Pamtim kad sam prvi put čuo Zvonkin glas da me je njena boja, kao i interpretacija jednostavno otpuhala. Također mi se dopao kompletan debut album koji je nešto ranije izašao. Zvonka i ja smo se upoznali na koncertu Repetitora, krajem 2013. godine. Znam da smo tad, osim pohvala koji sam izrekao za njen debut, pričali i o Gramu Parsonsu, Bistrou i glazbi općenito. Ubrzo nakon tog sam i napisao recenziju svemirskog debut albuma na svom blogu. Druženje po koncertima, a pomalo i putem maila, kao i grebanje za prvi cd, samo su dodatno učvrstili našu pozitivnu komunikaciju, te sam s osobitim guštom pripremao ovaj intervju. Dogovoreno je da tekst radije ne izađe u komadu, već u nastavcima. Ovo je prvi dio.

Novi album, Tako jako, sad je već neko vrijeme vani.
Tako je. Kako si zadovoljna, ispričaj malo o radu na albumu koji je sniman prilično dugo.
Da, skoro šest mjeseci. Mi smo se odlučili da ćemo snimati u studiju Radost! koji je sasvim novi studio koji prije nas nije snimao ništa osim EP-a za Seine. Ali, to je akustični EP na kojem su 4 pjesme samo uz akustaru i vokal, i to nije bilo toliko zahtjevno za snimiti. Mi smo baš išli u pravi bendovski album, i to ne samo nas četvoro koji radimo u bendu, nego smo još imali i neke goste na albumu i dogovarali smo se, unatoč mogućim problemima i rizicima, da ćemo snimati kod dečkiju koji dotad nisu imali takvog iskustva zato što smo jednostavno osjetili neki ljudski klik. Ja sam u par navrata s Mišom nešto pričala, jednom smo čak kod mene na jednom tulumu nešto i jammali na dvije akustare i bile su te neke stvari koje možda same po sebi i nemaju veze s odlukom kod kog ćeš snimat', ali toliko nam je neka kemija između nas svih proradila da sam ja rekla: može, snimat ćemo kod vas! Bez obzira na to što se tek otvara studio i što u trenutku kad smo mi tek počeli snimati oni još nisu imali ni svu opremu koja im je trebala nabavljenu. Razmatrala sam i neke druge studije, da ne govorim naravno kod Nikše, Kramasonik. Sigurno bi i tamo ispalo super jer Nikša je super lik i on ima i fenomenalnu opremu i kao čovjek je super. Ali, jednostavno smo se dogovorili da ćemo ići na ovu varijantu, idemo raditi s frendovima, pa šta bude. Jako sam zadovoljna sa soundom albuma, oni su snimački posao odradili super, ali to je potrajalo između ostalog, baš i zbog toga. Mi smo prvo snimali info i onda smo taj info preslušavali i razmišljali. Znači, info je kad dođeš u studio jedan dan i sve odsviraš uživo, samo nas četvoro. I onda smo to slušali i razmišljali: jel' neka pjesma predugačka, neka prekratka, da li na nekoj možda fali nekih dodatnih elemenata, i slično, i to smo tako pustili da se kuha mjesec dva nakon snimljenog infoa. U međuvremenu su u studiju rješavali neke tehničke probleme, bušili stropove, nabavljali i kupovali izolaciju, popravljali miksetu i tako. Onda smo počeli ozbiljnije snimati negdje u šestom mjesecu i cijeli šesti i sedmi mjesec smo snimali. Neke stvari smo snimali sve odjednom, neke smo snimali onako traku po traku. Baš pravo studijski, jer smo se malo i oko toga tražili. I onda kad su neke stvari bile gotove, onda sam se ja predomislila i rekla: "Ne, nećemo tak, drukčije ćemo." Recimo - Jedro, to smo prvo snimili na dvije električne gitare, i kad sam ja to preslušala onda sam došla za dva tjedna i rekla: "Ništa, snimamo ponovno s akustarom." (smijeh) Malo sam bila zahtjevna, ali bilo mi je važno da ispadne dobro. U osmom mjesecu smo to miksali i to je razlog zašto je to toliko trajalo.

Ajmo spomenuti goste na Tako jako. Posebno me zanima priča oko violine koju na albumu svira Ivana Žabkar.
Ja sam baš za konkretno jednu od te dvije pjesme, radi se o "Ono što sam dala", htjela baš violinu, željela sam postići neku dramatičnost, melodramatski efekt, a za to je violina idealan element. Htjela sam malo, onako, i ludila ubaciti s nekim vrištećim violinama i slično, što na kraju nismo napravili. Uglavnom, išlo je u tom smjeru da violina da taj neki "drama spooky moment". Tu smo pjesmu čak i svirali s Ivanom na violini zadnji put kad smo svirali u Klubu. To je super funkcioniralo pa sam odlučila da nam se Ivana pridruži na još jednoj pjesmi. Nju smo upoznali zato što moj basista San svira s Irenom Žilić, a Ivana isto svira s njom. Tak kad sam rekla da bi bilo super da imamo violinu, Sanu je ona pala na pamet. Čule smo se i odmah na prvoj probi je to bio jedan super klik. Ona nam je danas maltene pridruženi član benda i redovito svira s nama na sve više i više pjesama.

