Ljubav slovenske rock-atrakcije Psycho-Path i Obračuna kod HR korala definitivno traje od njihovog prvog albuma, kada smo, za tada živu Heroinu Novu napravili intervju s njima i prvi puta se uživo susreli. Od tada Psycho-Path su izdali četiri albuma, pokupili podosta slovenskih i inozemnih glazbenih nagrada, a u Sloveniji i Europi stekli status iznimne koncertne atrakcije. Kako su u par navrata gostovali u okviru Obračuna na Radiju 042, zahvaljujući uspostavljenoj suradnji, novi CD "Desinvoltura" (More Noise Less Music) nam je pristigao daleko prije službene objavve za Europu, 26. ožujka. U ekskluzivnom razgovoru za u ekskluzivnom razgovoru za Varaždinske Vijesti i Terapiju, Psycho-Path predstavljaju "Desinvolturu" (album za Scott McCloud iz Girls Against Boys navodi : "This is music that could change the face of european rock!") i na svom "ekskluzivnom slovenskom hrvatskom" otvoreno odgovaraju na hrpetinu pitanja, te ujedno otkrivaju puno zanimljivih činjenica vezanih uz svoj rad. POVIJEST I SADAŠNJOST

Kako predstaviti grupu na najkraći mogući način? Mislimo na povijest grupe, članove i određenje onog što svirate? Janez: Psycho-Path smo cetiri entuzijasta Matej ( bubnjevi ), Jernej ( gitara ), Janez ( bas ) i Meli ( vokal ), koji smo vec na pocetku smo doznali, da smo svi najzadovoljniji kad mozemo biti kreativni bez ikakvih granica i ako smo sto vise na putu i sto vise sviramo uzivo. Nas Psycho-put smo poceli prije dobrih deset godina i u to doba izdali jedan EP i cetiri albume i odsvirali nekoliko turneja po Evropi.

Kako nastaje ppath pjesma - da li je to session na probi ili netko donese fragment pjesme bilo tekstualan bilo melodičan pa se dalje pjesma razvija? Jernej: Pa to ti stavrno zavisi od pojedinca in njegove ideje. Ali jedan primjer što se Désinvolture tiče: kako ja držim ja več gitaru u ruci i počnem nešto, da sviram, ne znanm neki riff, dodje u sobu Janez i počne tražiti liniju na basu ili Matej več traži neki beat. Ali oni to rade toliko jako i 'self-confident', da moram i ja da se prilagodim njima, kada počne još Mel sa tune-om i tekstom...onda smo na početku pjesme. No, tako stvari izgledaju iz mog kuta...ali u biti nemamo neke 100% formule...svaki pojedinac ima jak ego (u pozitivnome smislu) pa u tome jeste i odgovor.

Koliko često imate probe, kako dugo traju, kako izgledaju? Čime se krijepite? Melée: Probe imamo dvaput u tjednu, a kad se pripremamo na turneju ili na snimanje i češče - as often as necessary. Traju negde oko 4-5 sata i zavise od toga, da li radimo na novim komadima ili se pripremamo na koncerte. Svaki od nas krijepi se na svoj način. Ja absolviram 3 put tjedno light-weight body building trening za ´opču´ kondiciju i pjevačke vježbe 4 puta tjedno, a i pjevam nonstop - kad sam sama, pogotovo kad vozim.
Kakvi su vjeti u vašoj rehersal room, primjerice novi ste album snimili u sobi za vježbanje, kakvu to tehniku imate s obzirom da je zvuk odličan?? Jernej: Imamo sreću i izkoristili smo priliku, da smo preuredili 'living room' u 'rehearsal room'. Razpolažemo sa kućom usred MS u kojuj Matej već živi, a i ja ću se preselit tamo u budučnosti...e, pa kako nismo imali novaca za studio in kako je u našem 'placu' dovoljno soba in mjesta za snimanje odlućili smo da snimimo. Bend osobno ne razpolaže baš sa nekom tehnikom ali kako su nas The Beatles već naućili, da je sve moguće, ako ti barem malo pomognu prijatelji...Pipi (!!!), Dodo, Drejči, J.Kell, g. Sever, Leon, Ivor i svi ostali : THANK YOU VERY MUCH !!

