Bez da pokušavam moralizirati što je opravdano i u kolikoj mjeri,čovjek često zadire i svjesno narušava prostor,a samim tim i egzistenciju,mnogih životinjskih vrsta.

Čini to dobrano i susjedu,čemu svjedočimo evo pogotovo zadnjih godina,ili zbog koristi upravo maliciozno najavljuje osvajanje tuđe rodne grude,pa kako bi nas onda čudilo istrebljivanje i pomor životinjskih jedinki ili vrsta koje mu se nađu na putu,a od kojih ima i najmanje koristi!? Dovoljno je bilo zaviriti u podrum kuće nekadašnjeg visokopozicioniranog političara i ugledati nevjerojatan skup prepariranih ugroženih vrsta i odgovor nam je serviran,a da je pitanje samo višak.

Glazbenici su nam iz potpuno drugih pobuda dočaravali "simbiozu" sa životinjama kroz pjesme (najčešće) dobrih namjera,te slijedi cener osobno mi vrlo dragih i posebnih.

NE PRODAJEM NASMIJEŠENOG PSA - Azra (1982)

U nekoliko je Azrinih pjesama zapaženu vokalnu izvedbu imao Leiner i premda ne smatram kako mu je u ovoj uloga značajnija od Johnnyjeve,mirnom i šetačkom ugođaju pjesme odgovara savršeno,a najljepše zvuči u trenutku kada Štulić glasom izlazi na pozornicu skladbe i nastupi dvoglasje bubnjara i frontmana.
Zapravo vrlo čudna numera,ali sjajno čudna,posebno lijepo osmišljenih i odsviranih gitara čiji je kroj ponajprije razlogom uvrštavanja među deset ovdje favoriziranih,iako moram naglasiti i tekst: kratak i bogat,ocrtava Johanovu snalažljivost i veličinu kombiniranjem slobodnoga stiha sa elementima haiku poezije,uz poseban naglasak na žive riječi i izbor istih.
Band je pogonjen neobuzdanom energijom,talentom i sinergijom trojice članova,sa Štulićem naravno u prvom planu,od početka 80ih nanizao tri studijska remek-djela (Azra,Sunčana Strana Ulice,Filigranski Pločnici) i između ugurao live Ravno Do Dna,koji parira svima u okolici,i prije i kasnije,te čudesno lucidnog Štulića,strahovito darovitog autora cijepljenog protiv simpatičnosti,istaknuo u navodima najzaslužnijih figura u procvatu i šarenilu novovalne scene izuzetno produktivnog desetljeća.
Susret u parku,kojem je kumovao nasmiješeni pas iz stihova pjesme sa filigranskog albuma,ipak bješe bez većeg značaja.

WHEN DOVES CRY - Prince (1984)

Prince svakako spada među elitu koja je značajno pomicala granice,ubrzavala bilo slušatelja i ostavljala bez riječi!
Lista postignuća ili nabrajanje bi bilo podužeg teksta,reći ću tek da je genijalac uspio objediniti pregršt žanrova čak i za trajanja jedne pjesme; jer usvojeno Hendrixovo psihodelično blues baratanje,sintagmu funk kralja Jamesa Browna,te primjerice soul i R&B obrasce svojstvene Stevieju Wonderu,Rayu Charlesu i Marvinu Gayeu,naravno i ne samo to jer je maestro uza sve navedeno,na kup stavio i samo njemu znanu pop komponentu - ishodom svega biti će čudesna lovorikama ovjenčana i perlama ukrašena karijera ovog posebnog umjetnika.
Ovdje smo u 1984. i album (i soundtrack istoimenog filma) Purple Rain osvojiti će sve i sva,u svim pravcima,na svim kontinentima i, najzad,po svim kriterijima,a stvar When Doves Cry,fantastični zalog ukorijenjen u prošlosti,najbolje će prezentirati 80e i nemalo osluškivati budućnost kroz prizmu Princeovog vilenjaštva - osim što je u studiju odsvirao sve instrumente,posložio ritam mašinu i loopove - odlučio je kako bi bas gitara u ovoj fantastičnoj pjesmi zapravo bila višak,pa je nije imao potrebu snimiti.
Ima sad gotovo deset godina da je Prince,poput ptica iz pjesme,zauvijek odletio,ali mogu biti siguran da su te golubice za njim (i za njega) još taj jedan put zaplakale.



