Pamtim kad sam prvi put čuo Zvonkin glas da me je njena boja, kao i interpretacija jednostavno otpuhala. Također mi se dopao kompletan debut album koji je nešto ranije izašao. Zvonka i ja smo se upoznali na koncertu Repetitora, krajem 2013. godine. Znam da smo tad, osim pohvala koji sam izrekao za njen debut, pričali i o Gramu Parsonsu, Bistrou i glazbi općenito. Ubrzo nakon tog sam i napisao recenziju svemirskog debut albuma na svom blogu. Druženje po koncertima, a pomalo i putem maila, kao i grebanje za prvi cd, samo su dodatno učvrstili našu pozitivnu komunikaciju, te sam s osobitim guštom pripremao ovaj intervju. Dogovoreno je da tekst radije ne izađe u komadu, već u nastavcima. Nakon prvog, pred vama je drugi dio trilogije.

Stvar koja je pohvalna kod grupe Svemir, oba su albuma objavljena fizički na cd-u, a ne da album samo luta bespućima interneta.
Znaš kaj, tiskanje cd-a je najjeftinija stavka u cijelom snimanju albuma. Ja radim nakladu od sto komada i ne radim digipak koji je malo skuplji i ljepši već najobičniji plastični, to se zove jewel case. I to te košta otprilike deset puta manja od toga koliko te košta samo snimanje u studiju. Znači, kad si već izrodio, bubnut ću, deset tisuća kuna za snimanje, onda ćeš još roditi i tih tisuću za tiskanje. A fizičko izdanje je meni nešto jako lijepo i ljudi ga možda žele kupiti i imati.

Prošle godine svirali ste na nekoliko festivala, u Banja Luci na Jelen Demofestu i na domaćem HR Demo. O Banja Luci ćemo u idućem pitanju, dok mi je potonji bitan zbog svog imena. Osjeća li se Svemir kao demo bend?
Sad možda više ne, nakon ovog drugog albuma. Ne znam ti. Ako će biti mogućnost da se prijavim na neki demo festival koji mi se jako sviđa, a uvjet je da nismo izdali album za neku izdavačku kuću, ja ću nas prijaviti. (smijeh) Kužiš, ne? To se recimo konkretno baš nekada zna pojaviti kao uvjet na festivalu: mogu se prijaviti svi bendovi koji nemaju službeno izdanje za neku izdavačku kuću. Tako možeš imati šest albuma iza sebe koje si samoizdao. Ali mi se sad se već lagano prestajemo osjećati kao demo bend. Banja Luka i Jelen Demofest?
Nama je bilo fenomenalno. Kao prvo Jelen Demofest ima strašnu reputaciju među muzičarima i puno mojih frendova je pričalo o tome kako su svirali tamo u zadnjih par godina i kako je to bilo neko svemirsko iskustvo. Usput, sad vidiš otkud ime benda, uvijek govorim svemirsko. Ja sam stvarno mislila da oni malo pretjeruju kak' im je to bilo nevjerojatno super. I prijavila sam nas i već sam to i zaboravila jer je prijava bila početkom trećeg mjeseca. Sami rezultati da smo prošli su došli oko početka lipnja. Užasno sam bila sretna kad sam vidjela da smo prošli zato što je prijavljeno bilo oko petsto bendova ili čak šestopedeset. Zaboravila sam broj, ali hrpa bendova. Primljeno je trideset. Naravno da nam je imponiralo što smo prošli. Sam festival je vrhunski organiziran, pokrivena je svaka minuta. Ti imaš svog domaćina koji se brine za tebe i još dva benda, znači: po tri benda idu na jednog domaćina koji ti je stalno dostupan, koji se brine da se ne izgubiš, da dobiješ bonove za klopu, da dobiješ navečer sve kaj ti treba. Tonske probe su k'o po špagici i stvarno je super. Bilo nam je i super jer smo bili četiri dana tamo u hotelu nas četvoro. Kao neki godišnji odmor. Bilo je stvarno dosta dobrih bendova od kojih sam ja neke i prije jako cijenila i bilo mi je stvarno s njima svirati - ono... osjećala sam se počašćeno. I još kad smo u prvoj toj izlučnoj večeri prošli u finale, u koje je na kraju otišlo trinaest bendova, od više od šesto i ne znam koliko inicijalnoj prijavljenih. Meni je to značilo, kao neko priznanje, a da ne govorim da nikad nisam svirala pred dvije tisuće ljudi prije. Svirati pred toliko ljudi na takvom profesionalnom stageu, s takvom opremom. To kad iskusiš, napravio si jedan korak naprijed u svom životu.