Kanite li se možda u buduće baviti produkcijom, ponuditi usluge i vlastito iskustvo drugim bandovima? Jernej: Na neki naćin to već radimo u PNC ali šta se tiće produkcije..zašto, da ne...do sada nas nije nitko još pitao ali ako se mene pita: I am available...ali mene stvarno zanima samo produkcija sounda in aranžiranja pjesama, a ne toliko mixing muzike.

Ako se osvrnemo unatrag i vratimo priču na početak vašeg rada, da li bi u tom, početnom trenutku bili zadovoljni da ste znali što ćete sve postići u budućnosti! Matej: Mislim da si nitko na početku ne predstavlja kako to izgleda. Kad pogledam nazad i sjetim se, da nam je samo muzika i sviranje značilo nešto i cjeli drugi dio showa nije nas zanimao odgovor je da. Postigli smo priznanje onih koji muziku slušaju.
Osim nekih hrvatskih glasbenih kritika nitko nikad nije imao ni jedno slabo rječ dosad o našem radu. Puno smo imali recenzija u Austriji, Njemačkoj, u Skandinaviji, Italiji ... ma svugdje gdje smo svirali...

Kako gledate na dosadašnje albume, postoji li najbolji, najdraži, najbolje pjesme i tome slično...? Melée: Pa ja mislim, da svaki album ima svoje mjesto i svoju svrhu u našoj diskografiji. "Jiu Jitsu" ti je kao neki ´monolit´, a one-shot-record, prva psiho-erupcija, koje baza je gusti kitarski zvučni zid - naš (pravi) prvenac. "Autoerotic" je kompleksniji i raznovrstniji, ima više melodija - možda je i malo više ´poppy´. "Terminal" je naš ´konceptualni´ album, kako je bio napravljen kao soundtrack za istoimenu plesnu predstavu. Pružio nam je mogučnost, da eksperimentiramo malo više nego obično, jer nismo bili vezani na klasičnu song-strukturu (i duzinu) + činjenica, da je nastajao paralelno sa predstavom dala mu je neku specialnu atmosferu otvorenosti. A koji mi je album najdraži? Pa iskreno, poslednji: "Désinvoltura", jer mislim, da smo po prvi put bili zaista slobodni (ili smo bar počeli biti slobodni) kod stvaranja muzike. Time mislim reči, da smo kao bend sazrijeli, znamo drug drugoga, znamo pasti u ´synch´, znamo kako da se međusobno poduprijemo muzički itd. A od dosadašnjih albuma? Pa svi su mi dragi, ali najdraži mi je valjda "Terminal". A najdraže pjesme: to jako variira i zavisi od mog trenutačnog razpoloženja ili faze, kroz koju prolazim. Ternutačno su to: sa "Jiu Jitsu" CHUG-A-LUG, sa "Autoerotic" MACHINA DEL TIEMPO, sa "Terminal" DESPITE THIS WE STILL CONTROL THE SKIES (i - zauvek - AIR RAGER).

NOVI ALBUM

Što znači "desinvoltura"? Melée: Pa ´désinvoltura´ (tako kako je razume njemački pisac Ernst Jünger - a to je i značenje, kojega mi intendiramo) ti je stanje (uma), u kojem si na neki način ´nedotakljiv´; meci se odbijaju od tebe, mozes prolazit kroz minsko polje, sve oko tebe eksplozije, a ti izađeš na drugom kraju neozleđen. A to zbog toga, jer nemaš više šta izgubiti, pa ideš na pun riziko. And the gods reward you for it ... Meni osobno to znači onaj moment u životu, kad zaista doznaš tko i što si...

