Psycho-path, sasvim slučajno pratim, skoro od samih njihovih početaka. Prije pet godina prvi puta sam ih uživo gledao kao predgrupu Girls Against Boys u ljubljanskom K4. Bili su bučni, zvučali su močno ko pravi "svjetski" bend, ili bolje rečeno njujorški noise bend. Oduševljen njihovim nastupom, kupio sam njihov prvi uradak, kazetu "Kiss & Kill Trax", koja se sastoji od četiri pjesme, a traka bi se zasigurno potpuno izlizala, da nisu izdali odličan prvijenac "Jiu-Jitsu".

Ponovo sam ih imao priliku vidjeti uživo na "Hoškoj prebuji" sljedeće godine, i to na otvorenom, gdje su zvučali stvarno fantastično. Sve od tog trenutka čekao sam da ih neki hrvatski organizator dovede u naše krajeve. Trebalo je dosta dugo čekati, ali na kraju smo i dočekali. Kad sam vidio najavu za njihov koncert, oduševila me činjenica da ću ponovo uživo vidjeti jedan od omiljenih bendova uopće.

Početak večeri mirisao je na totalnu katastrofu jer ljudi i nije bilo baš previše. Srećom po one koji dolaze na koncerte u vrijeme zakazano na plakatu, Močvara je odlučila prestati čekati da se skupi ljudi (što ostali zagrebački i hrvatski klubovi još uvijek prakticiraju) tako da je vrlo dobra domaća post-rock skupina H'aia, započela svirku doslovno pred pet ljudi. Oni su svoj dio odradili stvarno dobro, vjerojatno sretni da uopće imaju gdje svirati. Mene su podsjetili na američke Golden (ako to nekome nešto znači), spajajući korijene hard rocka sa novijim izričajima. Kratka pauza (u kojoj je bilo po mojem izboru JSBX-a, Girls Against Boys, Make Up, Fugazi, Sonic Youth i drugih - op.a.), i na scenu dolaze Psycho-path. Do tog se trenutka već okupilo i pedesetak ljudi, možda i malo više, tako da me i nije bilo pretjerano sram. Pitate se zašto bi se ja sramio? E, pa sramim se nad hrvatskim/zagrebačkim neznanjem i nepoznavanjem jednog od najaktualnijih bendova iz susjedne nam zemlje. To još i nebi bilo tolko strašno, da je cijena karte bila veća, ovak za pišljivih 20 kuna, to je bio koncert koji se nije smio propustiti.

Dakle, Psycho-path, počinju žestoko s "B.T.W.", jednom starijom pjesmom, da bi nakon toga naglasak dali na novije pjesme i to s posljednjeg cd-a "Terminal", ubacujući povremeno pokoju stariju pjesmu. Pjevačica, Meli, uspostavlja kontakt s publikom, a u pauzi između pjesama, lagano potegne nešto iz pljoske (!?), ostatak ekipe potpuno se predao svirci i čini se da se odlično zabavljaju. Zvuk je odličan, zahvaljujući ponajprije njihovom "čovjeku od mix-pulta". Gitara bruji, bubanj pršti, bas valja, a ima i nešto semplova ubačenih na novijim pjesmama. Jednu od starijih pjesama, mislim da "Ow, Eddy", posvetili su, mojim dobrim prijateljima i poznanicima, braći Bađun i braći Ciglenečki, koji su ih furali na svojim radio emisijama, još dok niko za njih nije znao ni u "deželi", a kamoli u "lijepoj našoj". Kako je koncert odmicao, atmosfera je bila sve bolja i bolja. Nakon seta pjesama s "Terminala" ("Despite This We Still Control The Skies" /koja je čisti trip hop u Portishead stilu/, "New Fun" i "Fun"), predstavili su i par novih pjesama (pod radnim naslovima "Exploit", "Homegrown" i "Gut Level"), da bi završili sa "Air Rager" (pjesmom na kojoj u originalu prateće vokale "izgovara" Scott McCloud iz Girls Against Boys) i posvetili je nedavnim događajima u Americi. ...NEVER EXIT A MOVING AEROPLANE... Na inzistiranje malobrojne, ali vrlo bučne publike, vratili su se i odsvirali, mislim, "Recognition" i odličnu staru "Breather on the Phone". WANNA SEE INSIDE A PSYCHOSIS?
To je bilo to, nakon svega sat i nešto malo, jer, kako sami kažu u jednoj od pjesama TOO MUCH OF A GOOD THING CAN REALLY FUCK YOU UP! Fenomenalno!!!

Iako su se na početku njihove karijere povlačile paralele i usporedbe sa Sonic Youth, Jesus Lizard, Cop Shoot Cop i drugima, jedno je sigurno. Psycho-path danas imaju svoj zvuk, poseban "psiho-sound" i da su negdje na "zapadu" već bi bilo bendova koji bi se furali na njih i kopirali taj zvuk. Ovak im, nažalost zasad, preostaje usrećivati svojom glazbom, u prvom redu sebe, pa onda i nas malobrojne.
Kasnije mi je Meli rekla, kad sam je pitao zašto sviraju tolko malo stvari s "Jiu-jitsu" albuma, da su ih te večeri svirali i više nego obično.

pedja // 20/11/2001

> vidi sve fotke // see all photos