THREE LITTLE BIRDS - Bob Marley (1977)

Još jedna pjesma iz ptičje perspektive otpjevana i odsvirana,a također se i sluša vrlo pozitivno,sa smiješkom na licu.
Vjerujem da je općenita percepcija Marleya upravo takva,pozitivna,a zapravo zdrava logika i nalaže takvo određenje,znajući barem ponešto o reggae karizmatiku. Povijest kaže da je Bob morao pobjeći sa rodne Jamajke negdje koncem 1976. nakon što je preživio pokušaj ubojstva,te je,već diljem svijeta zvijezda,izabrao London gdje je snimio najpoznatiji uradak karijere,ploču Exodus,album kojim dominira i politička tematika,nezadovoljstvo (nije li potpuno razumljivo?), ali i mekše obradive podloge (upravo Three Little Birds),kao i seks(ualni) kontekst čiju nježniju stranu doista krasno dočarava dodirima prepuna Turn Your Lights Down Low.
Ne mogu biti siguran,naravno,no rekao bih da je rasta Bob zbilja lijepu pjesmu koja mi je posve razložno na popisu ovog soundtracka - sjajno odsvirana sa kistom miroljubivosti u temi i tonovima klavijatura i klavira,pitomoj i odličnoj gitari,graciozno tekućim pratećim vokalima,te ritmom koji iako je u osnovi reggae,nadilazi granice žanra - napisao jednog divnog jutra sa pripaljenom trubom začinskih trava uz kavu i otud vjetar dobrih vibracija u stihovima.
"Don't worry about a thing, cause every little thing gonna be alright"

I AM THE WALRUS - The Beatles (1967)

Pitati se kako u određenim situacijama radi ljudski mozak i time ulaziti na teren Freuda ili Junga,a što nije moja domena,kao i u tančine odgonetati umjetničke slobode,kreacije i okidače autorovih zamisli,nagona i polazišnih točaka pri formiranju djela,dva su pola savršeno isprepletena u Lennonovoj misteriji acidom natopljenih refleksa i signala iz najsloženijeg ljudskog organa. No i pored tog Johnovog morža koji je zagrizao priličan komad tripa i koji će ga odvesti na čudnovato putovanje,srećom ipak sa povratnom kartom,držim ponajboljim životinjskim tragom u stihovima,posredno zaživjelim u neobičnoj kohabitaciji sa melodijom koja je i maska,i zbilja,i fantazija - no činjenično,nimalo prividno,razotkriva,potvrđuje i manifestira liverpulsku četvorku ne čistom peticom,nego desetkom u domeni popularne glazbe,tražimo li vrednovanje i stvarni doseg.
Temelj genijalnosti prethodno već isukan na površinu,nakon ovih pomaknutih i toliko dobrih taktova,dječaci će nastaviti potvrđivati godinama koje slijede,sve do konca "long and winding roada" grupe,same po sebi senzacije,čiji su i pjesmuljci sa početaka karijere bili znatno iznad prosjeka,uzmemo li u obzir tada formativne godine svih članova banda.
Zanimljivu paralelu povlačim,budući se radi o pjesmi sa "životinjskog soundtracka",kako se Eric Burdon,vođa legendarnih Animalsa,istaknuo "Eggmanom" u stihovima, izgleda neke tajne veze,doista fantastične Johnove životinjske priče.

KROKODILI DOLAZE - Električni Orgazam (1981)