Zasto je doslo do promjene u članstvu grupe? Melée: Zbog toga, jer je naš drugi gitarist (Denis) odlučio, da če se posvetiti familiarnom životu. Nije lako ustrajati u tom skoro ´šizofrenom´ načinu života, kojeg su muzičari našeg kova (citaj: ne baš komercialno usmjereni) primorani živjeti - moraš zaista voljeti ne samo muziku odnosno stvaranje muzike, nego i taj ´being-on-the-road´ lifestyle i sva odricanja, koje donosi sa sobom...
Kako to da su ste odlučili na do sad prvog "službenog" izdavača i zašto baš "more noise less music"? Kakve su njihove obveze prema vama i vaše prema njihovima i na koji način je to "regulirano" s obzirom da se radi o internacionalnoj "suradnji"? Melée:E pa, kao več toliko puta u našoj karieri, preko odnosno zbog prijateljstva. Kad je zbog - još uvijek trajajučeg - prilično katastrofalnog stanja u muzičkoj industriji propao naš ugovor sa jednom major izdavačkom kučom (koje ne želimo imenovati, jer nije bitno - u to vrijeme su se svim malim bendovima kod majora događale iste stvari: ako nisi bio ´a sure thing´ što se tiče komercialnog uspjeha, bio si skoro automatički ´pušten´ iz ugovora), odlučili smo se radikalno promjeniti taktiku. Naše iskustvo u tom biznisu je takvo, da mali nezavisni izdavači rade sa puno više entuziazma i na bazi, koja je u našim očima puno bolja izlazna točka za kreativni rad, naime na prijateljskoj. Tako smo se odlučili projekt našeg četvrtog albuma izvesti zajedno sa berlinskim izdavačem More Noise Less Music (aka Dietmarom Storkom), koji je več duže imao želju osnovati label i je u nama video idealni bend, sa kojim če to konačno uraditi (prije toga je - i to radi još uvijek - sakupljao izkustva kao koncertni promotor u Berlinu i kao muzički novinar). Naš deal ti je 50:50 što se tiče ulaganja, a što se tiče obaveza: na nas je, da obavimo sve, što bendovi uobičajeno rade (snimanje i promoviranje ploče, koncertiranje...) + da surađujemo i u funkciji ko-meneždera, a izdavač pored izdavačkih obaveza preuzima i neke od bookersko-menedžerskih obaveza za nas Od maja ove godine poslovni če se aspekat naše internacionalne suradnje malo pojednostaviti, jer čemo i mi biti dio EU, pa neče više trebat importirati/eksportirati. Pored toga nas kao distributer (worldwide) zatsupa Southern, što nam još više otvara vrata u sve smjeri...

Da li u Sloveniji postoji izdavač za kojeg bi izdali album, zašto to do sad niste? Matej: Ne postoji. Izdavač morao bi imati ruke svugdje tamo gdje je ovaj band več bio. (Srednja Evropa, Italija, Balkan, Skandinavija, Benelux)

Slažete li se s konstatacijom da je na vašem novom albumu prisutan utjecaj grupa GIRLS AGAINST BOYS i QOTSA? Janez: Sigurno je izmedju drugoga prisutan i utjecaj tih grupa, jer inspiracija dolazi iz razlicitih strana (sigurno ne samo iz muzike, ali to nije tako ocito). Ali u cijelom procesu stvaranja muzike, inspiracija je samo pocetak. Sve sto se dogodi u narednim fazama, ovisi o osobnom "feelingu" svakog clana posebno i o homogenosti medju njima. Tako da se na kraju u svakoj pjesmi osijeti neki odredjeni "state of mind" svih clanova grupe, a fragmentirano i njihovih inspiracija.

Pitanje za Meli - zašto ne voliš davati interpretacije tekstova pjesama ili objašnjenja o čemu one govore? Melée: Za mene su tekstovi ´otvorene forme´, koje nemaju nekakvo definitivno (odnosno samo jedno) značenje. Nastaju skoro uvek po principu ´cut-up´- metode á la W.S. Burroughs i funkcioniraju kao scenariji za moguče filmove - a iz jednog te istog scenarija može nastati puno različitih filmova. Ja ih volim držati otvorene, tako da kod svake izvedbe uživo imam šansu ´uroniti´ u drugu verziju ´filma´. I želim da i publika ima tu mogučnost. Najviše što mogu odnosno želim reči o tekstovima, je opis neke opče atmosfere, koju za mene transportira neki tekst ili (moguči) izvor inspiracije, situaciju, u kojoj se za mene ´sestavio´...sve ostalo je ´variabla´
+Vaš izdavač rekao nam je da smo učinili veliku stvar, odn. da je raritet vidjeti te na fotografiji s pivom u ruci (kada ste gostovali u studiju radija 042)- da li ne voliš pivo ili se ne voliš slikati s pivom? Zaista rijetko pijem pivo - nisam baš fen. Ali nije mi bio problem pojaviti se s pivom na nekoj fotki, jer je bila rezultat spontane akcije. Nikad ne bi propagirala pivo... (osim neko japansko...:)) čak ni tekile, koja je moj ´poison of choice´...jer mislim, da niko ne treba odnosno da svaki treba sam da nađe - ako to uopče hoče - svoj individualni poticaj za izbor svog osobnog ´poison of choice´.

