Slušati Cousteau znači slušati čeznutljive, duboke, jake, ranjive pjesme koje rijetko kome ne ulaze pod kožu i ne zadiru u romantičnu dušu. Idealan bend za sliku zadimljenog bara kasno pred jutro i dva-tri usamljena gosta. Davey Ray Moor, klavijaturista Cousteau-a i autor tih pjesama kaže: "Jednostavno ćemo nastaviti raditi nešto prekrasno. Mi smo sanjari. To je naša životna istina". Bend se okupio u Londonu negdje u mjesecu svibnju '98. Davey, rođen u Beirutu, a odrastao u Canberri i Sidneyu je u to vrijeme životario svirajući klavir u zadimljenim barovima iz prijašnjeg opisa, pišući pjesme o ljubavi, gubitku i tuzi. Uskoro je sreo Robina Browna koji se dotad bavio pisanjem glazbe za TV. Zatim u igru ulazi "posrnuli anđeo baršunastog glasa" Liam McKahey, porijeklom iz Corka kojem je pjevanje bila vječna želja. Zaštitni znak benda su odijela u kojima uvijek nastupaju svi pa čak i dobrano tetovirani Liam - neki su rekli da im ta odijela daju gangsterski look. Uglavnom vrlo prijazan Liam usprkos svom nježnom, melankoličnom glasu poznat je i po zahtjevnosti prema publici. Naime, prilikom jednog nastupa pomalo pregorljivo našao se u publici u tuči sa jednim prebrbljavim gostom - dokaz Irske krvi. Posljednja dvojica koja su se pridružila bendu bili su Joe na basu i Craig na bubnjevima.

Prva asocijacija na ime benda u potpunosti je točna - nazvali su se po J.J. Cousteau-u, a osnovna poveznica je ljubav prema moru koju su svi svaki na svojoj strani svijeta od djetinjstva razvijali zahvaljujući Custeauovim radovima.

Njihov prvi album maštovitog naziva "Cousteau" bio je djelo samofinanciranja i samoproduciranja koje su uspjeli isploditi krajem 1999. Naime nitko od izdavača nije uspio predvidjeti veliki uspjeh tog albuma, nije zamijetio pjesme tipa "Your Day Will Come", "Jump In The River", "One Good Reason" i "The Last Good Day Of The Year" koji je izdan kao prvi singl i kojeg ste morali čuti kako se vrti po radiju. Osim tog izdali su i singlove poput "She don't Hear Your Prayer" i "Wish You Were Her". Naravno album je već 2000 doživio reizdanje, na izdavačkoj kući Palm pictures.

Cousteau uspoređuju sa Burtom Bacharachom, Scott Walkerom te Tindersticksima, a momci iz benda nemaju ništa protiv toga, tj doživljavaju te usporedbe kao veliku čast. Skoro im se i posrećilo da sa Bacharachom i odsviraju nešto, ali njegova slomljena ključna kost im je pokvarila planove. Čisto subjektivno, mene Liamov glas jako podsjeća na glas pjevača grupe Black, ali obzirom da niko drugi relevantan to ne spominje…

Njihov drugi album "Sirena" izašao je 2002. godine i jednako dobro sjeda kao i prvi sa prekrasnim, melankoličnim, ali nikako depresivnim baladama o ljubavi. U jednom intervjuu su izjavili da Davey stalno piše i da ima pun stol jednako kvalitetnih pjesama tako da nas njihova budućnost uopće ne treba zabrinjavati jer materijala ima napretak.

Trenutno su na turneji po Europi kao predgrupa Suede-u pa ako se slučajno nađete u Amsterdamu, Parizu, ili Londonu u pravo vrijeme svakako svratite.

lana // 10/10/2002

PS: COUSTEAU se sad zovu MOREAU, i uskoro im izlazi novi album...
pedja (25/10/2004)