home > interwju > IVAN VELJAČA (SKAUT)

kontakt | search |

IVAN VELJAČA (SKAUT)

' Ja mislim da sam samo direktan ali na malo, namjerno, podrugljiv način. To što kad u tekstu kažem - kreten, to je vulgarno samo zato što ja to s guštom izgovaram . :)'. Pričamo sa Veljom o novom (fenomenalnom) trećem albumu Skaut koji promociju ima sutra u srijedu u Vintage Industrial Baru.

Folka, zagrebački kvart pun 'limenki' od zgrada, neke od njih su predviđene za rušenje, a Coca-Cola ima svoju univerzalnu podružnicu samo 100 m dalje tik na Slavonskoj aveniji. Tamo sam živio skoro pa 10 godina i upoznao Ivana Veljaču i Gordana Dragića kad su taman objavili debi album "Nož za dvoje". Prvi put sam ih gledao na Kulturijadi u Boogaloo 2006. i vau! Super bend. Svidjeli su me se od prve, a od tad smo uspostavivši kontakte, postali i jako dobri poznanici, puno bolji nego što se ljudi skontaju nakon par piva ispred dućana, Dione na Folki i obližnjem parkiću gdje se skuplja ergela žicara. Ja čak nisam u svojoj rockerskoj alternativi isprve niti pomišljao da je Veljo brat Jelene Veljače, on mi to nikad nije spominjao, to sam saznao kasnije, a moram reći da cjenim, čitam i volim Jelenine kolumne u Jutarnjem listu, uopće nisu bezazlene. Čovjek može puno naučiti ako je dovoljno pribran. I uopće ne pripadam onom klatežu koji se zbog 'neznamčega' ograđuje od normale/nenormale, nekakve sablažnjivosti, takoreći lažnog morala eksplicitnosti, a najviše što vrijeđa individualnost jest licemjerje. Pojasniti ću: nakon selidbe s moje drage Folke otišao sam na Trešnjevku s dva najljepša i najbolja psa koje sam imao u životu i zatekao babu koja hrani 20-30 mačaka lutalica ispred zgrade. Mačke su krepane, polužive, ćorave, šugave, pune buha, kote se u žbunu bazge, ali ne daj Bog da im neki pas dođe na metar blizine. Ta baba je odmah u stanju zvati, pa koga drugog, nego policiju. Par puta sam došao u ozbiljan konflikt s njom, pa sam odustao. Moji psi žive samnom, ali njene mačke ne. Odnosno, umjetnost je u čovjeku, a ne u okolini. Skaut su umjetnost našeg doba kao što je Jura nekad 'zamišljao život u ritmu muzike za ples', tako danas Skaut percipira daleko metaforičkije teme, pa čak i jače od Idola pojam "Kenozoika". Baba s mačkama to neće shvatiti. Žao mi babe... Skaut je sada s ovim albumom najjači u svojoj karijeri, najdirektniji, a i najsofisticiraniji. Art-hard/heavy-rock metal. Prilično dugo su čekali na ovaj album, ali je došao. Konačno.
[ Ivan Veljača ]

Ivan Veljača

Horvi: Evo, u srijedu, 27. svibnja nakon duže pauze ponovno svirate i to u Vintageu na Good Vibrations programu gdje ste ujedno svojevremeno bili prvi bend koji je nastupao u sklopu tog programa. Dal' se točno sjećaš kad i gdje je to bilo? I kako je tada bilo? Osobno sam vas gledao mnogo puta, spadate mi u gornji dom po broju odgledanih koncerata, ali se baš i ne sjećam tog prvog Good Vibrations-a...

VELJO: Mislim da je taj koncert bio u Gjuri 2 ili u VIP Clubu. Nemrem se ni ja sjetit točno, ali znam da je bio odličan koncert. Nekako nažalost imamo ružnu naviku da sviramo rijetko i u čudnim razmacima pa smo na svim koncertima uglavnom nabrijani do bola. A kad smo nabrijani, sve laganice nestaju sa set liste i kako kaže Goc - Get in, get out - varijanta.