Kako bi vi svojim riječima predstavili slušateljima "Desinvolturu"? Janez: "Desinvoltura" je album, kojeg smo stvarali preko razdoblja od tri godine. Velicina pjesama je bila napisanih na pocetku ovog razdoblja, i to nam je dalo mogucnost da ih (vise nego obicno prije izlaska albuma) sviramo uzivo, a to je najbolji nacin sazrijevanja jedne ili vise pjesama. (forma, groove ). Mislim, da je zbog toga, a i zbog svih ostalih iskustava koje smo dobili usput, "Desinvoltura" najzrijeliji Psycho-Path album.

Kakva će biti promocija albuma? Da li su nastupi dogovoreni?
Janez: Promocija albuma je vec pocela, a za to se u Evropi brine nasa izdavacka kuca "MNLM Recordings" i izdavacka kuca "Exile on Mainstream", koji zajedno sa "Southern Records", za nas, cine manju promocijsku, distribucijsku i booking mrezu. A u Sloveniji se za promociju i booking brine Sandi Maver iz RockVibe Music Promotions. Vecina promocijskih koncerata za Sloveniju je vec dogovorenih, i ce trajat od kraja treceg mjeseca do kraja cetvrtog mjeseca in nesto jos u petome mjesecu. Posle toga su dogovoreni veci promocijskih koncerti u Berlinu i u Pragi, a za preko ljeta se jos dogovaramo za nekoliko festivala po Evropi. A najveca Evropska promocija albuma dolazi u jesen i za tad se vec priprema veca turneja po cijeloj Evropi.

TURNEJE, NAGRADE

Kakve ste do sad nagrade pokupili u Sloveniji (erkvivalenti hrvatskom Porinu i Crnom mačku) i da li očekujete isto s novim albumom? Jernej: Dobro, bilo je to nekoliko nagrada...dobili smo i Bumerang za naj bend godine 2000 i 2001. To je neki ekvivalent C.M., nagradu Zlati petelin (á la Porin) za naj cover art, kojeg je u stvari primio Jure Sotler za 'Autoerotic' cover. Nagrada za Désinvolturo ? Pa sa nagradama ti je ko sa parama, koje nađeš u džepu kratkih gača, kada jih obučeš kad dodje leto...opće jih nisi očekivao ali si sretan što jih sada imaš i brzo jih spičkaš za piće sa prijateljima...i život ide dalje.

A koje su, po vama, najznačajnije inozemne potvrde vaše glazbe (nagrade, sudjelovanja na kompilacijama...)? Jernej: Pa to ti je isto kao sa onim parama, samo da su to devize...ma, ne...ima puno toga ali znaš to nisu laka pitanja, kada je ambicija odgovor...logično tome je da je svaki napredak već nagrada.

Koliko financijski imate isplativost bavljanja glazbom koju vi radite? Možete li nam otkriti kakav je odnos između "financijskih priljeva" za grupu ako se oni podijele na, npr. prihode od izdanja, izvođačke tantijema, prihode od turneja? Može li uopće band poput vas živjeti isključivo od glazbe? Matej: Mi bi mogli (pre)živjeti od glasbe ako bi imali svake godine 150 nastupa a to znači da u životu ne bih mogli raditi stvari koje radimo sada.
Priliv imamo samo od nastupa i povremeno kakvih sponzora ali to nije više nego nekih 500 € godišnje. Samo-izdanja, snimanja in život benda (potrošni materiali,promo materiali in troškovi "rehearsal room-a" i ljudi koji rade za nas) iznose godišnje od 8000 - 10.000 €. Ako su svi troškovi na nuli i puno sviramo, onda bi novac podjelili. Mislim, da je to bilo nazadnje u doba, kad smo svirali Terminal predstave.

