Voćni plodovi su ljeti najslađi,najsočniji.
Kada temperature rapidno rastu i strše visoko,ohlađeno voće upravo je melem na ranu. I što je najbolje,izbor je zaista velik - nektarina,marelica,breskva,šljiva i na koncu ljetna kraljica lubenica,tek su neki od favorita u kojima se gušimo za dugih toplih dana.
A kada vrućine utihnu,dolazi red na vinograde i razne sorte grožđa postaju već tekuća tema koja izlazi iz predloška ovog soundtracka,te će priliku dobiti za neke druge kolumne.
Naravno,niz je načina,razloga i motiva koji su ponukali glasovite dionike popularne glazbe smjestiti voćke u poznate nam i fruktozom bogate pjesme,a iako su me dvojbe lomile oko konačnog izbora,odluka je pala na evo kojih deset.

I HEARD IT THROUGH THE GRAPEVINE - Marvin Gaye (1968)

Iako je godinu dana prije Marvina pjesmu Normana Whitefielda i Barreta Stronga snimila Gladys Knight sa The Pipsima,soul ikona gospodin Gaye ovjekovječio ju je posebno nadahnutim prepjevom kozmičke veličine i važnosti.
Fantastični aranžmani i svirka Funk Brothersa,te orkestrirane majstorije Detroit Symphony Orchestra,bili su savršena podloga ranjivim emocijama izbrazdanom glasu velikana (kasnije će ispovijedno reći kako je pjesmu otpjevao potpuno slomljen zbog teškog zdravstvenog stanja Tammi Tarrell sa kojom je snimio dobar naramak uspješnica) koji očigledno nije mogao izbjeći pomalo i psihodelični prizvuk u hitu mitskom poput najznačajnijih dometa soul braće Ala Greena,Sama Cookea i Otisa Reddinga.
Motownova zlatna koka i frajer koji je tom diskografu dao najbolje od sebe pjevajući,producirajući,dovodeći nove talente,ali primjerice i bubnjajući,zauvijek će ostati na pijedestalu ozaren posebnom svjetlosti,dok za glasine nošene stihovima ove genijalne kompozicije,na koncu ipak nije imao lijeka.

"I heard it through the grapevine
Not much longer would you be mine"

CHERRY PIE - Sade (1984)

Sa debitantskim ostvarenjem Diamond Life,band Sade,sa predvodnicom poput boginje lijepom i karizmatičnom pjevačicom zagasito tirkiznog glasa Sade Adu,izašao je na scenu reformatorski nudeći sound smooth popa sa sofisticiranim fragmentima jazz/soul atributa.
I u potpunosti su uspjeli,budući je takav pristup naišao na odobravanje gledano iz svih kutova kugle zemaljske,te će dovoljno sladak kontekst,a opet ne odbojno zašećeren,rezultirati osjetilnim vizurama stilske originalnosti i prijemčivosti.
Slični segmenti krase i ovu pjesmu,ritam i aranžmani streme savršenstvu nimalo sterilno,nego odmjereno i efikasno, usmjeravajući glavni reflektor na nekadašnju studenticu modnog dizajna i model nigerijskih korijena,koja vrlo dobro zna kakvu pozu zauzeti na pozornici,pred kamerama,za mikrofonom.
Eh,odvrtite sliku četrdeset godina unatrag i priznajte da ne biste odbili krišku pite koju vam je Sade ponudila.

"Sweet as cherry pie
Wild as friday night"



STRAWBERRY FIELDS FOREVER - The Beatles (1967)

Lennon je uskliknuo kako je lako živjeti zatvorenih očiju, aludirajući pritom između ostalog na skladan odnos sa drugim Beatleom,Paulom.
Sjajna pjesma nije zauzela mjesto na Revolveru,jer su je objavili nedugo nakon tog briljantnog albuma kao singl (na B-strani je Penny Lane),a prije još jednog veličanstvenog djela,Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band. Premda je "polje jagoda" debelo označeno otkrićem psihodeličnih,odnosno halucinogenih opijata koji su bandu očigledno bili doručak,ručak i večera,treba naglasiti da ovdje i čudnovati aspekti aranžerskih strujanja, unatoč jasno deformiranoj svijesti,zvuče fenomenalno i osim odlične svirke banda,koji doista poklanja najbolje trenutke,posebno sam fasciniran Ringovim bubnjanjem i konačnim soundom reskih timpana i bas bubnja,uz dakako,kontrolirane orkestrirane dionice,poglavito izuzetno skočnih puhača koji vrbuju melodiju da obrati pozornost na njihovo virenje iz prikrajka.
U moru fabuloznih albuma i singlova,ova voćna fantazija naglašava poseban kalup sreće i tuge posvuda u srži svoje melodije.