Horvi: Joj, da, fakat, sad se sjećam. Mislim da je bio u Gjuri 2 i ja nisam mogel doći. Ne moram te niti pitati što se od tad promijenilo, postao si odgovoran čovjek ove zajednice združenih i obespravljenih članova društva, stupio si u brak, natovario si samom sebi mnoge obaveze i kompromise, ogrnuo se s poslovima... Možeš li nešto progovoriti o tvom profesionalnom dijelu posla, nevezanom uz bend? Mnogi bi htjeli saznati gdje se Veljo dao nakon velikih hitova "Kako je umro Petar Pan?" i "Crna rupa".

VELJO: Uz glazbu se već godinama profesionalno bavim filmom u svojstvu scenografa. Film je sličan posao kao i glazba, čudni radni dani i sati, "ni petka ni svetka", nestabilni prihodi, puno putovanja i slično tako da sam većinu radnog i poslovnog vremena posvetio tome. Svo ostalo vrijeme koristim za glazbu i zajebanciju:).

Horvi: Dobro, nećemo više privatizirati jer znam da se strogo ograđuješ od subjektivizma, pređimo na novi album. Treći po redu, a zove se 'II". Znam zašto, ali ti to možeš bolje objasniti...

VELJO: Ovaj album je napokon album koji predstavlja Skaut onako kako ga mi doživljavamo. To je zbir pjesama koje smo u posljednjih 10 godina svirali, snimali i izvodili u raznim varijantama, ali nikad nisu izdane jer nam nikad nisu zvučale onako kako treba. Uvijek nam se dešavalo da nam ljudi nakon što nas čuju live kažu - Uh, jebote pa vi ste jeben bend. Pa zakaj su vam stvari na albumima tako blage? A mi bi slijegali ramenima jer nismo zapravo znali kako si pomoći. Ovaj put mislim da smo uspjeli. Sva muda koja imamo (možda nekome još uvijek nedovoljno velika) su gore, snimljena i zapakirana za direktnu konzumaciju. Naziv "II" je ostao još od, mislim, 2008. kad smo snimili prvi demo za neke od ovih pjesama. A sada ima i neku simboliku.

Horvi: Sjećam se tog demo-materijala, sam si mi ga donio i još uvijek ga imam, čak mi i stoji na cd-u pored kompjutera. Ovaj puta, po prvi puta ste sam svoj izdavač. Osjećaš li ponekad da gubiš energiju, pa i živce kada promotriš stanje u diskografiji? Pogotovo domaćoj. Ne čini li ti se okrutnim medijem?

VELJO: Mislim da kad staviš nas četvoricu za stol i pročitaš sve vrste ugovora s izdavačima koje smo u jednom trenutku potpisivali vezano za različite glazbene projekte, možeš zaključiti da je to sve kup dreka. Trenutno mislim da je najgore stanje u posljednjih 10 godina koliko se mi bavimo glazbom. U glazbi je sve "do it yourself" ili ništa od toga, pa zašto onda ne bi bilo i izdanje. A i mislim da nas sad po prvi put stvarno zaboli za veličinu ili ime izdavača. Nitko ti ne može pomoći ako si sam ne pomogneš.
[ skaut 2015 ]

skaut 2015

Horvi: Uvijek volim ući u sadržaj tvojih tekstova, u njima redovito pronalazim društvene opservacije, opstukcije, negativnosti, upiranje točno prstom u ono što ne valja. Moja recenzija još nije objavljena, biti će zajedno s ovim interviewom, ali uvjeren sam da si se doktaknuo najbolnijih točki ovog društva, između ostalog i ničije brige za budućnost.

VELJO: Meni hrpa ljudi za tekstove govori da sam vulgaran i da sam pre metaforičan. Ja mislim da sam samo direktan ali na malo, namjerno, podrugljiv način. To što kad u tekstu kažem - kreten, to je vulgarno samo zato što ja to s guštom izgovaram . :) I zato se tekstovi možda nekad čine aktiviziraniji nego što zapravo jesu, ali ima tu stvarno svega. Jednak mi je gušt pisati o sranju u državi ili o prošloj ljubavi ali volim da svaka tema ima malo podrugljivu notu. Najviše guštam što i tekstovi koje sam napisao u nekom prošlom vremenu vrijede i danas. Kreten je i dalje kreten a guzica je i dalje guzica.