Kroz cijelo vrijeme vašeg postojanja najviše ste u svemu djelovali upravo vi sami - omoti, izdanja, plakati, spotovi, produkcija - koliko je to prednost a koliko nedostatak i želite li to promijeniti??? Janez: Istina je da smo, i jos uvijek radimo,ili volimo biti prisutni kad se radi, bilo kakav artwork u vezi s bendom. Bitno nam je, da se u svemu osjeti Psycho feeling, ako je to plakat ili samo banner za internetnu stranicu. Ali mora se reci, da smo na nasem putu upoznali nekoliko ljudi s kojima volimo raditi, jer jednostavno i oni sami imaju nama slican osjecaj za estetiku. Tako na bazi dobre kemije cesto radimo s istim ljudima na razlicitim projektima. Naprimjer omote za "Autoerotic" i "Terminal" smo radili sa grupom "Kladivo" iz Ljubljane odnosno sa Jurcom Sotlerom, artwork za "Desinvolturu", plakate i fotografije nam je napravio Luka Kase koji radi i vodi multimedialnu grupu "Brigada", a sad radimo sa Venom Jemersićom (treci put sa njim!) videospot...A sta se tice produkcije je istina da smo sve dosadasnje albume producirali sa J.Kellom, tako da smo i "Desinvolturu" radili sa njime, jedino da smo ovaj put bili mi vise u ulogi producenta, a on vise u ulozi snimatelja albuma. Prednost cijelog tog kontroliranog procesa je da uspijes dobit nekakvu zaokruzenu cijelinu u vlastitom stilu, sta je po mojem misljenju isto tako bitno, kako i stvaranje vlastite glazbe. Ali je nedostatak pri tome koristenje svih rezerava vlastite energije i vremena.

Bili ste više puta na turnejama po Europi... Kakvo je to iskustvo, koja su najznačajnija imena s kojima ste nastupali? Janez: Turneje su uvijek izuzetno iskustvo za bend i za svakog clana posebno. Prvo kao prvo je na turneji bend sam, sta znaci da moraju svi clanovi konstanto ici u kompromise, jer svaki ovisi o svakome. Ta iskustva ljudi jako zblizuju, ali se u procesu cesto moraju zagladiti ostri rubovi. Pored toga je i tempo svake turneje jako intenzivan i iscrpljujuc. Svaki dan pocinje i zavrsava ujutro, tako da za spavanje ne ostane bas puno vremena i drugi dan moras opet doci do iduceg grada i odsvirat svoj set sa vise od 100% energije. To je zivotni stil kojeg moras absolutno volit i onda je sve izvrsno, jer je svaki novi dan i svaki novi nastup avantura za sebe. Posebno iskustvo je bila turneja sa Girls Against Boys. Pocela je u Hamburgu gdje su nas uspjeli vec prvi dan opljackati , ali smo se uspjeli brzo skupiti i turneja je svejedno ispala super zabavna. A inace smo svirali vec s puno razlicitih bendova na najrazlicitijim mjestima, medju ostalima sa QOTSA, Unsane, Faith no More, Dälek, Come, Last Days of April, Favez, Chokebore, mnoštvo malih nepoznatih -a kvalitetnih- bendova (u ovim prostorima), pa i sa Rammstein i Guano Apes...
Na koji način se dolazi u priliku otići svirati u inozemstvo? Mnoštvo kontakata, slanja informacija, materijala, CD-a ili nešto drugo?!?!?! Janez: Da bi dosao do koncerata u inozemstvu, moras imat odredjene kontakte, a te dobis sa upornim skupljanjem informacija preko razlicitih medija, slanjem svog materiala razlicitim ljudima a i upoznavanjem sebi slicnih ljudi. Poslednje se najcesce dogodi na razlicitim festivalima, gdje imas mogucnost popricati sa glazbenicima o njihovim iskustvima i tako skupljati informacije o novim glazbenim kanalima. Preko njih onda opet saljes material i tako dalje.
Ima li kakva manje poznata a zanimljiva priča, bizarnost ili događaj kojeg ste doživjeli kao grupa? Jernej: Ima toga puno: od svirke u Caltanisseti, Sicilija, koljevki sicilijanske mafije (tako kažu Sicilijanci!), od bizarnih hotela do još bizarnijih privatnih smještaja, imate i provaljivanje u kombi (srećom ni jedan instrument ili pojačalo nije bilo ukrađeno). A ceste Norveške pune koze i ovaca (čak i u tunelima)

Bez čega ne idete na turneje, a sa čime se vraćate sa turneja? Melée: Ja ne idem bez barem jedne knjige Jamesa Ellroya, a nikako bez "The Art of War" Sun Tzuja, mog CD-playera, mog ´odabranog otrova´ i mojih bootseva. A vračam se obično sa još više muzike, knjiga i DVDja. Jernej: Sa hrpom muzike, loptom i spavaćom vrećom. A vraćamo se ! To je najbitnije, da bih mogli opet nazad !