LEMON - U2 (1993)

Zaobići Zooropu na kojoj svira Lemon,žuti elektronski melankolični vrtuljak,ritmičan i jezgrovit,sa Bonovim ružičastim falsetom,bowiejevskim basom i Enovim prstima koji dugmad miks pulta usmjeravaju Talking Headsima,bilo bi krajnje neodgovorno i neprihvatljivo.
Plesna maestralnost dolazi iz pera gitarskog velemajstora Edgea,prema čijim je riječima skladbu podizao uz ritam mašinu i bas,da bismo na koncu dobili alter komad savršeno skrojen za gipke pokrete 90ih,atmosferičan i kiselkasto poškropljen,potpuno odgovarajući vlastitom imenu,sa sjajnim synthovima i pratećim vokalima (Edge i Eno),dok klavirski minimalizam evocira davne uspomene na New Year's Day.
Transcendentalno iskustvo i vitaminski trofej kojega je teško nadmašiti,smisleni dance otkucaji iz tvornice rock kameleona.

"Midnight is where the day begins"

BLUEBERRY HILL - Fats Domino (1956)

Kada bih trebao izabrati najdražu voćnu pjesmu među ovdje izlistanima,to bi svakako bila ova o brdu borovnica,simpatičnog bucka i jednog od pionira rock'n'rolla.
Čovjek kojega je Elvis označio pravim kraljem te glazbe i svojim idolom,karizmatični klavirist kojeg je Van Morrison i opjevao (Domino,1970.),te njuorleanski sin kreolskih korijena,uvijek je tvrdio da to što nazivaju rock'n'rollom,odgovara zapravo R&B glazbi ponikloj 1940ih u rodnome mu gradu.
I bi tako da pjesma iz 1940.(Sammy Kaye) u prepjevu vedrog i nasmiješenog Fatsa,postane najvećim mu hitom i evrgreenom,te kojoj grmoliko stablo bobičastog voća donese grozd slatkog ploda i nebrojeno pozitivnih tonova kakve skrivaju oktave njegovih klavirskih tipkovnica.
Staloženi i raspoloženi ritam pjesme sa opuštenom brass linijom polaže ispit iz prvog pokušaja,te osim Elvisovog divljenja,bilježimo i sugestivne hvalospjeve prije spominjane liverpulske četvorke,kao i glorificiranje uz izvedbe iste u R&B ranoj fazi Stonesa.
Možemo li se složiti da je pametnome dosta?!

"For you were my thrill
On Blueberry Hill"

WATERMELON MAN - Herbie Hancock (1962)

Poput pravog vođe banda i gentlemana,nakon razrađene uvodne teme i svijetlog ljetnog ugođaja,prepustio je Herbie solo predstavljanje trubača Freddieja Hubbarda,te saksofonista Dextera Gordona,čije izvanredne pasuse vjerojatno prihvaćaju i vole i jazzu nenaklonjeni,dok pamtljivo gradivo zapisano iza violinskog ključa zrcali početak velike karijere jazz velikana koji će munjevitom brzinom preći udaljenost od učenika do predavača,te će nakon sjajnog debitantskog ostvarenja dospjeti u band Milesa Davisa, nešto kasnije kumovati fuziji jazza i funka sa maestralnim Head Hunters albumom,da bi primjerice koristeći elektro elemente u 80im godinama zajahao na valu synth partijanja snimivši vrlo popularnu Rockit numeru.
Nakon kratkog presjeka idemo u rikverc i na početne pozicije gdje Watermelon Man svojom pojavom ekspresno biva spremnim za rolu jazz standarda,a Hancockov jedinstveni sustav,osjećaj i snalažljivost definirati će ga jednim od najraznovrsnijih vojskovođa svih klavirskih inačica.
Tražite li potvrdu,guglajte stav Neila McCormicka,izgleda da sam otprilike na njegovom tragu.

CHERRY BLOSSOM GIRL - Air (2004)

Francuski romantičari sposobni stvoriti zanos u melodiji i posebnim retro koncima povezati je sa stereo maglom space lebdenja,nakon eponimnog Moon Safarija,kojega smatram best of izdanjem banda,nanizali su i u dvije tisućitima ambijentalne oblake,zagrljaje obogaćene svesrdnom pitomošću i oblicima kakve želimo u snovima - mekanog naslona za umornu dušu.
Stoga su Godin i Dunckel nastavili putovanje ljepšom stranom pop glazbe i poznavajući jedan drugoga u potpunosti,uzeli u ruke komunikacijske primopredajnike sa isključivo njima znanim frekvencijama i kanalima,te snimili atmosferični Talkie Walkie kojim, između ostalih pjesama,dominira sinergija akustike i snolike vibracije odaslane u melodiji cvjetnog uzorka i uhu privlačne teksture,Cherry Blossom Girl.
I premda je Godin opovrgnuo tezu kako naziv banda kao akronim na francuskom označava ljubav,imaginaciju i snivanje,sumnjam da možemo naći bolji opis ili sažetak stilske strukture sastava,njegove suštine i nauma.