Zadržati ćemo se još malo u nemirnim vodama i motriti gdje su i što smjeraju krokodili iz Giletovih stihova.
Orgazam je urbani sound sa beogradskih platoa,aleja i parkova karakteristično i neobično uprizorio sugestivnom teatralnošću na najdražem mi kompilacijskom albumu,sjajnom Paket Aranžmanu,gdje im društvo pravi selekcija best of prvotimaca iz frendovskih bandova Šarlo Akrobate i Idola.
Uglavnom crno-bijelim vitičastim zvukom,odlikom svih navedenih bandova,uspostavljena je baza zapravo u svim velikim gradskim centrima ondašnje države i tu ofenzivu u kalupu zvukovnih izuzetnosti i nerijetko minimalističkim igrama kroz stihove,a što nalazimo u sirovo energičnoj Krokodili Dolaze,značiti će bez pretjerivanja jednim razvojnim jezikom,razumljivim i znatno dalje od granica po dijagonali Slovenija-Makedonija.
Takav metalni odjek predmetne pjesme zbilja promrzlog ugođaja i sjajno komponirane,od početka do kraja daje dominantu kakvu su ništa bolje znali strukturirati vodeći bandovi zapadnih krajeva,čemu poseban stasiti značaj podvlači fantastična produkcija koja hvata momentum vremena u kojem glazba jednostavno sebe uzdiže iznad prosjeka ondašnje klimave sadašnjosti.

"Krokodili su pojeli sve,i tebe i mene, i njega i nju"

DA MI JE BITI MORSKI PAS - Metak (1980)

Predator splitske grupe Metak zaplivao je vrhovima top ljestvica čim su ga ugledale pučine i radio valovi diljem zemlje.

"Gutao bih sve od reda,ribe,zvijezde i torpeda "

Činjenica kako je Momčilo Popadić,inače veliki prijatelj Mirka Krstičevića,osnivača i basista grupe Metak,potpisnik ne samo ovih stihova,nego i osoba čija je suradnja sa Krstičevićem obimnija od primjerice one sa Oliverom ili Dujmićem,govori puno,ali i ne iznenađuje,jer su se putevi naturaliziranih Splićana (Mirko je rođeni Šibenčanin,a Pope Korčulanin,Blaćanin), upravo tamo spletom okolnosti i spojili.
Metak je bio band nažalost kratkoga vijeka,tek tri godine staža i snimljena dva vrlo dobra albuma,da bi potom odjedrili svaki svojom barkom.
Zvonki hit Da Mi Je Biti Morski Pas ujedno je i najpoznatija stvar grupe, pjesma koja je splitskom Kašteletu,Bačvicama i Trsteniku donijela neočekivanu plimu popularnosti,sastav vinula među zvijezde,no tamo se ipak neće dugo zadržati,jer je raspad uslijedio i prije potvrde senzacije podno Marjana.
Legendarni Jappa će nastaviti iznenađivati albumima iz radinosti njegova studija Tetrapak,Krstičević će operama,filmskom glazbom i glazbom za teatar razgranati talent i klasičnu naobrazbu,dok će stihovi mediteranskog ježinca Popadića stvoriti raspjevani karusel koji još uvijek milji.

"I bio bih na sve spreman,kao prava morska neman"

BULLET WITH BUTTERFLY WINGS - Smashing Pumpkins (1995)

Pumpkinsi ako nisu sami vrh,onda su sasvim blizu trona gitarskih golgetera 90ih,jer slušajući formaciju Corgan/Iha, nemalo puta sam ostao (čak i danas) zatečen karakteristikama izmjena,naočitim prolazima i temama dvojice toreadora u koridi virtuoznosti sa instrumentima koji i podižu prašinu,ali i sviraju dionice koje vode u pobjedu.
Ako ističem favorite u albumima koji su prethodili Mellon Collie And Infinite Sadness (Bullet...pripada navedenoj ploči), dakle sjajnima Gish i Siamese Dream,kristalima glazbenog oblika i koliko bučnim i masivnim,istovremeno emotivnim,nježnim,lelujavim potpisima,istini za volju moram istaknuti veličinu navedenog Mellon Collie...,ostvarenja gdje sijevaju najrazličitije promjene indie/alter premisa; a to jasno ocrtava Bullet..., praktički pjesma u koju stane sva raskoš,talent,individualna domišljatost i metodičnost sastava kao zaokružene cjeline,olovna poput metka i nježna poput leptirovih krila iz svoga imena.
"The world is a vampire", zausti Billy u otvarajućem stihu pjesme i još jednom potvrdi snagu i ekstravagantnost 90ih - naravno uz ovakve asove u naslovnim ulogama.

