2008. će u Hrvatskoj jamačno ostati zapamćena po ubojstvima, djetinjastoj svađi sa Slovencima, globalnoj ekonomskoj krizi i 'tom nesretnom porazu od Turaka', no kad me za dvije godine pitate po čemu pamtim 2008., prvo ću vam spomenuti Fleet Foxes, Bon Iver i Manua Larceneta (i gašenje Feral Tribunea, ali to je neka druga priča). Ne treba vas brinuti što niste čuli taj zadnji album singer-songwritera Manua Larceneta, jer ga ni niste mogli čuti nego pročitati pošto se, duhovite li rečenice, radi o strip-albumu (dakle, za sve one po prilagođenom programu - čovjek nije singer-songwriter nego crta stripove), no nadam se da ste čuli i zavoljeli Bon Iver (album 'For Emma, Forever Ago' i 'Blook Bank' EP) i Fleet Foxes (istoimeni album i 'Sun Giant' EP). Bilo je, naravno, još dobrih albuma (Headlights, The Dodos, Vampire Weekend, She & Him...), no ono što je snimio Justin Vernon (Bon Iver) za vrijeme svog selinđerovskog boravka u šumskoj kolibi ipak će biti na vrhu liste
najdražih mi albuma 2008. (koju sigurno neću sastavljati još barem par tjedana zato što sam neopisivo lijen), a drugi će, daleko ispred svih ostalih, biti Fleet Foxes i njihov čaroban debitantski album. Nažalost, na novim albumima bendova čiji su prethodni albumi bili naprosto epohalni (!) ima previše loših pjesama (tu mislim na The Hold Steady, Of Montreal i Jenny Lewis), premda na novom albumu The Hold Steady, kao i na novom albumu Mikea Skinnera (The Streets), ima sasvim dovoljno odličnih pjesama, četiri-pet. Ako vam se baš sluša kompilacija
najdražih mi pjesama 2008. (sastavljena povodom Goriline Godišnje Glazbene Gozbe '08),
evo linka i popisa:
1. Bon Iver - Flume
2. Fleet Foxes - Ragged Wood
3. Broken Social Scene presents Brendan Canning - Antique Bull
4. Grand Archives - Louis Riel
5. Vampire Weekend - Mansard Roof
6. The Dodos - Fools
7. Matt & Kim - Daylight
8. Of Montreal - An Elurdian Instance
9. The Notwist - Good Lies
10. The Streets - On The Edge Of A Cliff
11. Flight Of The Conchords - Pencils In The Wind
12. She & Him - This Is Not A Test
13. Conor Oberst - NYC-Gone, Gone
14. The Hold Steady - Constructive Summer
15. Grizzly Bear - While You Wait For The Others (live)
16. The Breeders - Istanbul
17. Beach House - Some Things Last A Long Time
18. Headlights - School Boys
19. The Decemberists - Raincoat Song
20. Times New Viking - Post Teen Drama
Što se
koncerata tiče, nisam ih baš vidio puno - očito mi se morala desiti i jedna takva godina - ali bilo bi glupo ne spomenuti sjajan koncert Damira Avdića u Esceu (a i naravno da je bilo lijepo uživo čuti sve one bezvremene hitove Lemonheadsa). Vidio sam dva benda s moje kompilacije, Conora Obersta & Ostale (čitaj: Conora Obersta & The Mystic Valley Band) i The Notwist, ali (ciničan kakav već jesam) bojim se da ću reći kako su to bila pogrešna dva. Puno bih radije u Zagrebu vidio većinu ostalih bendova s kompilacije, prvenstveno one spomenute u uvodnom odjeljku te Grizzly Bear koji u 2008. nisu objavili novi album, ali su ovu novu stvar koja će se naći na nadolazećem albumu fino ispromovirali na američkim lejt šouovima (a premijerno su je odsvirali na jednom sjajnom radijskom sessionu početkom godine) i, štajaznam, The Breeders (ipak je to Kim Deal).
Filmova (barem novih) također nisam vidio puno, ali No Country For Old Men, Juno i The Darjeeling Limited (pa čak i Forgetting Sarah Marshall, prvenstveno zahvaljujući sjajnim epizodnim ulogama Jonah Hilla i Paula Rudda) definitivno zaslužuju da ih se spomene. Još uvijek nisam pogledao There Will Be Blood, Pineapple Express, Tropic Thunder, pa čak ni Kino Lika - mea culpa.