Onda shvatiš zašto sviraš?
Ma, nije. Ne sviraš zato. Ali shvatiš kaj se sve može. Mislim, super je to jedno iskustvo. Ja volim svirati i za deset ljudi u nekom malom klubu, nije uopće poanta u tome. Ali dobro je vidjeti sve pa i takva iskustva



Kako vas je publika prihvaćala tamo?
Super. Publika je tamo našpanana na demo bendove kao da su ne znam kakve zvijezde i recimo Ida Prester, koja je ove godine bila voditeljica, je lijepo rekla: "Ja volim voditi ovaj festival zato što je to festival na kojem se i demo bendovi osjećaju dostojanstveno!". Da si sad tu netko, a da nisi samo nekakav lokalni bend koji koji svira za dve pive i mora biti sretan kad dobije priliku da svira prije nekih svjetskih zvijezda. I makar su na festivalu svirali i ti neki svjetski bendovi, i na demo bendovima je već isto hrpa ljudi i publika je jako podržavajuća.

Kako općenito gledaš na festivale?
Volim festivale zato što je to dobra prilika da se malo umrežiš, znači da se upoznaš s drugim bendovima, da možda čuješ nekog novog. Ja se odmah spojim sa svima na fejsu ili nekim drugim kanalom i onda kasnije ostanemo u kontaktu. I ako će se ikad dogodi da idem, ne znam bubnut' ću sad, u Beograd (što sam i bila), onda se javim svim ljudima koji su tamo iz Beograda, a koje sam upoznala recimo u Banja Luci. Bez ikakve namjere da sad od toga nešto profitiram. Jednostavno, javit' ću im se: "Hej ljudi, mi dolazimo". Iz toga nekad zanimljive suradnje izađu.

Koliko je teško uopće doći do svirki ili to više ovisi o vašem slobodnom vremenu, obzirom da ste svi zaposleni?
Stvar je više našeg vremena. Ja sam već sad ipak toliko dugo na sceni, koliko god ta sintagma glupo zvuči, da već imam dosta kontakata, a i po prirodi sam jako ekstrovertirana (što se i vidi haha) i budući sam fakat već skupila milion kontakata, bez problema se čujem sa ljudima i pitam: "Čuj(te) mi bi došli svirati, mi smo ti i ti. Kaj kažete?" I nije problem ako si uporan doći do svirke, ali kod nas je problem što mi svi radimo i naše svirke moraju biti za vikend. Možemo eventualno spojiti dvije, petak i subotu i to je to. To mi je najveći problem.

Nerijetko se događa da nastupaš solo ili eventualno sa Sašom?
Tako nas zovu. Prostor je takav ili je organizatorova ideja takva da je nekakav kantautorski nastup. Da se mene pita, mi bi uvijek svirali svi. Nemam ja ništa ni protiv sviranja sama, nije mi to nelagodno, a još manje sa Sašom. Sve pjesme funkcioniraju dobro i u takvoj kombinaciji.

