N Sleazy i uglavnom je cijeli svoj set bazirao na starim provjerenim hitovima Stranglersa osim par izleta u svoju solo pjesmaricu prvenstveno sa albuma Hooverdam poput "Going to the city" i "Beat of my heart". Ogoljeli "Golden brown", "No more heroes", "Get the grip on yourself" i "Hanging around" bili su očekivano vrhunac Hughovog koncerta koji je publika blago rečeno nezainteresirano pratila. Tiješio sam se da je to zbog očajnog zvuka. A sada dame i gospodo Laibach!

Nakon Šprajcovog još jednog nepotrebnog moraliziranja o seksu svijetla su se ugasila i na stage je izašla djevojka od glave do pete odjevena u crno pračena omamljujućim, masnim beatom sa megafonom u ruci. Trip je mogao početi.
Audio vizualni masakr koji vam ovi Slovenci isporučuju svakako vas ne može ostaviti ravnodušnim. Nakon početnog šoka svi su popadali u trans kao da upravo prisustvuju Apokalipsi a osobno Lucifer za nas drži crnu misu kao uvertiru za ono što slijedi. Milan Fras je poput velikog svečenika potpuno dominirao stageom sa svojim industrijalnim i apokaliptičnim vokalom. Sat i kusur Laibachovog seta prošao je u sekundi. Iskreno ovo je bio moj osobni vrhunac večeri na stranu opći dernek za vrijeme nastupa opičenih Riječana. Bio bih najsretniji da je to bio kraj jer stvarno mi se nije slušalo "Kurcem u čelo" i "Guzice i sise" po n-ti put ali obveze su obveze. Na moju sreću Let 3 je ovaj put izostavio svoj ultimativni hit i isporučio porciju svojih provjerenih hitova koji su atmosferu u dvorani doveli do usijanja. Za vrijeme izvođenja pjesma "Riječke pičke" na pozornici im se pridružio Le zbor te su svojom verzijom ove pjesme pobrali simpatije svih prisutnih. Za kraj su ostavili ( meni osobno najdražu njihovu stvar) Naftu i naravno Izgubljene. Drago mi je da je Let 3 svoje performanse i egzibicije sveo na minimun i više pažnje posvetio na samo izvođenje pjesama. Definitivno službeni vrhunac večeri. Kad su Riječani završili već je bilo oko pola jedan i dvorana se u sekundi prepolovila tako da je T.B.F. svirao pred polupraznom dvoranom (jebiga ipak se sutra treba dići na posao). Potpuno očekivano T.B.F. je odsvirao repertoar koji se uglavnom sastojao od njihova prethodna dva albuma. Publika već vidno umorna i pomalo nezainteresirana pratila je Splićane dok su automatski izbacivali pjesme jednu za drugom. Repertoar sigurno znate napamet stoga nema smisla nabrajati pjesme. Nastup je bio na nivo koji se od njih i očekivao.

Ovogodišnji Pozitivni koncert organiziran je po principu za svakog po nešto, s time da Laibach (u svakom pogledu najbolji nastup te večeri ) stilski odudarao od ostatka izvođača i zapravo teško se bilo iz Tanz mit Laibach i mistične Amerike tako lako prebaciti na Profesora Jakova i Šareni artikal, barem meni. Što se tiče same organizacije ona je bila na nivou, djelili su se promoticni letci i hrpa kondoma koji će vjerojatno, poznavajući moje aktivnosti tog tipa, završiti u nekom tamnom kutu moje sobe. Što se tiče alkohola, nije bilo šankova nego je par dečki cirkuliralo u rulji opremljeni sa pivama. Odličan način da se izbjegne ogromna gužva i neugodnosti za šankom. Genijalno, bilo bi lijepo kad bi to postala praksa za ubuduće.

Jedina kritika ali ujedno i najvažnija upućena organizaciji je zvuk na prva tri izvođača posebno na Cornwellu čiji je nastup još jednom napominjem potpuno upropašten.

Ali neču više cjepidlačiti šesti po redu Pozitivni koncert polako izrasta u hvalevrijednu manifestaciju koja ima za zadaću jedan plemeniti cilj i to je ono što je najbitnije na kraju cijele ove priče.

vedran ž. // 09/12/2010