HRVATSKA

U kakvim dojmovima su vam ostali dosadašnji nastupi u hrvatskoj i reakcije publike? Janez: U hrvatskoj smo nastupili nekoliko puta, ali je od toga bila vecina sa predstavom "Terminal". Odzivi na tu predstavu su bili sa strane medija i od publike, svugdje jako dobri. A vlastite koncerte smo u hrvatskoj odsvirali samo dvaput, i to dvaput u Zagrebu. Prvi put smo svirali sami u Mocvari, a drugi put kao predgrupa GvsB u Ksetu, gdje je bilo ljudi do krova i izuzetna atmosfera za svirku. Jos smo na kraju sa GvsB, prijeteljima iz hrvatske i nekolicinom publike dobro zatulumarili u nekakvom raspalom bircu na Savi. Izvrsno...
Kako tumačite prilično slabo zanimanje naše publike za slovenske grupe dok je u sloveniji i prema vama a i prema grupama iz hr situacija obrnuta? Janez: Nemam pojma....
Kada ide hrvatska promocija, znate li tko će biti distributer?
Janez: Hrvatska promocija bi trebala poceti odmah kad se dogovorimo za distribuciju kod vas. Trenutacno jos odlucujemo koju bi bilo najbolje uzet, jer kako Southern jos nema hrvatskog distributera, je na nama da odlucimo ko bi bio najbolji za bend naseg profila. To ce se sigurno dogodit u roku mjesec dana, tako da ce album najvjerovatnije biti u ducanima u mjesecu maju.
Pratite li hrvatsku scenu, ima li koje ime/autor/izvođač koji vam se sviđa? Jernej: Pa pratimo nešto...Radio Free Isaac (bili) su izvrstni, onaj Set (koji je producirao novi album od N'Toka...N'Toko je sli hip hop acter u 'Anticon' maniri) je strašan ! Poznajemo i ove bendove koji su svirali u MIKK M. Sobota (Buttshaperz, Erotic Billjan)...nastupili smo sa Let3, HP, Overflow, Bambi Molesters i još puno toga...no, da su Idoli iz Hrvatske bili bi mi najdraži hrvatski bend. Slušali smo i prije, za vrijeme juge, puno stvari. Ali najviše je u Sloveniji poznata Cro estrada, tako da...Hrvatska: dva poena.

SLOVENIJA

Slovenska scena danas. Koga smatrate vrijednim pozornosti? Jernej: Svi i svako je vrijedan pozornosti ili je to metal, hip-hop, alter, estrada ili whatever ! Pa kako već poznajete neka imena (Elvis Jackson, Laibach, Rotor...)...ja bih izdvojijo Manul, Kleemar, Sphericube, Dezurni krivci, Unlisted (svi nasi hommies!) ovde su jos N'Toko, Dani Kavaš, Lolita, Samo Boris&dj d-EZ, ajme nije to baš zahvalno jer uvjek nekoga zaboravljaš...Magnifico nije loš ...

Da li je scena u Sloveniji adekvatno zastupljena u medijima i kojima? Melée: To ti je duga priča i zavisi ne toliko samo od medija, koliko zavisi od benda i njegovih suradnika, beri: menedžera, bookera. Jer bez jako upornog rada i upozoravanja na muziku, koja se nalazi izvan ili na rubu mainstreama, mediji sami po sebi uopče ne bih istraživali tu sferu muzike. Odgovor bi onda morao glasiti: ako se potrudiš, dobit češ i reakciju sa strane medija. Ne mogu baš reči, da imamo specializovane revije ili emisije za alternativnu muziku (osim revije Muska, koja ima širi spektar i fanzina odnosno e-zina), ali imaš unutar mainstream medija rubrike i emisije, koje pokrivaju i taj segment muzike (večina dnevnih časopisa i tjednika, life-style revija + emisije kao Videospotnice na nacionalki, Music Nonstop na Kanalu A, i muzičke emisije po lokalnim TV-stanicama...). Činjenica ostaje, da muzički mediji u Sloveniji nisu i ne mogu biti dovoljno specializovani, jer je tržište premalo.