Zagrebačka promocija albuma će biti ovog petka u klubu Klub.. Što očekivati?
Odsvirat ćemo sve pjesme s albuma kojeg promoviramo, u punoj bendovskoj postavi i s Ivanom na violini i Žakijem na usnoj - znači možete očekivati zvuk i aranžmane kao i na albumu, pa i više. Osim toga, odsvirat ćemo i nekoliko pjesama s prvog albuma, među ostalima i "Isprano i plavo" s Nikolom Brkljačićem s kojim sam je i snimila, čemu se baš radujem jer totalno patim na te muško/ženske duete i to mi je vrlo draga pjesma. Od starih stvari odsvirat ćemo i jednu koju u ovoj postavi nismo još nikada svirali, no kad smo skužili da baš tu ljudi vole i traže, uvježbali smo je - radi se o "Zimskoj pjesmi", koju smo u međuvremenu i potpuno rearanžirali i nama je novi aranžman odličan pa se nadamo da će se svidjeti i publici. Odsvirat ćemo čak i jednu skroz novu pjesmu, jer iako tek promoviramo drugi album, nismo stali i već polako nastaju materijali i za neki budući, treći.

U Srbiji je bila promocija albuma. Što pamtiš s tih prvih koncerata u susjedstvu?
U studenom smo odsvirali 2 koncerta u Srbiji - u Beogradu i u Novom Sadu i oba su dobro prošla. S koncerta u Beogradu pamtim divne domaćine, super tonca, super smještaj, divnu publiku, i moju ogromnu tremu koja, nadam se, nije previše pokvarila našu izvedbu, jer u Beogradu imamo šačicu vjernih slušatelja čija sam očekivanja jako željela ispuniti. S koncerta u Novom Sadu pamtim rakiju. Hahaha... šalim se. Pamtim isto tako dobru atmosferu, super tonca i divne ljude iz benda Mala Fea koji su svirali prije nas i bili odlični domaćini. Dobro, i rakiju :D. Ajmo malo dotaknuti i projekt koji je sad već pomalo kultni, Bistro na rubu šume. Jesi li iznenađena uspjehom cijele priče?
Sad više nisam, ali u početku je to bio takav šok da sam jednostavno baš bila u nevjerici. Sad vidim da je to jako uspješna priča. Od prvog dana neki ljudi su mi govorili koji je značaj toga, da će se to vidjeti tek za deset godina i takve stvari. Ja sam se smijala, ali zadnjih par mjeseci sam stvarno pomislila: "Majko mila što smo napravili...". Mi smo na neki način i pokušavali uključiti one izvođače za koji smo mislili da su kvalitetni a ne za one koji su već imali neki hype. Recimo, što se tiče Dunje, ja sam Dunju prvi put čula da svira fakat na njenim prvim, najprvijim svirkama. Još prije one u ožujku 2013 Močvari za koju se priča da je prva, kad je u mjesec dana prije toga u Astro Caffeu uletila s par pjesama na nekom benefitu koji je Varga organizirao. I odmah smo htjeli da bude "među nama". A i kroz taj primjer se vidi da se veliki broj izvođača koji su se pojavili na Bistrou, u međuvremenu isprofilirao u neke od glavnih nositelja scene. Ne zbog Bistroa nego zbog svoje kvalitete, samo hoću reći da smo mi tu kvaliltetu tražili a ne one koji su se već probili.

Od bendova koji su se pojavili na Bistrou, koje smatraš nekim svojim iznenađenjem?
Jako mi je teško reći, ali najviše sam se možda iznenadila s Bitipatibi, zato što čak na prvo slušanje mi je bilo: "Kaj je ovo? Ovo nije muzika za mene." Onda sam se uhvatila nakon tri dana kak idem ponovo slušati jer me nekaj kopkalo tu. I na kraju sam se navukla i kupila sam njihov cd. Strašno mi se sviđaju i pjesme i aranžmani i način izvedbe. I Žen. Žen mi je bio otkriće. Moram istaknuti da i Bitipatibi i Žen je na kompilaciju ubacio, odnosno predložio ih Denis Katanec. To je vjerojatno njegov đir bendova i ja sam se oduševila.

jura // 27/01/2015

PS: Link na treći dio intervjua sa Zvonkom.