Usnjak?
Za usnu harmonika sam imala tu viziju pjesme "Jedro" s usnom harmonikom od valjda dvije i desete još. Pošto znam Žakija već sto godina, a on super svira usnu harmoniku, bilo je prirodno da ga pitam. On je došao kod mene jedan dan doma, imali smo probu od dvadeset minuta te je pitao jel' to to. Odsvirao je svoju dionicu i pitao me: "Jesi li zadovoljna?" Ja sam rekla: "Jesam. Hoćeš da sad to vježbamo?" Veli on da ne treba i ode. Dođe za pet dana u studio i wham, bam, thank u ma'am. U dvadeset minuta je snimio jedno šest takeova, tri clean i tri s distorzijom. Ono, profić do jaja. I veli: "Ajd bok, idem ja." A ovi moji snimatelj su samo ostali otvorenih usta: "What was that?". I stvarno, ta usna je super sjela i većini ljudi se jako sviđa i mislim da podiže pjesmu.

Sjećam se da si mi rekla u jednom telefonskom razgovoru da su pjesme nastale prije za ovaj album prije par godina u trenutku nastajanja prvog albuma.
Ne sve, ali jedan dio, možda pola.

Album je uredno bio smješten na većini glazbenih lista u 2014. među top albumima?
Točno, kao i naš debut, tako se i ovaj drugi album pojavio na nizu glazbenih lista top albuma u regiji, osobito u medijima koji su malo više, ajmoreć', underground, i to nam je jako drago. Muzika nije natjecanje pa da se mora biti "prvi" ali to pojavljivanje na listama nam pomaže da dopremo do više ljudi, a to je ono što nam je bitno.

Kako gledaš na usporedbu prvog i drugog albuma?
U nekim stvarima ja ne vidim neku veliku razliku, zato što, velim, dio tih pjesama je iz istog perioda. Opet, kod novijih pjesama čini mi se da mi se fokus sve više pomiče na aranžmane a manje na neki kantautorski izraz. I primjećujem da pišem sve manje teksta i da mi pjesme imaju sve manje stihova, a sve više muzike. Tak' mi sad mozak funkcionira. Također, na prvom albumu nije bila baš nijedna vesela pjesma, jer u tom trenutku nije bilo baš za tako nešto inspiracije. U međuvremenu se inspiracija za to pojavila, tak da sad imam npr. pjesmu "Ljubit se na kiši" koja je straight forward sretna pjesma o tome kak' je lijepo imati nekog i ljubit se na kiši, kaj da ti kažem. I to je možda neka sličnost ili razlika. U soundu velika, zato što je ovo bend od četiri osobe, a na prvom albumu smo sve radili Robi i ja sami pa je bilo manje utjecaja sa strane. Cijeli taj bendovski rad dovodi do malo drugačijih aranžmana i drugačijeg načina vježbanja. Oba albuma izdala si samostalno. Nemaš interes da budeš pod nekom izdavačkom kućom?
Ja se nisam javila nikome, jer nemam za tim interesa u ovom trenutku, a nije se isto tako nitko javio ni meni. Možda da sam se išla javljati izdavačkim kućama bi nas netko i uzeo. Vjerujem da je lako moguće da bi, jer njima to nije nikakav trošak, a lako mogu eventualno od toga profitirati. Ja ne znam zakaj bi se ja nekom javljala kad pretpostavljam da su uvjeti koje ja u ovom trenutku mogu od izdavača dobiti su za mene vrlo nepovoljni i ne vidim smisla da se javljam. Neki moji prijatelji koji su potpisali za određene izdavačke kuće... kod njih ja ne primjećujem da su oni od njih apsolutno bilo što dobili. Čak mislim da su izgubili. Izgubiš prava na svoj master, nisi više vlasnik mastera svoje snimke. Moraš otkupiti pola naklade koju su oni štampali. Oni štampaju cd za ajmoreć jedan euro komad, i to sam puno rekla, a ti ga moraš otkupiti po, neznam, 50 kuna komad i onda se moraš snalaziti kako ćeš ga prodavati. Oni ti u zamjenu nude da će ti napraviti promociju, a kakvu su promociju neki izdavači napravili za neke vrhunske bendove, nikakvu. To je sramota. Baš jadno od strane izdavača.

Spotovi? S prvim albumom nije ni jedan službeni spot zaživio. Kakva je situacija s ovim drugim albumom?
Planiramo napraviti spot, dogovaramo se. Već znamo s kim ćemo ga raditi. Spot košta. Ja osobno nisam vizualni tip, ja uopće ne gledam spotove i kad je neka muzika u spotu, ja izgubim živce nakon četrnaest sekundi gledanja spota i krenem radit' nekaj drugo, i samo muziku pustim da svira. Ja ne znam uopće kako izgledaju spotovi za pjesme koje volim. Zato i nisam osobno bila zainteresirana. Ali sad, kako bi morali, odnosno željeli malo povećati vidljivost benda, čisto iz promotivnih razloga napravit ćemo neki spot.

Veći dio benda dosta je multiinstrumentalistički raspoložen. Također, ti uz gitaru sviraš klavir. Saša je jedina samo na jednom instrumentu. Jesu li multinstrumentalisti oni koji u Svemiru kroje aranžmane pjesama?
Saše je tu najbolja, ona ubija gitaru. Mi svi ostali sviramo po dva tri instrumenta solidno. Ona svira jedan, ali vrhunski. Zna se desiti da se mi na probama ponekad zamijenimo za instrumente. Recimo, bas liniju na pjesmi "Hladne ruke" je osmislio Matko (bubnjar) zato što je bio kod mene doma kad smo radili tu stvar. Uzeo je gitaru i smislio tu liniju koju smo poslije prebacili na bas. A kad je Matko imao strganu nogu, na probama smo svirali u troje - San bi sjeo za bubnjeve a nas dvije, bez basa, popunjavamo gitarama. Sve to utječe na aranžmane. I svak' se svakom miješa u posao. (smijeh)

jura // 26/01/2015

PS: Link na drugi dio intervjua sa Zvonkom.