PEACHES - The Presidents Of The United States Of America (1995)

Spaljeni alternativci iz Seattlea izmigoljili su na scenu negdje početkom 90ih i potpuno van konteksta grungea servirali svoj zvučni manifest kroz svojstva punka,ali i pop melodičnosti.
Nastupnim albumom pogoditi će bilo odveć šarenog desetljeća i zauzeti mjesto šaljivdžija koji sjajno barataju instrumentima i čiji glazbeni receptori raspiruju mahom zaraznu energiju duhovitih i dobrih namjera.
Prepoznao je to i mnogobrojni puk kojemu hitoidni okus bresaka u istoimenoj pjesmi,savršeno pristaje jednostavnom spoju zabave na otvorenom koja na refrenu prijeti masovnim pogom i stihovnoj zaigranosti garniranom slapstick halucinacijama,dodatno razrađenoj u video spotu gdje svjedočimo nadrealnim sposobnostima članova banda,moćnijih i od ninja napadača koje poraze njihovim okretnim vještinama.
Velika popularnost debitantskog albuma mjeri se kroz triput platinastu nakladu samo u SAD-u,dok će gostujuće gitare odsvirati i Soundgardenov Kim Thayil (Naked And Famous).

"Millions of peaches,peaches for me"



TANGERINE - Led Zeppelin (1970)

Nimalo pretencioznim držim ustvrditi kako su Zeppelini svojim rukopisom,sviračkim manirama i varijacijama uspjeli utjecati i na starije bandove od sebe,pa tako u Tangerine nalazim trenutke kojih se Richards,slučajno ili namjerno,dotakao na albumu Stonesa Black And Blue,a nekako mi djeluje kao da nešto slično čujem i na Some Girls.
Bilo to točno ili ne,prekrasnoj pjesmi sa trećeg albuma engleskih giganata,gotovo je cijeloj forte dao Jimmy Page sjajnim folk akustičnim elementima,te napose divnim solom na pedal steel gitari,začinivši ga wah-wahom,iako country prizvuk gitare do tada netipičan u bandovim obrascima gotovo mami mirisom citrusa u dionicama refrena.
Svetogrđe je izostaviti blagi Plantov vokal i senzibilitet kojim krijepi ritam sekcija,da bi Jones poetični sadržaj upotpunio mandolinom koja se na Pageovu gitaru naslanja poput umorne glave na sigurno rame.

"Tangerine,tangerine
Living reflections from a dream"

APPLETREE - Erykah Badu (1997)

Kombinacijom jazza i hip-hopa,neminovno soula i R&B koordinata,pojava unikatne Teksašanke čiji glas budi nostalgiju za Billie Holiday i same usporedbe puno govore i znače,lansirati će je visoko među zvijezde,što će i sama postati,a isto je razumljivo samo po sebi i bješe zapisano poput predskazanja.
Baduizm je naziv debitantskog albuma,reformatorske groove konverzacije i dimenzije formulirane zajedno sa Robertom Bradfordom,njezinim rođakom,gdje nailazimo na brojne autoričine vrednote - nekoliko pjesama je sama producirala,na Appletree je svirala klavijature,sama otpjevala gotovo sve prateće vokale, te ponešto programirala i ukucavala ritam mašinu.
Spomenuti ću uzgred da su i Rootsi imali prste oko produlcije,a Grammyjima nagrađena pjevačica izuzev naglašene kvalitete,svestranosti i talenta,ponuditi će u ovoj pjesmi samouvjerenost,sigurnost i čvrstinu,te će kliziti glasom niz melodiju šampionski poput Janice 2002. u Salt Lake Cityju.
Badu time će potrajati duže vrijeme,a diva će privući znatiželjne redatelje i oko kamere - posebno mi ostaje u sjećanju uloga dilerice u seriji Božja Ruka uz Rona Perlmana i Danu Delany; no čarobni pjevački stil i glasovne mogućnosti i tvorbe,ostati će nemalo originalni i tek ponekima ostvarivi.

"I don't walk around trying to be what I'm not
I don't waste my time trying to get what you got"

dario b. // 06/07/2025