PIGS (THREE DIFFERENT ONES) - Pink Floyd (1977)

Da učvrstim svoju vjeru u glazbu i oslonim se na odavno izabrane junake,posegnuti sam morao,i smatram to potpuno opravdanim jer ovo je ipak komad sa najživotinjskijeg albuma popularne glazbe,za "roktanjem" koje definira,odnosno proziva aktere kako u trenutku objavljivanja,tako i danas,čak sa znatno izraženijim konotacijama.
Sumarum ostaje Watersov opravdani šamar centrima moći,koliko njihovim pijunima,toliko i nakaradnim lutkarima,ali ajde da izbjegnem bacanje blata po znanim nam svinjolikima - više-manje to ispada lupanje lopticom u zid - glazbeno su pak Pigs gotovo pa savršenstvo u kojemu svaka rola nosi impresivan tumač i osobno mi kotira vrlo visoko među best of prizorima bogatog opusa londonskih čarobnjaka.
Wrightove distopijski prijeteće orgulje kojima se nadovezuje sva ostala pripadajuća maestralnost izvedbe - Gilmourovi pasaži na basu,gitari,efektni talk box dijelovi,zatim odlično Watersovo pjevanje sa izuzetnim podizanjem glasa,korištenje vokodera,te odlično posložene ritam gitare,pa sve do ritmički sjajnog Masona na bubnjevima i općenito suludo dobrih aranžerskih momenata (klavir,cowbell) - sve navedeno oličenje je vjerojatno (po)najboljeg prog-rock ostvarenja uopće.

"And when your hand is on your heart, You're nearly a good laugh"

Izgleda vrlo poznato,zar ne?!



I WANNA BE YOUR DOG - The Stooges (1969)

Pojava Iggyja i ekipe krajnje sirovo psihodeličnog sounda čvrstog uporišta,uskoro će rezultirati dolaskom punk žanra,kojega su Stoogesi doista preteča,predskazavši ga odrješitim,kratkim temama koje udaraju direktno u trbuh.
Poslušnost ljubimca iz naslova,koju Iggy nije imao,ovom sastavu nije nedostajala,ali divlje,skakačke figure na stageu,biti će ujedno element koji su Stooges provukli i kroz zvuk prepoznatljiv i tada rijedak; kada slušamo I Wanna Be Your Dog,osim što (najčešće) linije pjesme vode garažnom rocku i punku,Ashetonov solo pri kraju stvari biti će zvukom na kakav će se pozivati primjerice stoneri kako 70ih,tako i 90ih godina.
Iako Stoogesi nisu potrajali,osim nastupnog istoimenog Stooges albuma,snimili su još Fun House i Raw Power,a to će biti i više nego dovoljno da ostave poseban značaj,trag i karizmu,praktički u svim pravcima bučnijeg predznaka.
Ne znam je li Iggy aluzije u stihovima na igrice domine i podčinjenog i realizirao,ali tog je glasnog psa bilo jako teško držati na uzici.

ALBATROSS - Fleetwood Mac (1968)

Tražeći idealne tonove za fade out ove glazbene priče,sjećanje mi odleti krilima Greenovog Albatrossa,prekrasnog svevremenskog instrumentala sa kraja 60ih.
Fleetwood Mac je sastav koji je,iako promijenivši podosta članova,a posljedično i svirački stil,od godine 1967. kada datira nastanak grupe,pa do konca desetljeća,vođen Peterom Greenom,odličnim gitaristom,bazičnim blues formatom diktirao tempo pjesmama vlastitog potpisa.
Albatross je ipak posebnija među posebnima (nisu li takve primjerice Black Magic Woman ili Need Your Love So Bad?), istinski meditativan gitarski let nad morima u društvu vjetra usmjerenog sunčanoj strani odličnog engleskog banda. Egzotični je to blues dur skale relaksirajućih osobina,koji izuzev savršenog odabira tonova emotivca Greena i njihove putanje,ukrašavaju odmjereni udarci Micka Fleetwooda po timpanima koji daju ritam melodiji brodova svih pomoraca i time ruše mit o imenovanoj ptici kao znaku nevolje.
Znatniju će popularnost band uživati od sredine 70ih dolaskom američkih snaga Nicks/Buckingham,no ovaj instrumentalni darak zauvijek će grijati srca - u danima sretnim,u danima grubim.

dario b. // 06/04/2025