No zato sam pogledao hrpetinu
serija - nevjerojatno je da je South Park i u svojoj dvanaestoj sezoni toliko svjež i toliko urnebesno duhovit. Kad su u prethodnoj (jedanaestoj) sezoni Parker & Stone napravili trostruku epizodu Imaginationland, vjerojatno je svatko pomislio da bolje od toga ne može i da je konačno došlo vrijeme za jednu silaznu putanju - no Parker & Stone su imali druge planove, pa smo ove sezone opet dobili pregršt urnebesnih epizoda (spomenut ću samo Over Logging, Super Fun Time i, naravno, Breast Cancer Show Ever). A kad smo već kod crtića (pardon, animiranih serija), i Futurama se vratila - serija je ukinuta još 2003., nakon četiri vrlo dobre sezone (ako ne pustite suzu na Jurassic Bark, predivnu epizodu o Fryjevom psu, niste čovjek), no u međuvremenu je Comedy Central naručio četiri cjelovečernja Futurama filma koja su potom razrezali na šesnaest epizoda. Futurama je i dalje poprilično zabavna (s tim da vas i dalje želi rasplakati s vremena na vrijeme), no bojim se da smo najbolje epizode Futurame vidjeli početkom milenija.
Američka verzija The Officea, kultnog Gervaisovog mockumentary sitcoma, trenutno je u svojoj petoj sezoni i premda je Steve Carrell nešto pitkija, simpatičnija i američkija verzija najgoreg šefa na svijetu, malo je tko očekivao da će multitalentirana ekipa okupljena oko Grega Danielsa (glumci su ujedno i povremeni scenaristi serije) napraviti tako dobru seriju. Dajte im šansu, ali slobodno preskočite prvu sezonu.
Prva sezona glazbenog sitcoma (!) Flight Of The Conchords se na HBO-u prikazivala još 2007., no kako sam je ja pogledao tek ove godine, preporučit ću vam i urnebesne avanture 'četvrtog najpopularnijeg novozelandskog gitarističkog digi-bongo acapella-rap-funk-comedy folk dua' - prva epizoda druge sezone serije koju je uz Breta & Jemainea osmislio James Bobin, čovjek bez kojeg ne bi bilo niti Borata, već je procurila na internet.
U kategoriji najbolje 'ozbiljne' (no dobro, dramske) serije 2008. Mad Men nema prave konkurencije - HTV je, nakon što je Mad Men pobrala hrpetinu Emmyja, najavio otkup prava, no to bi očito moglo potrajati. Ja sam svih 26 epizoda (po 13 u svakoj sezoni) progutao u manje od dva tjedna.
Housea sam još nekako popušio, ali Dextera nisam - nešto bolja mi je Pushing Daisies, moderna bajka o mladiću koji mrtve vraća u život. 30 Rock mi je zanimljiv koliko i nova knjiga Zdravka Tomca, no zato je niskobudžetni internet-sitcom Break A Leg jako simpatičan - pogotovo od trenutka kada se pojavi 'potpredsjednik sindikata dječjih glumaca' (a i ako znamo da je svaka epizoda koštala po parsto dolara).
I, last but not least, Manu Larcenet. Da mi je netko prije par godina objašnjavao koliko će mi 2008. značiti jedan francuski strip, poslao bih ga u kurac. No eto, život je pun iznenađenja, a Svagdanja Borba u izdanju agilnog Marka Šunjića i njegove
Fibre je čudesan strip o... Pa, o životu (ponajprije o obitelji, no ima tu i pregršt politike, umjetnosti i odnosa svih vrsta). Dirljiv i duhovit (često na istoj stranici), melankoličan i pun životne radosti, ukratko - najbolji i najljepši strip koji sam ikad pročitao. Prvi dio je kod nas izašao još 2007. (
ovdje možete baciti oko na preview), a drugi dio smo konačno dočekali krajem 2008. Najbolje potrošenih stotinjak kuna 2008.
Neka 2009. bude jednako dobra kao 2008. i ja ću biti zadovoljan. Sretna Nova!
maršmelou // 03/01/2009