Kakva je vaš status u Sloveniji, gdje se smještate unutar cjelokupne slovenske glazbene scene? Melée: Pa ja mislim, da imamo neku vlastitu ´nišu´ unutar slovenske glazbene scene i to je u mojim očima prilično ´honorable´ pozicija. Nismo mainstream, a nismo ni (´najtamniji´) underground, baza nam je u Sloveniji, a ne definiramo se kao slovenski band, nego prosto kao ROCK bend. Naš je pristup globalan. Postojimo več 10 godina i u tom vremenu bili smo primečeni tako sa strane alternativne kulture, kao i sa strane mainstream medija i dobili od obje strane respektabilnu porciju priznanja. Imamo svoju publiku, koja nas prati od početka, a mislim, da smo svakom novom pločom dobivali odnosno dobivamo nove slušatelje iz prilično različitih ´sfera´ (mislim, da je naša muzika otvorena za različite intepretacije i pristupe i da može pritegnuti ljudi različitih kova) i to mi se čini jako cool.

OSTALO

Kako se mogu nabaviti vaši dosadašnji albumi (nema distribucije u Hrvatskoj)? Jernej: Za sada (!) putem mailordera (www.psycho-path.com)... no, ako je u pitanju Désinvoltura onaj koji ili ona koja želi doći do našeg cd-ja jeftinije i brže neka potraži cd na Amazon.de ili Flight13 ili Coretxu...ako to ne ide onda kontaktirajte mailom na ili naš label.

Jednom ste rekli- "na glazbu gledamo drugačije, tražimo glazbu koja govori kako naprijed". Tko po vama danas u svijetu svira takvu glazbu? Melée: Ima prilično dosta bendova/pojedinca, koji po nama sviraju muziku, koja govori kako naprijed odnosno, koja ja OTVORENA. Time mislim pogotovo na slobodu od bilo kakvih žanrskih ograničenja (što ne znači, da se ti bendovi/pojedinci ne poslužuju žanrskih prijema, ali nisu robovi žanrova ili trendova, nego jih reinterpretiraju, mutiraju, miješaju...). Mogla bih sad nabrojavati imena, ali ne znam da li to ima puno smisla. Važnijim mi se čini razjasniti što za mene, za nas, znači ´napredno´: napredno ne znači nužno ´radikalno drukčije´ ili ´upadljivo (tehnički) inovativno´, puno važniji je faktor ´autentičnosti´ (zaista NOVE, još nikad čuvene muzike iako nema i ne može biti), koja se odnosi na bendovu ili pojedničevu vlastitu, specifičnu mješavinu/stil i(!) na iskrenost, sa kojom stvara svoju muziku - za mene je dobra muzika još uvijek ona, u koju je netko investirao prilično puno ´blood&sweat&tears´ i u kojoj to i čuješ.

VSI: Što članovi ppath rade u životu osim bavljenja glazbom? Melée: Ja radim kao docentica na germanističkom odjelu pedagoškog fakulteta, a pored toga sam i doživotni filmofil i ´samuraj´ po duši. Jernej: Ja sam konceptualni umjetnik. Moje je područje umjetnost bez umjetnosti. Trenutačno radim na projektu 'Diploma' (Fakulteta za socialno delo). Pored toga zadužen sam da 'mašina' PNC funkcionira kako treba. Matej¬: Radim, studiram in sad još pokušavam bit dobar otac. Jernej: Janez se bavi web designom i završava Pedagoški fakultet u MB.

Možete li danas svojim statusom doći do povoljnijih instrumenata, uvjeta za snimanje spotova, sponzora i koliko vam to treba/uspijeva?
Janez: Mi smo cijelo vrijeme pokusavali dobit sponzorska sredstva od nasih lokalnih zajednica ali smo se prijavljivali i na razlicite drzavne razpise za odredjene fondacije u muzickom resoru. Tako smo svake godine dobili nesto para od lendavske zajednice ( koje smo obicno odmah ulozili u iduci projekt ), tu i tamo smo dobili nesto od privatnih sponzora, a nekoliko puta smo dobili i djelomicno sponzorstvo, ili subvenciju, od TV Slovenija za snimanje videospota. Na taj nacin onda dobis kameru, nekoliko radnika i nesto od potrosnog materiala besplatno, a rezisera, montazera i sve ostale troskove platis sam. Na kraju je jos uvijek prilicno skupo, ali imas mogucnost, razmjerima prikladno, jeftino doci do filmske kamere, sta je vec veliki plus kod snimanja videospota. Sta se tice sponzorstava u obliku instrumenata i potrosnog materiala, nas je dosad sponzorirao jedino "SEVER Guitars&Basses" iz Izole. Meni je jako povoljno napravio bas kitaru po mojim mjerilima, a tu i tamo nas zalaze i zicama. Trebam spomenut da nam je i za snimanje albuma na vise od mjesec dana posudio svoji mjesaljku ( mixing console ), s cime nam je stvarno jako pomogao.
Tako da je absolutna iluzija, da bi zbog odredjenog statusa sponzori dosli sami do nas, nego smo dobili vise prijateljsku pomoc od spomenutog muzickog entuzijasta a ostalo smo si priborili sami sa intenzivnim trazenjem subvencija i sponzorstava.