Horvi: Kroz album uvodiš u vrlo problematičnu priču današnjeg društva daleko jače nego na sjajnom debiju "Nož za dvoje", rasplićeš opsežnu fabulu dramaturški povezanu s neusklađenim relacijama u mnogim pogledima, mnogo se i ironično odnosiš na koješta...

VELJO: Mislim da sam i ja s vremenom mentalno sazrio, ali na način da puno više toga mogu reći u manje riječi. Prije sam sve pokušavao elaborirati pa su neke stvari zvučale prekomplicirano i nerazumljivo, dok danas volim ubosti jednu dobru frazu koja kaže puno toga. A što se tiče lagane doze humora mislim da ne možeš biti pravi cinik i kritizirati išta ako se ne možeš sprdati sa samim sobom. Svaki tekst je napisan iz potrebe da na ciničan način prokomentiram ili ono što mi se događa ili ono o čemu razmišljam.

Horvi: Evo, ako nisi do sada u kontekstu izrazio primitivizam, objasni običnoj seljačini, glupanu i neandertalcu s Balkana što je "Hiperpaleolitik". To niti punkeri i new-waveovci nisu kontali kad se pojavila ploča Idola "Odbrana i poslednji dani", točnije pjesma "Kenozoik".

VELJO: "Hiperpaleolitik" je vrijeme u kojem trenutno živimo. To je vrijeme u kojem ljudi, kao i u kameno doba, ili ubijaju ili sakupljaju po kontejnerima da bi jeli (tada po grmlju). To je vrijeme kad je najbitnije da imaš najveću toljagu i najoštriji kurac i kad te ženke nanjuše da si spreman na reprodukciju do iznemoglosti. Samo su nam alati petsto puta napredniji. Sve ti je zapravo u pjesmi. Sjedneš na svoju divlju svinju, digneš čašu u zrak i vikneš - Trst je naš!!! I ne popuštaš.

Horvi: Album je pun vrlo teških emotivnih tema od kojih uglavnom svi bježe i ne žele imati s njima kontakt. Da sam ja klinac od 17 godina uplašio bih se poante "Papa Štrumpf", ta pjesma točno upire u adolescenciju, ali bih je sasvim sigurno i upio kao jaku himnu...

VELJO: "Papa Štrumf" je nastao dosta davno kao zajebancija na silno šikaniranje koje smo kao ekipa doživljavali kao klinci. Stalno je bila neka spika s legitimacijama i ne smiješ ovo, ne smiješ ono, dečki di je droga, kak se prezivaš i slično. Uz žestoki riff je takva posprdna tema baš legla. To je jako zabavna stvar za svirati live. Ne bih se bunio da postane himna...:)

Horvi: Na albumu provlačiš i mnoge druge ljudske metamorfoze pretvarajući se u ženu, primjerice u pjesmi "Lucifer i ja" ili u jankozu "Ovo sam ja" koji u žlici frlji svoj novi šut u vene uvjeren da je Bog i Car ovog svijeta.

VELJO: Takve su mi stvari jako zabavne. Nekad poželim napisati tekst iz tuđe perspektive pa to i učinim. Nisam junkie ali u tih pet minuta progovaram kroz njega. A u ženskom licu je posebno zabavno. "Lucifer" je nastao stvarno kao eksperiment u kojem sam zamislio što bi jedna adolescenta curica, sa željom da ubije, rekla u svoju obranu na sudu. I ispalo je što je ispalo. Ali nije to samo zajebancija. Uguram unutra i svojih stavova i malo kritike i tako. Svega što mi sjedne u tom trenutku.