Prekmurje -noise conspiracy - što ima u prekmurju pogodno za razvitak ovog pravca, pokreta? Jernej: Pa imamo talentirane pojedince (Kleemar) i grupe (Dežurni krivci, Manul, Sphericube, Unlisted...rađaju se još novi), scenu oko kluba MIKK (Tomica, Ivor), festival 'Te Mikka ?'..svima njima treba samo puno kontinuitete, jer potencial je već tu i to kakav ! Psycho-Path smo ovdje, ko neki 'mentori' ili šta ja znam, dajemo 'know-how' svojim ljudima...Prekmurje je zanimljivo mjesto na zemlji: nemamo ništa ali imamo sve ! U kratkome će funkcionirati www.p-n-c.org, pa ćemo tako biti još bliže svjetu.

Internet adresa grupe, koliko je bitna u samom radu prisutnost na internetu? Janez: Prednosti i nedostatci interneta se mogu vidjet s vise razlicitih strana. U svakom primjeru je internetni medij trenutacno najjaci medij u svijetu, i je bas zbog toga nepogrijesljiv dio nase promocije. Ali treba biti svjestan, da se zbog internetnog piratstva proda znatno manje albuma nego prije, sta uzrokuje velike probleme na samo nama, nego cijelom glazbenom poslu. Istina je, da su svi nosioci zvuka u poslednjih nekoliko godina bili jako precijenjeni, sta znaci da su bili, i jos uvijek jesu, bezobrazno skupi. Samo piratstvo je zbog toga na neki nacin opravdano, ali je realna vrijednost umjetnickog rada pala na smijesnu razinu. Jedino sta bend u ovom momentu pored zastite kopiranja ( koja ionako hekerima ne predstavlja veliki problem ) moze napravit je, da se potrudi oko dizajna omota i da s time dodatno stimulira slusatelje, da kupe CD.
Imate li i jeste li ikada napravili koju pjesmu na slovenskom jeziku? Melée: Jesmo, u početnoj fazi. Imali smo slovensku verziju pesme DIS sa "Kiss&Kill-Trax", ali nikad nije bila ´fiksirana´ na ploči.

Iskustva iz nastupa Unutar predstave "Terminal", da li i dalje sudjelujete u projektu i koliko vam se cijela priča svidjela/isplatila te da li je bilo sličnih ponuda, te biste li ih s veseljem prihvatili??? Melée: Da bih projekt još trajao, mislim, da bismo još uvijek rado surađivali odnosno nastupali, jer je svirati u toj specialnoj konstelaciji jedinstveno izkustvo. Svakako smo otvoreni za suradnje tog tipa, kao i za suradnju na kakvom filmskom projektu (jednog več imamo za sobom: "Varuh meje", režiserke Maje Weiss)...mi ti volimo ´crossover´ princip u svim oblicima.

Ima li kakva važna stvar koju treba istaknuti a da smo je zaboravili...
Ili, vaša poruka ljudima koji još nisu imali prilike doživjeti vas putem albuma ili uživo...? Melée: Slušati muziku je nešto aktivno i eksplorativno - go and dig your own tunnel thru the musical chaosmos.
Jernej: Nadam se da ćemu uspjeti koncertirati barem nešto malo u ljepoj vašoj, nadam se da ćemo se uspjeti su živo predstaviti djevojkama in ostalim u Hrvatskoj....Koprivnici, Varaždinu, Zagrebu itd. ... na moru ne bi bilo loše. Poruka ? Keep your cool ! Matej: Malo je ljudi kome je žao da su posjetili naš koncert.Nije važno dali je to što sviramo vaša omiljena muzika ili ne.Važno je šta osječaš , kad se relaxiraš i slušaš.

okhrk // 02/04/2004