Horvi: Pokazuješ jasne mizantropske elemente, neosporno, ali i voliš ovo društvo u kome živiš, to se osjeća i to je jako zanimljivo kod tebe, taj tvoj stav s kojim bend ustvari i najviše dobiva: konkretnost stava, a nikako distanciranost. Osobito onu političku lijevu ili desnu. Nikome se ne priklanjaš: 'tko se nije sakrio ko' žuti je najebo/ nalijevo i nadesno, dva prsta kom je nejasno'.

VELJO: Pa to ti je to. Nisam opredijeljen politički i mislim da ni ne smiješ biti da bi bio pravi cinik. Komentiram sve i sve komentiram onako kako to vidim. Ne uvjeravam nikoga niušto i ne zahtjevam razumijevanje. Samo kažeš što mislim i poslije mi je drago ako ima ljudi koji se pronađu u tome. Ali poseban je gušt provući nekakvu kritiku ili sprd kroz npr. tekst o djevojčici ubojici. :)

Horvi: Imaš li osjećaj da si napravio nešto najbolje u životu? Dakako, mislim na album... Ustvari, kako si ti zadovoljan s njime? Osjeća se Metallica, Pantera, alternativni/nu-metal, groove, pa i grunge...

VELJO: Mislim da smo ovim albumom zatvorili jednu jako dugu i veselu priču i otvorili novu koja će biti još bolja i zabavnija i kojoj se svi veselimo kao mala djeca.

Horvi: Kako to da se Skaut u tematskom pogledu nikad nije dotaknuo tipičnih metal motiva - mitologije, ceremonijalnih obreda, vradžbina, gatanja, proricanja budućnosti, apokaliptičnih farsa, crne magije?

VELJO: Nikad se nismo dotakli takvih tema jer nemamo pojma o tome. A i mislim da smo svoje dječačke fantazije vezane za bilo koju vrstu mitologije davno prerasli. Mi se ne opterečujemo previše teškim temama nego se trudimo uživati u glazbi u potpunosti i pri tome se ozbiljno zabavljati na svoj i tuđi račun.

Horvi: Nego, daj mi pojasni na koji način metal vokali treniraju glas? Za growlanje koje i ti znaš ponekad zaoriti, a posebno na ovome albumu i na koncertima, glasnice kao i mišići se moraju stalno vježbati da bi se mogle pomakivati granice. I naravno, da ne dolazi do 'pucanja' glasa...

VELJO: Iskreno, ja nisam vježbani vokal. Ne puca mi glas, ali stvarno ne znam kako. Vrištim i derem se iz sve snage i dok ide ide. Neke promjene sam primjetio tokom odrastanja ali su mi lage u principu ostale iste a i vokalne melodije nastaju uglavnom u okvirima onoga u čemu se dobro osjećam dok pjevam. To ti je isto kao i sa bilo kojim instrumentom. Ne sviraš brzi solo ako ga ne možeš odsvirati. Inače, Šule vrišti kao harpija puno bolje od mene. :)

Horvi: Za kraj jedno pitanje koje umjetnici baš i ne vole: da li ikad požališ što se baviš umjetnošću (film i glazba), a ne nekom egzaktnom strukom? Recimo informatikom, matematikom, pravom, nekom znanstvenom granom gdje ne postoje mogućnosti improvizacije?

VELJO: Obožavam film i glazbu. Nedavno sam rekao da je to sve ista umjetnost samo drugi medij. I dalje stojim iza toga. Imam sreće da uživam u onome što radim, a radim sa predivnim ljudima tako da se nemam što požaliti.

Horvi: Šta očekivati na koncertu u Vintageu?

VELJO: Kako bi Goc rekao - In and out. Da ne znaju što ih je snašlo. :)

I of course, vidimo se...

horvi // 26/05/2015

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Damar & Castaway Souls

Intervju: Damar & Castaway Souls

| 25/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Frik iz kvarta & Zvonimir Varga

Intervju: Frik iz kvarta & Zvonimir Varga

| 24/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: GATUZO: Tak' nam i treba ak' se nećemo buniti

GATUZO: Tak' nam i treba ak' se nećemo buniti

| 12/04/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*